Opozicijske stranke surađuju u rušenju dugovječnog Erdogana
Vođa turske najveće islamističke stranke zabrinut je zbog neuspješnog nasljedstva vladavine predsjednika Recepa Tayyip Erdogana: visokog postotka nezaposlenosti, trgovinskog deficita, vanjske politike koja je u kaosu, prolongiranja statusa priključivanja EU, te krize u zemlji koji koja ju je zahvatila 2016. godine, što je sve narušilo osnovna prava i slobode.
Temel Karamollaoglu, čelnik stranke Saadet (Felicity) kaže kako se upravo zbog tih razloga, a i niza drugih, natječe za predsjednika. Također u koaliciji je sa sekularistima u utrci za parlament, što je bilo nezamislivo prije deset godina.
Dva tjedna prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora, utrka je postala sve tjesnija. I dok Erdogan i dalje ostaje najutjecajniji i najpopularniji političar u Turskoj, njegovi protivnici bilježe dobre rezultate na istraživanjima javnog mijenja, koji pokazuju kako bi vladavina Erdoganove Stranke prava i razvoja mogla biti narušena.
Uporan glas oporbe sve je jači i jači u trenucima smanjenih prava, raznih čistki i javnih kritika. Islamisti, koji su nekoć bili ideološki suradnici predsjednika, priključili su se saveznicima u pokušajima umanjivanja njegove snage i moći.
"Politika koju provodi Erdogan i njegova vlada ne pomažu Turskoj da stane na vlastite noge u svim aspektima i politikama, bilo da je riječ o ekonomskoj ili vanjskoj politici", rekao je Karamollaoglu u razgovoru za The Guardian.
Njegovu stranku nekada je vodio Necmettin Erbakan, otac turskog modernog islamističkog pokreta, bivši premijer i Erdoganov mentor. Erdogan i ostali ključni akteri pokreta, koje se tada doživljavalo reformističkim, razišli su se kako bi osnovali Stranku pravde i razvitka (AKP), koji Turskom vlada od 2002. godine.
Turski predsjednik voli sebe prikazivati globalnim braniteljem Islama i ustoličio se na mjestu prvaka muslimanskih pitanja i vođom pokreta solidarnosti ugnjetavanih vjernih diljem svijeta, još jedne skupine koja se priključuje konzervativnim glasačima.
Karamollaoglu kaže kako je vizija njegove stranke za Tursku poput onog britanskog stila sekularizma u kojoj regije i države mogu koegzistirati u miru, imati samoodržive ekonomije i vanjske politike bazirane na dijalogu i diplomaciji, s bliskim vezama sa muslimanskim nacijama. Želi odustati od potrage za članstvom u EU s ciljem održavanja specijalnih statusnih dogovora, kao i strateškog savezništva sa SAD-om koje je već narušeno tijekom Erdoganove vladavine.
Na izborima će njegova stranka Saadet biti u savezništvu sa glavnim opozicijskim blokom, Republikanskom narodnom strankom. Islamisti i sekularisti kreiraju savezništva, ujedinjeni njihovom opozicijom vladajućem predsjedniku i njegovoj stranci, unatoč svojim ideološkim razlikama.
"Nemamo isti politički pristup vladavini, ekonomiji, ili vanjskoj politici. Ali imamo određene principe oko kojih se slažemo, kao što je razdvajanje vlasti i pravosuđa, medijskih sloboda", naglašava Karamollaoglu.
Njegovi najsnažniji protivnici u predsjedničkoj utrci ističu svoju pobožnost kako bi dotakli one najreligioznije glasače. Meral Aksener, na čelu nove nacionalističke Dobre stranke, podsjeća kako je bila na hodočašću u Meki, a iako ne nosi zar, redovito ispunjava svoje dnevne molitvene dužnosti. Muharrem Ince, kandidat Republikanske narodne stranke, prisustvuje molitvama petkom.
Karamollaoglova kandidatura i glasno protivljenje politikama AKP-a također zamagljuju tradicionalne linije razdvajanja turske politike, i odbacuju ideju kako je Erdogan jedini legitimni vođa pobožnih. Religiozni glasači često naglašavaju njegovu pobožnost, te njegovo podržavanje islamističkih ciljeva, između ostalog i nošenje marame za glavu, koje je po odluci AKP-a dopušteno na sveučilištima i državnim institucijama.
Za mnoge konzervativne glasače, Erdoganov uspon signalizira kako su javni pokazatelji vjere postali uobičajeni, nakon desetljeća omalovažavanja religije i njezinih pristaša. Odricanje je to od "White Turks", sekularne elite koja je kontrolirala vojsku i državnu birokraciju i svoje je religiozne sunarodnjake doživljavala kao neuke i siromašne.
Nepovjerenje ostaje izazov opozicijskima strankama koje žele privući određeni broj konzervativaca kako bi osiurali dovoljan broj glasova. Nadaju se, na primjer, kako će konzervativni glasači na kurdskim područjima koji su godinama glasali za AKP, svoje glasove, ovaj put dati drugim strankama.
"Svjedoci smo raspada baze AKP-a. U našem sjećanju još ostaju riječi Erdogana koji je naglasio kako su 80 milijuna građana Turske njegovi sunarodnjaci bez obzira glasovali za njega ili ne. Nadamo se kako je ovo istina, ali sva obećanja o jednakosti, prava i sloboda, te o položaju kurdskog društva nisu ni blizu onoga što je obećao", naglasila je Huda Kaya, zastupnica u turskom parlamentu iz prokurdske Narodna demokratska stranka (HDP) koja je sudjelovala u kampanji dozvoljavanja nošenje marame za glavu i ranije podržavala rad AKP-a.