Istrage pucaju kad dođu do ljudi do kojih nisu smjele doći
Napokon su se Zoran Milanović i Andrej Plenković oko nečega složili.
“Mjere praćenja pukle su kad se počelo pomaljati ime jedne važnije osobe, pa se onda sve podijelilo novinarima”, rekao je predsjednik države komentirajući nagli prekid istrage oko Josipe Rimac i njezine mreže.
Premijera je to također razljutilo. “Strašno je to, to je moglo izaći iz DORH-a ili policije, sigurno nije iz knjižnice. To je katastrofa, moraju pronaći tko je to”, rekao je Plenković.
I tako, državni vrh, nadležan za funkcioniranje sustava, institucija i pravosuđa, javno dijeli svoju frustraciju, pa i konsternaciju, zbog pucanja jednogodišnje istrage i mjera praćenja aktera afere s vjetroelektranama. Kao da je to neka novost. Kao da je to prvi put da se dogodilo. I kao da na čelu resora policije ne stoji Plenkovićeva desna ruka Davor Božinović, i kao da na čelo Državnog odvjetništva upravo nije postavljena osoba koja je čitavu karijeru dio tog sustava.
“Sigurno nije izašlo iz knjižnice”, kaže Plenković. Pa nije - izašlo je iz njegove vlasti.
Priča o pucanju mjera praćenja i prisluškivanja priča je o truleži sustava, korupcije unutar institucija, kriminala u svim ešalonima vlasti, i ide ruku pod ruku s korupcijom i kriminalom na državnoj razini. To je njezin integralni, a kako vidimo, često i ključan dio.
To je sad priča o naglom prekidu istrage oko Josipe Rimac koja je, navodno, otkrila prislušni uređaj u njezinu automobilu. Ali to je priča o prekidu mnogih drugih bitnih istraga u zadnjih nekoliko godina.
Primjerice, istrage protiv ustavne sutkinje Slavice Banić koju je Uskok stavio pod mjere tajnog nadzora kako bi se istražili njezini učestali kontakti sa Zdravkom Mamićem i još nekim osobama iz njegova kruga koji su pokušavali na Ustavnom sudu srušiti neke odredbe Zakona o sportu. Otkriće o tajnom praćenju navodno je procurilo iz Mamićeva kruga.
Potom, jedva tjedan dana trajale su posebne mjere tajnog praćenja i prisluškivanja Franje Varge, inače vozača tadašnjeg ministra Tomislava Tolušića, kojega se sumnjičilo da je falsificirao SMS-ove za Mamića i neke druge osobe. Osoba koju se sumnjičilo da je Vargi dojavio da se nad njim provode tajne mjere bio je Blaž Curić, inače kum Milijana Brkića.
Potom, u doba kad se pisalo o Brkićevim aferama i povezanosti s provaljenim istragama mediji su podsjetili i na suđenje za ratni zločin u Gruborima, kad se tijekom preslušavanja tajno snimljenih snimki u sudnici čulo kako Milijan Brkić zove bivše pripadnike ATJ-a Lučko i upozorava ih da će ih posjetiti policija, odnosno da će biti uhićeni.
A posebno zanimljiva bila je priča iz 2015. godine, kad su dva HDZ-ova člana saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, Miroslav Tuđman i Tomislav Čuljak, u Operativno-tehničkom centru provjeravali jesu li prisluškivana četiri mobitela: dva njihova, mobitel Milijana Brkića, kao i broj Milana Bandića.
Bandić je tad doista bio pod mjerama.
Takvih situacija ima previše i uklapaju se u koruptivni sustav koji blokira istrage na svim razinama. I dok se često optužuje policiju zbog neefikasnosti, pravosuđe zbog kolebljivosti, sudove i suce na svim razinama zbog korumpiranosti, preko ovakvih situacija dosad se prelazilo kao preko neke neminovnosti. Kao preko nečega na što se ne može utjecati. Što se ne može spriječiti, pa ni sankcionirati.
Kao da je to neka viša sila. Svi znaju da postoji i nitko se, uključujući Milanovića i Plenkovića, protiv toga ne može boriti.
Sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila objasnio je prije dvije godine u Večernjem listu, povodom afere s Vargom i Curićem, kako je u MUP-u postavljena dvostruka linija zapovijedanja, gdje je s nekom obradom upoznato mnogo ljudi, “pa onda nije ni čudo što informacije iz tajnih istraga procure jer su mjere pukle”.
“Kad je priča tako duboko hijerarhijski postavljena, onda za nju zna mnogo ljudi. I to je ključni problem zbog kojeg dolazi do pucanja mjera, jer previše ljudi za njih zna. Čak i ministar zna da se nešto radi. Ne bi smio znati detalje jer to nije njegov posao, no, vjerujte, kad je u sve umiješana politika, ministar zna sve”, rekao je Cvrtila.
Istrage pucaju kad se mreža počinje previše širiti i dotakne neke ljude koje nije smjela dotaknuti, na što je aludirao Milanović u svojem komentaru istrage protiv Rimac, ili puca prije nego što je uspjela skupiti dovoljno materijala da tereti neke važne osobe. Istraga puca kad se ode predaleko ili prije nego što se ode predaleko.
O tom pucanju istraga naveliko se pisalo u aferi SMS, ali takve situacije ponavljaju se gotovo redovito, naročito u najosjetljivijim i najopsežnijim istragama, a simptomatično je da puca oko istih osoba ili istoga miljea.
I koliko god se na to upozoravalo, tome se još nije stalo na kraj.
Jer i to je priča o korupciji koja nije samo raširena, nego je i prodrla duboko u kapilare sustava. Ona se ne tiče samo širokog kruga osoba, nego se infiltrirala u sve pore institucija, do najnižih razina.
Međutim, koliko god se to pucanje istraga povezivalo s određenim osobama ili krugom ljudi, do njega može doći i kad se u široko raširenu mrežu kontakata uplete netko iz krugova bliskih politici ili interesnim skupinama.
Kao što je istraga o Josipi Rimac došla vrlo blizu aktualnim ministrima u Plenkovićevoj vladi.
Međutim, kao što smo godinama gledali kako istrage i optužnice padaju na sudovima, na Ustavnom sudu, kako se znaju zagubiti u ladicama Državnog odvjetništva ili se stopiraju s najvišeg mjesta, tako smo gledali i kako do opstrukcija dolazi u samom sustavu.
To je autoimuna bolest koju neće izliječiti zgražanje predsjednika i premijera.
Za to treba puno snažnija terapija.