Mala Savudrijska vala ovih dana nije samo predmet minornog spora dviju europskih državica nego se na njenoj površini jasno zrcali jedan mnogo veći sukob, onaj u kojem se rađa golem rascjep između Bruxellesa, Berlina i Moskve, s jedne strane, te Washingtona s druge. To, naime, tvrde neki od najuglednijih i najinformiranijih njemačkih novinara, opisujući kako se Bruxelles i Berlin Hrvatskoj osvećuju na Sloveniji jer smo i u tu priču uvukli Washington, pa čak i Trumpa.

EU i Angela Merkel, kažu sad ljudi upućeni u razmišljanja Bruxellesa i Berlina, povrijeđeni su jer Hrvatska ne uvažava mišljenje Europe nego traži zaštitu od čovjeka koji je otvoreno protiv projekta Eurpske unije: "Oni se s pravom pitaju kakvu to politiku mi u Hrvatskoj vodimo?"

Iako je naklonost koju predsjednica države iskazuje SAD-u i Bijeloj kući notorna i izvan granica RH, počinje se sumnjati i u Plenkovićev proeuropski imidž. Tako se može čuti da je on mimo volje Bruxellesa (ali u skladu sa željama SAD-a), već prešao neke granice u kojima se europska politika htjela kretati prema Ukrajini, na primjer.

Kad je krajem studenog otišao u službeni posjeti Ukrajini, izjavio je kako se Hrvatska zalaže da EU uvede bezvizni režim Ukrajini. No malobrojni su primijetili da se Plenković tako opet udaljio od Bruxellesa, koji je već tad uvođenje bezviznog režima uvjetovao provedbom Sporazuma iz Minska. I ranije je, u lipnju 2016., Plenković spomenuo "mirni put reintegracije okupiranih teritorija" pa su ga Rusi optužili da minira taj sporazum, iza kojeg stoje i Njemačka i Francuska.

Plenković je tad Ukrajincima rekao da je moguć obrat jer bi, po njegovim riječima, ta odluka "pomogla jačanju gospodarske i turističke suradnje, ukupnih odnosa, i to ne samo s Hrvatskom nego i s drugim članicama EU". Bruxelles je, jasno, tad mislio posve drukčije...

Njemačka je, upozoravaju nas upućeni diplomati, i u svojoj reakciji na arbitražu, koja je zgrozila Plenkovića i njegovu vladu, jasno istaknula činjenicu da smo sa Slovenijom u istoj zajednici, aludirajući na činjenicu kako Bruxellesu i Berlinu nije dopustivo da nam u toj priči pomažu Amerikanci. U priopćenju iz Berlina se ističe da "države članice Europske unije moraju prednjačiti dobrim primjerom" u očuvanju integriteta međunarodnog sudstva.

Nijemicu su, dakle, poslali jasnu poruku Hrvatskoj, doista grubo ignorirajući činjenicu da je integritet o kojem govore narušen prljavom slovenskom igrom. No Bruxelles i Berlin prije svega inzistiraju na staroj mantri o zajedničkim ciljevima, u kojima se podrazumijeva pristajanje na neke kompromise. A tu se, baš pri spomenu arbitraže, i danas u briselskim hodnicima znaju povlačiti paralele s Milanovićevim ponašanjem oko izručivanja Perkovića.

"Naravno da Nijemci vide naše igre s Washingtonom, promatraju našu opsesivnu želju da se vežemo uz Ameriku. No oni nemaju puno razumijevanja za to, čak i ako bismo - u ne tako davnoj povijesti - mogli naći vrlo jake argumente za savezništvo s Amerikom, valja imati na umu da su se okolnosti promijenile, da je na čelu SAD-a sad čovjek koji posve glasno izgovara rečenicu: Nijemci su loši, jako loši...

I to je Trump, zamislite, učinio prigodom susreta s predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom, Europskog vijeća Donaldom Tuskom i ostalim visokim dužnosnicima EU u Bruxellesu! Pa kako onda da od Angele Merkel očekujemo blagonaklon odnos prema Hrvatskoj, prema predsjednici koja za tog istog Trumpa iskazuje neskriveno divljenje?", kazuje diplomat iz Bruxellesa.

Logika milijardera Trump: "Ne želim siromašne ljude na visokim funkcijama"

Uostalom, njemačka kancelarka je još krajem svibnja, nakon povratka sa summita G7 u Italiji, izjavila kako SAD više nije pouzdan partner te Europljanima poručila da se uzdaju sami u sebe: "Vremena u kojima smo se mogli u potpunosti osloniti na druge su dobrim dijelom iza nas. To sam sama doživjela posljednjih dana", rekla je na jednom političkom skupu u Münchenu odmah nakon povratka sa summita G7 na Siciliji, koji je zbog neslaganja američkog predsjednika Donalda Trumpa s ostatkom sudionika summita u gotovo svim temama, završio razočaravajuće.

Što u čitavoj toj priči mi dobivamo od Amerike? I što očekujemo od Washingtona? Sigurnost, u nedvojbeno nestabilnoj regiji, svakako je bitna. I tu Amerika pokazuje određeni interes, bar ga jasno demonstrira naoružavajući Hrvatsku vojsku. Hrvatska se nada i da bi Amerikanci mogli svojim utjecajem pomoći oko još dva užarena pitanja koja muče državu. Prvi je spor oko Ine i MOL-a, drugi oko Agrokora.

Kad se zna da su u oba ta prijepora duboko uključeni Rusi ili bar neki ruski interesi, nije čudno da se gleda preko Atlantskog oceana. No žale nam se ljudi iz izvršne vlasti, "to Amerikance ne zanima previše, ne vide u tim pitanjima nikakav bitan geostrateški problem, sve je to za njih business as usual, čudni su oni..."

Još je jedan bitan detalj u priči oko arbitraže i spora sa Slovencima ovih dana često prešućivan. Amerikanci su, naime, za Obamine administracije doista bili više nego aktivno uključeni u pritisak na Slovence da prestanu blokirati hrvatski ulazak u EU i NATO. U tome je - štoviše - osobno sudjelovala tadašnja državna tajnica Hillary Clinton.


Govorilo se i da su upravo Sjedinjene Države predale Hrvatskoj snimku razgovora između slovenske povjerenice za arbitražu i suca, zbog čega je službeni Zagreb proces proglasio kontaminiranim te odustao od arbitraže.

Američko veleposlanstvo u Ljubljani je opovrgnulo te navode prošle godine kad je uoči radnog posjeta tadašnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera Ljubljani i u slovenskim medijima objavljena ta priča; da su za odustajanje Hrvatske od arbitražnog postupka krivi Amerikanci jer su navodno upravo njihove službe snimile tajne dogovore slovenske povjerenice za arbitražu i bivšeg slovenskog arbitra u graničnoj arbitraži.

Slovenski mediji tad su objavili da je njihov ustavni sudac Mitja Deisinger navodno čuo da je snimku razgovora Sekoleca i Drenik Hrvatskoj dala jedna američka služba kako bi napakostila Sloveniji zbog njezina približavanja Rusiji!

Mediji su se pozivali na navodnu Deisingerovu izjavu za stranački oporbeni tjednik Demokracija, u kojoj je rekao da mu je to priznao hrvatski ustavni sudac Mato Arlović na seminaru ustavnih sudaca iz EU na Bledu. Pitanja o navodnoj predaji snimaka koje su vodile kompromitaciji arbitraže postavljali su tad slovenski novinari i ministru Davoru Ivi Stieru, ali ih on nije želio komentirati, kazavši da su te priče najprije bile lansirane u Srbiji.

No jedna druga priča o moru, ali puno većem od Savudrijske vale, možda je odigrala i ključnu ulogu u odluci Bruxellesa i Berlina da zahladi s Hrvatima. Sasvim je nezapaženo u hrvatskim medijima prošla činjenica da je, samo dan prije no što će Europska komisija narediti Zagrebu da mora poštivati arbitražu, ugledni njemački Die Zeit objavio priču o neobičnoj ali pomalo ignoriranoj inicijativi predsjednice države.

Premda se o projektu Tri mora, inicijativi u kojoj su Poljska, Hrvatska, Mađarska, Češka, Slovačka, Rumunjska, Bugarska, Litva, Estonija, Latvija, Slovenija i Austrija, potiho raspravlja već dugo, a čitav koncept je široj hrvatskoj javnosti predstavljen u kolovozu prošle godine, na jednom forumu u Dubrovniku, o njoj se počelo ozbiljnije govoriti tek kad se predsjednica države pohvalila da je osobno pozvala Donalda Trumpa na summit te inicijative u Varšavi.

No njemački tjednik Die Zeit je prošlog tjedna objavio stav kako je spomenuta inicijativa stara opsesija poljskih konzervativaca koju Trump namjerava iskoristiti da produbi podjele unutar Europske unije te osobito da oslabi njemačko-francusko suglasje. A, možda i ključno, da spriječi približavanje Unije i Rusije!

"To je nešto na čemu radim od prošle godine i dolazak Trumpa pokazuje ne samo važnost te inicijative nego potvrđuje i činjenicu da je ovo najveća i najsnažnija međunarodna inicijativa koju je Hrvatska poduzela. Time se želi pokazati čvrste veze sa srednjom Europom, riječ je o strateškom repozicioniranju Hrvatske kao države koja mora voditi asertivnu vanjsku politiku i, što se mene tiče, za to ću se boriti uvijek i izboriti za Hrvatsku i naše interese", izjavila je samouvjereno hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prije dva tjedna u Karlovcu.

Hrvatska desnica, piše Die Zeit, inicijativu pozdravlja i tumači kao izraz navodne predsjedničine "suverenističke politike" koja bi Hrvatsku trebala odmaknuti od zemalja bivše Jugoslavije. No, napominju, ta je inicijativa u direktnoj suprotnosti s očekivanjima Njemačke za Hrvatsku, s obzirom na to da je najmoćnija članica EU više puta izrazila želju da Hrvatska bude zemlja koja će pridonijeti stabilnosti na zapadnom Balkanu i pomoći susjednim državama na njihovu putu u EU!

Njemačka poruka je jasna: Ne igrajte se s američkim blokovima u EU, gradite svoju priču sa Slovenijom, BiH, Srbijom... Plenković se o inicijativi Tri mora do sada gotovo uopće nije jasno izjašnjavao, u Expressu smo tu činjenicu problematizirali još u siječnju, kad su se postavljala pitanja što je, zapravo, predsjednica države radila u SAD-u (a izvori s Pantovčaka su nas tada uvjerovali da je ona u SAD-u promovirala upravo inicijativu Tri mora, odnosno projekt Uspravnice Jadran - Baltik - Crno more, što ga zagovara još od rujna 2015. godine, kad ga je i predstavila u New Yorku).

Dosad se tvrdilo da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, uz poljskog predsjednika Andrzeja Dudu, kreatorica i glavna zagovornica inicijative. Die Zeit, pak, pojašnjava da je ta priča vrlo stari plan poljskih konzervativaca, zvan "Międzymorze" (Međumorje).

Oni su, prema njemu, trebali stvoriti svoju zonu utjecaja u području između Baltika i Crnog mora, još iz vremena autoritarne vladavine ultrakonzervativnoga katolika Józefa Piłsudskog, koji je Poljsku vodio tridesetih godina prošlog stoljeća! Njegovi su duhovni i politički nasljednici aktualna vladajuća poljska stranka PiS (Pravo i pravda) Jaroslawa Kaczynskog i tu ideju jest oživio poljski predsjednik Andrzej Duda, ali ju je prilagodio novim okolnostima i preimenovao u inicijativu Tri mora.

Die Zeit tvrdi da ovu inicijativu "dalje od Varšave" nitko nije shvaćao ozbiljno, no čini se da se sad situacija mijenja, osobito nakon što mnogi sve to tumače kao kreiranje golemog antiruskog bedema, i to mimo volje vladajuće nomenklature u Berlinu i Bruxellesu.

Posebni izaslanik Stiže Putinov KGB-ovac: Hrvatska ga se treba čuvati

Otkad je Trump pristao doći na varšavski sastanak (a i to smo najavili u Expressu još početkom godine, dakle mjesecima prije no što ga je predsjednica države podsjetila na summit), u berlinskim se diplomatskim krugovima počinje govoriti kako je riječ o oživljavanju američke politike iz vremena Georgea W. Busha, čija je administracija javno dijelila Europu na staru i novu.

Stara Europa - vodile su je Francuska i Njemačka - većinom nije htjela podržati američku invaziju na Irak, dok je Poljska čak dobila i svoju okupacijsku zonu, a zanimljivo je da inicijativi Tri mora pripadaju sve članice Unije koje su u EU pristupile 2004. godine i kasnije. Die Zeit smatra da se tako želi oživiti stare podjele u EU, između istoka i zapada.

S jedne strane se Bruxelles i Berlin žele što više distancirati od Washingtona i Trumpa, a s druge poljski predsjednik Duda izjavljuje kako su "jedinstvo i sigurnost Europe" nezamislivi bez SAD-a, piše Die Zeit. Jasno, inicijativa Tri mora ima i svoju gospodarsku kvaku. Plin je taj koji zemlje tzv. uspravnice Baltik - Jadran - Crno more gura u krilo SAD-a.

Njemačka, naime, vodi doista licemjernu energetsku politiku s podmorskim plinovodom Nord Stream (to Die Zeit, doduše, prešućuje), što ga je na dnu Baltičkog mora postavio ruski Gazprom, od Viborga na obali Lenjingradske oblasti, do njemačkoga Greifswalda. Grade i drugi, a oba zaobilaze Poljsku, cijelu srednju i jugoistočnu Europu. Njemačka će, dakle, biti glavno čvorište za ruski plin.

Slovački premijer Robert Fico je još u jesen 2015. godine, čuvši da se gradi novi Nord Stream, rekao: "Mjesecima se u Bruxellesu govorilo o pomoći Ukrajini da ostane zemlja plinskog tranzita, kako bi joj se pomoglo da izdrži teške zimske mjesece. Sad odjednom stiže objava iz Gazproma da grade novi Nord Stream s Nijemcima! Oni od nas rade budale!"

Zanimljivo je da su Hrvatskoj u veljači odobrena 102 milijuna eura iz EU fonda za LNG terminal na Krku (ali treba nam tri puta više)... Nakon teksta u Die Zeitu s Pantovčaka je medijima priopćeno da inicijativa Tri mora nije protiv njemačkog utjecaja ni protiv Rusije, niti je to američki trojanski konj u Europi.

Iz Ureda predsjednice su poručili i kako su svi gospodarski projekti "usklađeni s energetskim i transportnim strategijama EU". Plenković je o Inicijativi Triju mora nastavio šutjeti, ali je neuobičajeno oštro uzvratio na reakciju Europske komisije o arbitraži, jasno im poručivši da nemaju nikavih nadležnosti u tom bilateralnom sporu!