Došlo je vrijeme koje su u 20. stoljeću predviđali sociolozi: privremeni aktivizam oko pojedinačnih ciljeva, bez obzira na svjetonazore, vjerska i ideološka opredjeljenja.

Tako se u sastavu Mosta jasno naziru tri građenske inicijative: ekološki pokret Resnik iz kojega dolazi Slavko Dobrović, Promijenimo Hrvatsku koju je osnovao Ivan Lovrinović i Krug za trg iz kojega je iznjedrila Irena Petrijevčanin Vuksanović. Riječ je o vatrenoj antititoistici koja zahtijeva ukidanje ulica i trgova Josipa Broza Tita.

Ivan Lovrinović sigurno nije ponesen istim žarom. Tko poznaje njegov mladenački rad- teško da bi Tita doveo u pitanje. Pragmatičniji, prilagodljiviji i manje zadrti od starijih naraštaja progutali su sve strasti osim probranih tema zajedničke “platforme”, kako Most naziva svoj program.

Iz navike na monumentalne stranke homogenih sistema i razgranatih teritorijalnih filijala, u trenu je počelo sprdanje: da je stranka sastavljena zbrdazdola, da se njegovi članovi ne poznaju, da nema stranačku hijerahiju, da su lišeni iskustva... Sve je točno.

Nekoliko skupina, nedavno “umreženih” u stranku, uključuju tri generacije koje se u mnogim stvarima, priznat će neki od članova, jedva razumiju. Najstariji je 62-godišnji Stipe Petrina, nekoć mornar, danas načelnik Primoštena. 

Rođen 1979. najmlađi je Božo Petrov, psihijatar i gradonačelnik Metkovića. Stipe je ležeran, druželjubiv, temperamentan i ciničan, a mladac Božo pak samokontroliran. Dok su neki, eto, obuzeti kresanjem državne uprave, drugima je Most odlična prilika, primjerice, za ulazak u Ustavni sud. 

Drago Prgomet je savršeno jasan. Još u travnju ove godine bio je zamjenik predsjednika. HDZ je napustio zbog ignorancije. Eto, Most mu je poslužio kao odskočna daska do trenutka u kojemu ga Karamarko više ne može ignorirati. 

Ipak, Most je svojih 19 zastupnika instalirao u novi Sabor, faktički ni iz čega, osvajajući Zagreb iz naudaljenije i najniže perspektive. Ne računajući HDSSB i IDS koji tradicionalne regije brane kao feudalno leno svojih administrativnih položaja, prvi put se pojavila zanemarena provincijska sila. 

Kad se raspadala Jugoslavija, frontmen Božo Petrov bio je dječarac. Budući da je geopolitička i administrativna Hrvatska za njega samorazumljiva, patriotizam je pretpostavka od koje Most kreće. 

Već u prvoj impresiji to družinu Mosta predstavlja drukčijom od HDZ-a, profiliranog u Tomislavu Karamaraku, rođenom 1959., pa zamrznutog u opsesiji koju je davno trebalo savladati.

Od SDP-a se, pak, koleketiv Most razlikuje po iskustvenim kvalitetama. Jer kad se Milanović, generacija 60-ih, uhvatio pomlađivanja svoje stranke, u zagrebačku centralu instalirao je vršnjake s elitnim sveučilišnim diplomama. 

Pokazalo se da biološka mladost sama po sebi ne donosi inovaciju u političkoj metodi i idejama. Zato se SDP-ovo nadmetanje s HDZ-om svelo na pitanje izvedbenih vještina: koja je od dviju stranaka sposobnija, pametnija i obrazovanija u provedbi jedno-te-istog modela Hrvatske kao europske države. 

Sekcija lokalnih načelnika u Mostu izabrana je samo zahvaljujući poštovanju najbližih susjeda. Most počinje na terenu koji je u Zagrebu značajan jedino u statističkoj masi rejting-liste. No, nakon finala parlamentarnih izbora hrabrost se isplatila. 

To je jedno od zajedničkih obilježja raznorodnog Mosta za parlamentarne izbore, okupljenog oko “platforme” koja najviše prostora posvećuje monetarnoj situaciji i administrativnom ustroju Hrvatske.

Državno-upravne reforme koje zahtijevaju ukidanje županija izvan svake sumnje dolaze iz najizravnijeg iskustva načelnika i gradonačelnika mikrosredina u Dalmaciji i Slavoniji. 

No ekonomski fragmenti autorsko su djelo nevladine organizacije Promijenimo Hrvatsku, koja je osnovana 2014., na inicijativu trojice sadašnjih zastupnika Mosta: već spomenutog Lovrinovića, profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, odvjetnika Jure Martinovića i obrtnika Ivice Mišića.

Lovrinović je zagovornik vrlo reduciranog neoliberalizma, još prilično dosljedan vlastitim studentskim vremenima, kad je u Poletu pisao krtitičke komentare o socijalističkim bogatašima. Danas je vrlo angažiran oko tzv. švicarskih kredita i blokiranih računa. 

Martinović je medijski najpoznatiji kao odvjetnik Mira Lace koji je nedavno završio u Remetincu zbog nekih putnih računa sa službenim automobilom u vlasništvu Zagreba. Ivica Mišić vlasnik je servisa i trgovine elektromaterijalom u Vinkovcima. 

Ni jedan od njih ne ovisi o radnome mjestu u državnoj nomenklaturi. No što će se dogoditi kad državno-upravna pitanja konačno dođu na dnevni red parlamenta? 

Vrsna informatičarka Petrijevčanin Vuksanović, aktivistica Krug za trg, prelaskom u Sabor napušta zakutak državne ustanove koji se naziva Hrvatski zavod za knjižničarstvo.

Čim prijeđe na saborsku plaću - neće brinuti za postojanje ureda za modernu birokraciju? Hoće li Mostova reorganizacija zahvatiti nacionalni teren raskomadan na neobjašnjive patuljke? 

Mostova sekcija općinskih načelnika - Ružica Vuković, Ljubica Ambrušec i Tomislav Panenić - dolaze iz Gradca (kraj Vrbovca), Velika Kopaonice (kraj Slavonskoga Broda) i Tompojevaca (kraj Vukovara), manjih od 4000 stanovnika. 

Jest da su se iskazali u značajnim uštedama općinskih proračuna, ali pred nama stoji ključno pitanje: osiguravaju li prihodi tih patuljaka autonomni opstanak njihovih uprava? 

Zato se iskrene i poštene namjere Mosta o jeftinijoj i efikasnijoj državi neće dokazati ukidanjem brojnih županija, nego u odnosu prema lokalitetima s kojih dolaze njihovi zastupnici. 

A Most već lijepo pokazuje kako se odustalo od obrane radničkih prava. Predstoji tek konflikt zagrebačke metropole i zemljopisne periferije...