Sporazum o okončanju rata u Ukrajini "stvarno je blizu", tvrdi Keith Kellogg, odlazeći američki izaslanik predsjednika Donalda Trumpa. Nakon gotovo četiri godine brutalnog sukoba, diplomacija je ušla u, kako kaže, najtežu fazu, a sve ovisi o rješavanju dva ključna pitanja: budućnosti regije Donbas i sudbine najveće europske nuklearne elektrane Zaporižja.

Intenzivni pregovori, potaknuti novim naporima Trumpove administracije, odvijaju se iza kulisa. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je vodio dvoipolsatni telefonski razgovor sa Trumpovim savjetnicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, a delegacije SAD-a i Ukrajine u Ženevi su već usuglasile veći dio spornih točaka. Ipak, one najteže, koje se tiču teritorija i sigurnosti, ostaju na stolu.

- Ako riješimo ta dva pitanja, mislim da će se ostatak stvari prilično dobro posložiti. Skoro smo tamo - izjavio je Kellogg na Reaganovom nacionalnom obrambenom forumu.

- Stvarno smo, stvarno blizu. U zadnjih smo 10 metara, a to je uvijek najteže.

Pritisak za postizanje mira pojačan je stravičnom ljudskom cijenom rata. Kellogg, umirovljeni general-pukovnik s iskustvom iz Vijetnama, Paname i Iraka, opisao je razmjere smrti i ozljeda kao "užasavajuće" i bez presedana za jedan regionalni sukob.

Prema njegovim procjenama, Rusija i Ukrajina zajedno su pretrpjele više od dva milijuna žrtava, uključujući mrtve i ranjene, od početka invazije u veljači 2022. godine. Iako ni Moskva ni Kijev ne objavljuju vjerodostojne podatke o svojim gubicima, ove brojke ilustriraju zašto obje strane, unatoč dubokom nepovjerenju, sada ozbiljno razmatraju teške kompromise. Rusija trenutno kontrolira oko 19,2% ukrajinskog teritorija, uključujući Krim anektiran 2014. godine.

Što stoji u kontroverznom američkom planu?

U središtu diplomatske bure je procurjeli američki nacrt mirovnog sporazuma od 28 točaka, koji je izazvao uzbunu u Kijevu i europskim prijestolnicama zbog, kako tvrde, prevelikih ustupaka Moskvi. Iako se dokument mijenja i navodno sada ima 19 točaka, originalna verzija otkrila je temelje američkog pristupa.

Najbolnija točka za Ukrajinu su predviđeni teritorijalni gubici. Prema nacrtu, Ukrajina bi morala priznati Krim, Luhansk i cijelu regiju Donjeck kao "de facto ruske". To bi uključivalo i povlačenje ukrajinskih snaga s otprilike 25% teritorija Donjecka koji još uvijek kontroliraju, a to bi područje postalo demilitarizirana tampon zona pod ruskim suverenitetom. Linije bojišnice u Hersonu i Zaporižji bile bi zamrznute.

Plan predviđa da se Ukrajina ustavom odrekne članstva u NATO-u, a veličina njenih oružanih snaga bila bi ograničena na 600.000 pripadnika. Iako je to znatno više od ruskih početnih zahtjeva za demilitarizacijom, i dalje predstavlja ograničenje suvereniteta. Zauzvrat, Ukrajina bi dobila "pouzdane sigurnosne garancije" od SAD-a, no one bi bile uvjetne i mogle bi se povući ako bi Ukrajina napala Rusiju.

Dokument predviđa i ogroman paket za obnovu Ukrajine, djelomično financiran sa 100 milijardi dolara zamrznute ruske imovine. Zauzvrat, Rusija bi se reintegrirala u globalno gospodarstvo, sankcije bi se postupno ukidale, a bila bi pozvana i natrag u skupinu G8.

Europski protuprijedlog i ukrajinska dilema

Europski čelnici, zabrinuti da bi Trumpova administracija mogla "izdati" Ukrajinu, ponudili su svoj protuprijedlog. Njihova verzija plana manje je sklona Rusiji: ne zahtijeva od Ukrajine da preda dodatni teritorij, predlaže veći limit za vojsku (800.000) i inzistira da ruska imovina ostane zamrznuta dok Moskva ne isplati ratnu odštetu.

Zelenski se nalazi u nezavidnoj poziciji. Odbijanje američkog plana riskira prekid odnosa s ključnim saveznikom, dok prihvaćanje nosi opasnost od katastrofalnih ustupaka. Stoga je Kijev odabrao treći put: prihvatiti inicijativu u načelu i pokušati "popraviti" tekst kako bi postao prihvatljiviji, izbjegavajući tako otvoreni sukob s Trumpom i stavljajući Kremlj u poziciju onoga tko potencijalno odbija mir.

Uz Donbas, budućnost nuklearne elektrane Zaporižja postala je središnji dio pregovora. Najveća europska nuklearka, sa šest reaktora, pod ruskom je kontrolom od prvih tjedana rata. Iako su joj reaktori u stanju "hladnog gašenja" i ne proizvodi struju, predstavlja ogromnu sigurnosnu prijetnju.

Prema američkom nacrtu, elektrana bi se ponovno pokrenula pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), a proizvedena električna energija dijelila bi se ravnopravno, 50-50, između Rusije i Ukrajine.

Šef IAEA-e, Rafael Grossi, naglasio je da će, bez obzira na ishod, elektrana trebati "poseban status" i sporazum o suradnji između dviju zemalja.

- Bez obzira na kojoj strani linije završi, morat ćete imati sporazum o suradnji. Nijedan operater ne može upravljati nuklearnom elektranom dok je s druge strane rijeke druga država koja se tome opire i može poduzeti akciju protiv nje - upozorio je Grossi.