Na Zimskim olimpijskim igrama svjedočimo paradi najnovijih tehnoloških dostignuća. Proizvođači opreme ulažu milijarde u razvoj karbonskih vlakana, aerodinamičnih materijala i pametnih senzora kako bi svojim sportašima osigurali i najmanju prednost. No, u jednom sportu, curlingu, priča je potpuno drugačija. Najvažniji dio opreme, kamen težak gotovo dvadeset kilograma, ne dolazi iz laboratorija, već s jednog nenaseljenog škotskog otoka, a svaki primjerak koji klizi ledom na olimpijskim igrama ručno je izrađen u maloj obiteljskoj tvornici.

Desetak milja od obale Južnog Ayrshirea, u zaljevu Firth of Clyde, iz mora se uzdiže Ailsa Craig, golema stijena bademastog oblika. Lokalno poznat kao "Paddy's Milestone", jer se nalazi na pola morskog puta između Glasgowa i Belfasta, ovaj otok zapravo je otvrdnuta magma ugaslog vulkana stara šezdeset milijuna godina. Njegove su se mekše strane odavno urušile u more, ostavljajući za sobom samo granitni čep visok preko tristo metara.

Otok je kroz povijest bio utočište progonjenim katolicima, obrambena točka protiv španjolske Armade, zatvor pa čak i gusarsko gnijezdo. Danas je nenaseljen. Jedine građevine koje su preživjele su ruševine dvorca, svjetionik i ured nekadašnjeg upravitelja kamenoloma. Ailsa Craig sada je zaštićeni rezervat prirode, dom tisućama morskih ptica i sivih tuljana, a pristup mu je strogo ograničen. Njegova izoliranost i divlja ljepota samo pridonose mistici koja okružuje njegov najvrjedniji resurs – jedinstveni granit.

Na prvi pogled, granit se čini kao običan kamen. No, geolozi bi rekli da je granit s otoka Ailsa Craig sve samo ne običan. Riječ je o mikrogranitu, što znači da se magma hladila brže, čineći ga gušćim i tvrđim od bilo kojeg drugog granita na svijetu. U njemu se nalaze rijetki minerali poput arfvedsonita i enigmatita. Upravo ta jedinstvena molekularna struktura čini ga savršenim za curling. Tvrtka Kays of Scotland, koja ima ekskluzivna prava na vađenje kamena s otoka još od 1851. godine, koristi dvije specifične vrste.

Kao što mu ime sugerira, Common Green (obični zeleni) granit prilično je dostupan i prikuplja se s južne obale otoka. Njegova ključna karakteristika je elastičnost i otpornost na udarce, čak i pri niskim temperaturama. Budući da se kamenje za curling tijekom igre neprestano sudara, Common Green je idealan materijal za izradu tijela kamena. Ne puca i ne prenosi toplinu, što sprječava kondenzaciju koja bi mogla utjecati na klizanje.

Na sjevernoj strani otoka nalazi se mnogo rjeđi i dragocjeniji Blue Hone (plavi brus) granit. On je tajni sastojak svakog pobjedničkog kamena. Njegova je glavna odlika iznimna vodootpornost. Gotovo uopće ne upija vodu, što je ključno za kliznu površinu kamena, takozvani "running band". Dok obični granit upija vlagu, smrzava se i s vremenom erodira, Blue Hone ostaje savršeno gladak i omogućuje dosljedno i predvidljivo klizanje po ledu. Kombinacija ova dva granita, spojena tehnikom koju je Kays usavršio, stvara savršeni kamen za curling.

Zbog statusa zaštićenog rezervata, na otoku Ailsa Craig strogo je zabranjeno miniranje. Umjesto klasičnog rudarenja, tvrtka Kays provodi takozvanu "berbu" svakih nekoliko godina. Posljednje su se dogodile 2013. i 2020. godine. Te operacije više nalikuju vojnom desantu nego vađenju kamena.

‌- Svaki put moramo ispuniti izvještaj o utjecaju na okoliš na pedeset i dvije stranice i sa sobom povesti konzervatorskog savjetnika kako bismo bili sigurni da nećemo uznemiriti ptice ili tuljane - objasnio je za The Athletic Ricky English, operativni menadžer tvrtke.

Berba se mora odvijati u studenom, kada je more najnemirnije, kako bi se izbjeglo razdoblje gniježđenja ptica. Radnici moraju izgraditi novu rampu na plaži kako bi se iskrcali kamioni i utovarivači, očistiti put uz obalu i zatim gromade teške i do pet tona prebaciti na desantni brod. Cijeli proces traje danima i zahtijeva nevjerojatnu logistiku i planiranje.

Nakon što se granit preveze na kopno, počinje magija u tvornici tvrtke Kays u gradiću Mauchline. Ovdje tim od petnaestak majstora pretvara drevne stijene u savršeno izbalansirane sportske rekvizite.

‌- Potrebno je 60 milijuna godina i otprilike šest sati da se napravi kamen za curling - kaže Ricky English.

Proces počinje rezanjem gromada dijamantnom žicom u ploče, iz kojih se zatim buše cilindrični blokovi zvani "sirevi". Ti blokovi idu na tokarske strojeve gdje dobivaju prepoznatljiv zaobljeni oblik. Zatim se u tijelo od Common Green granita urezuje utor u koji se umeće prsten od dragocjenog Blue Hone granita. Ta dva dijela spajaju se ljepilom za zrakoplove, dizajniranim da izdrži ekstremne temperature i naprezanja. Na kraju slijedi višesatno poliranje dijamantnim jastučićima i plovučcem dok kamen ne dobije savršeni sjaj. Svaki kamen teži nešto ispod dvadeset kilograma, a njegova cijena iznosi oko 900 eura.

Cijeli proces nadzire John Brown, majstor koji u tvrtki radi od 2006. godine. Vjerojatno je svaki kamen korišten na Olimpijskim igrama u posljednjih dvadesetak godina prošao kroz njegove ruke. Iako, ironično, nikada nije zaigrao curling, s velikim zadovoljstvom prati natjecanja na televiziji.