Kurjak je rođen 13. rujna 1942. u Kotor-Varoši u Bosni i Hercegovini. Medicinu je diplomirao 1966. u Zagrebu, gdje je završio i specijalizaciju iz ginekologije i porodništva, a dodatno se usavršavao u Londonu i Glasgowu. Tijekom karijere postao je jedan od pionira ultrazvučne dijagnostike u Hrvatskoj, posebno u području praćenja trudnoće i razvoja ploda. Radio je u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, a poslije je vodio Kliniku za ginekologiju i porodništvo u bolnici Sveti Duh. Bio je sveučilišni profesor, autor i urednik brojnih stručnih publikacija te liječnik s međunarodnim ugledom. Međutim, početkom 2000-ih postao je glavni akter niza afera koje su otvorile neugodna pitanja o pravima pacijentica, odgovornosti liječnika, funkcioniranju pravosuđa i akademskoj čestitosti.
Afera s jajnim stanicama
Najpoznatija afera iz Kurjakove karijere izbila je u proljeće 2002. godine, kada je tjednik Globus počeo objavljivati svjedočanstva pacijentica privatne poliklinike povezane s Kurjakom i njegovom suprugom Biserkom Funduk Kurjak. Radilo se o iznimno osjetljivim optužbama. Prema tvrdnjama koje su se pojavile u javnosti, u postupcima medicinski potpomognute oplodnje korištene su jajne stanice žena koje nisu znale da će njihov biološki materijal biti upotrijebljen za liječenje drugih pacijentica. Za javnost je to bilo šokantno otkriće. Umjesto da medicinski potpomognuta oplodnja bude simbol napretka medicine i nade za parove koji ne mogu imati djecu, pojavila se sumnja da se u jednoj od najpoznatijih hrvatskih privatnih poliklinika ljudskim reproduktivnim stanicama raspolagalo bez odgovarajućeg pristanka. Početkom travnja 2002., dr. Asim Kurjak, dr. Sanja Kupešić i dr. Stjepan Skenderović održali su dvosatnu konferenciju za medije u bolnici Sv. Duh na kojoj su oštro demantirali manipulaciju jajnim stanicama. Kurjak je demantirao čak i postojanje nekih pacijentica čije su izjave objavljene u medijima. Među optužbama je, između ostalog, objavljeno i to da je početkom 80-ih godina Kurjak izbačen iz Petrove bolnice "jer mu je kao porodničaru zbog rupture maternice umrla rodilja i dijete". Kurjak je novinarima prikazao pismo tadašnjeg šefa Petrove bolnice dr. Branka Rajhvajna koji opovrgava da se tako nešto dogodilo.
"Sve je to javni linč", govorio je tada Asim Kurjak i najavio tužbe protiv novinara. Također je napomenu kako mu je tadašnji glavni ravnatelj policije Ranko Ostojić rekao kako nikakve policijske istrage protiv njega nema. Ipak, u kolovozu 2002. podnesene su kaznene prijave protiv pet osoba. Tužiteljstvo je tvrdilo da su Kurjak, njegova supruga Biserka te liječnici Sanja Kupešić, Ernest Suchanek i Erden Radončić u postupcima liječenja neplodnosti kod pet pacijentica koristili jajne stanice drugih žena, koje o tome nisu bile obaviještene i nisu dale pristanak. Prema optužnici, postupci su provođeni uz novčanu naknadu. Jedna je pacijentica nakon takvog zahvata zatrudnjela i rodila dijete, kod druge je trudnoća završila spontanim pobačajem, dok kod preostale tri nije došlo do trudnoće.
"U sedam slučajeva sumnja se da su počinjene medicinski neopravdane i nelegalizirane oplodnje doniranim jajnim stanicama, priopćava zagrebačka policija, a kako doznajemo, nekoliko je trudnoća uspjelo! Događalo se to u proteklih nekoliko godina, a to znači da je, ako je policija u pravu, nekoliko majki u Hrvatskoj već rodilo djecu s tuđom jajnom stanicom! Ne samo što doniranje jajnih stanica u nas nije legalizirano, tako da je takva oplodnja u startu kazneno djelo, nego je, kako doznajemo, riječ zapravo o krađi jajnih stanica. Žene koje su kradla djecu većinom su vjerojatno znale da jajne stanice nisu njihove. Ako se ove sumnje policije pokažu posve utemeljenima, proizlazi da su na svijet došla djeca čije biološke majke - ako su im jajne stanice uzimane bez njihova znanja – to i ne znaju!", pisao je tada Večernji list.
Pravosudni postupak će trajati godinama i završiti ishodom posve drukčijim od onoga što su očekivali oni koji su optužbe iznijeli u javnost. Suđenje Kurjaku, njegovoj supruzi i dvama suradnicima počelo je tek 3. listopada 2007. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Od izbijanja afere prošlo je više od pet godina. Postupak je bio zatvoren za javnost kako bi se zaštitila privatnost pacijentica. Optuženici su odbacivali krivnju, a obrana je osporavala pravnu kvalifikaciju postupaka koji su im stavljeni na teret. Jedan od ključnih problema bio je tadašnji zakonodavni okvir. Optužnica se temeljila na odredbama o nedopuštenom presađivanju dijelova ljudskog tijela. Obrana je tvrdila da se jajne stanice ne mogu u pravnom i medicinskom smislu poistovjetiti s organima te da postupci za koje se teretilo optuženike nisu odgovarali opisu kaznenog djela. Presuda je izrečena 26. siječnja 2009. godine. Kurjak, njegova supruga Biserka Funduk Kurjak te Sanja Kupešić i Ernest Suchanek oslobođeni su svih optužbi.
Smrt rodilje i njene bebe
Dok se odvijala afera jajnih stanica, Kurjak se našao u središtu drugog, još potresnijeg slučaja. U siječnju 2002. godine u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh umrli su rodilja Dragica Ivankić i njezino novorođenče. Dragica je bila majka troje djece, a u bolnicu je došla roditi četvrto. Prema medicinskoj dokumentaciji i kasnijim nalazima stručnjaka, bila je zdrava žena, s prethodnim urednim porodima. Ništa nije upućivalo na tragediju koja će uslijediti. U noći porođaja došlo je do teškog krvarenja. Liječnici nisu na vrijeme prepoznali puknuće maternice, a stanje rodilje ubrzano se pogoršavalo. Novinarka Nataša Škaričić je 2015. u tekstu za Express detaljno rekonstruirala događaje iz bolnice i dugogodišnju pravnu borbu obitelji Ivankić. Prema jednom od nalaza njemačkih medicinskih stručnjaka, porođaj je završio oko 4 sata ujutro, nakon čega su se pojavili znakovi akutnog krvarenja. Anesteziolog je pozvan oko 5 sati, kirurg oko 5.30, a operacija tijekom koje je odstranjena maternica provedena je tek oko 6.15 sati. Za rodilju je tada već bilo prekasno. Njemački stručnjak zaključio je da je operacija trebala biti izvedena ranije, oko 5 sati, te da je uz odgovarajuće medicinsko zbrinjavanje život žene mogao biti spašen. Kurjak je u to vrijeme bio predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo na Svetom Duhu. U danima nakon tragedije pojavile su se optužbe da su medicinski dokumenti mijenjani kako bi se prikrio stvarni uzrok smrti Dragice Ivankić. Prema nalazima vještaka na koje se pozivala obitelj, uzrok smrti bilo je neprepoznato puknuće maternice. U bolničkoj dokumentaciji, međutim, navodilo se odljuštenje posteljice. Razlika između tih dijagnoza bila je ključna za utvrđivanje odgovornosti liječnika. Kurjak je bio optužen da je kao predstojnik klinike sudjelovao u prikrivanju pogreške trojice liječnika koji su vodili porođaj, uključujući krivotvorenje medicinske dokumentacije.
Dragica Ivankić
Kazneni postupak bio je iznimno složen. Državno odvjetništvo odustalo je od njegova progona zbog nedostatka dokaza, ali Dragičin suprug Robert Ivankić nastavio je postupak kao privatni tužitelj, odnosno preuzeo kazneni progon. Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu Kurjak je 21. prosinca 2007. nepravomoćno osuđen na osam mjeseci bezuvjetnog zatvora zbog prikrivanja liječničke pogreške. No do pravomoćnog završetka nije došlo. Samo mjesec dana nakon izricanja nepravomoćne presude, 23. siječnja 2008., nastupila je apsolutna zastara kaznenog progona. Takav rasplet izazvao je dodatno nezadovoljstvo obitelji Ivankić, koja je već godinama pokušavala utvrditi odgovornost za smrt Dragice i njezina djeteta. Obitelj je nastavila voditi odštetnu parnicu protiv bolnice Sveti Duh. Ta će pravna bitka trajati 13 godina. Godine 2015. Županijski sud u Zagrebu pravomoćno je odlučio da bolnica mora isplatiti približno 3 milijuna kuna odštete obitelji Ivankić. Zbog kamata iznos je trebao biti i veći. No, bolnica Sveti Duh u to je vrijeme imala velike financijske probleme. Ravnatelj Mladen Bušić priznao je da ustanova neće moći sama podnijeti trošak odštete te da je zatražila pomoć svojega osnivača, Grada Zagreba.
"Zbog nedostatnih mjesečnih prihoda za ukupnu djelatnost, bolnica se obratila molbom vlasniku i osnivaču za pomoć u ovom predmetu", kazao je Bušić dodajući da ranije bolničke uprave ne smatra odgovornim za ignoriranje mogućnosti ovakvog ishoda sudskog postupka.
"Ne tvrdim da sam u pravu, ali mislim da nije bilo propusta bolnice jer u trenutku zaprimanja odštetnog zahtjeva nije bilo moguće sa sigurnošću sagledati trajanje i ishod postupka", kazao je.
"Tužbu protiv bolnice podnijeli smo 2003. godine, no cijelo smo vrijeme bili raspoloženi za pregovore o nagodbi. Nažalost, nijednom nismo naišli na dobru volju s druge strane. Na temelju mišljenja vještaka da je tijekom porođaja i zbrinjavanja majke i djeteta došlo do stručne pogreške, dosuđena je visina odštete sukladno kriterijima Vrhovnog suda", rekao je tada odvjetnik obitelji Ivankić Josip Madžarić.
Trojica ginekologa optuženih u slučaju Dragice Ivankić - Mislav Luka Domljan, Fadil Hassan i Renato Bauman, nakon dugogodišnjeg procesa oslobođeni su krivnje za nesavjesno liječenje koje je uzrokovalo smrt rodilje i njezine bebe.
Renato Bauman
Ako su afere s jajnim stanicama i smrću Dragice Ivankić otvorile pitanje medicinske i kaznene odgovornosti, skandal iz 2006. godine pogodio je samu srž Kurjakova znanstvenog ugleda. U rujnu te godine ugledni britanski medicinski časopis British Medical Journal (BMJ) objavio je analizu sir Iaina Chalmersa, jednog od utemeljitelja međunarodne organizacije Cochrane Collaboration. Chalmers je u tekstu pod naslovom "Role of systematic reviews in detecting plagiarism: case of Asim Kurjak" iznio dokaze da je hrvatski ginekolog u svojim znanstvenim publikacijama preuzimao tekstove i podatke drugih autora bez odgovarajućeg navođenja izvora. Priča je zapravo počela mnogo ranije, još tijekom 1980-ih. Chalmers je tada pripremao sustavni pregled znanstvenih istraživanja o epiduralnoj anesteziji. Uspoređujući radove, primijetio je da se velik dio teksta i podataka iz jednog Kurjakova rada iz 1974. gotovo potpuno podudara s radom drugih autora objavljenim tri godine ranije. O otkriću je obavijestio urednika časopisa i Kurjakovo sveučilište. Prema Chalmersovu svjedočanstvu, tada je zamoljen da slučaj riješi diskretno. No tijekom sljedećih godina pojavile su se nove sumnje. U drugom slučaju utvrđeno je da su Kurjak i suradnica Sanja Kupešić u poglavlju stručne knjige o fetalnoj neurologiji koristili materijal iz doktorske disertacije norveškog znanstvenika Harm-Gerda Blaasa. Posebno je bilo neugodno što je Blaas, prema Chalmersovu prikazu, Kurjaku osobno dao primjerak svoje doktorske disertacije. Tekst se potom pojavio u knjizi pod imenima drugih autora. Međunarodno društvo za ultrazvuk u porodništvu i ginekologiji (ISUOG) zaključilo je da je riječ o plagijatu. Kurjak i Kupešić povukli su svoje članstvo, a društvo ih je 2002. proglasilo nepodobnima za ponovno članstvo tijekom sljedeće tri godine. Afera je godinama ostala uglavnom unutar stručne javnosti, sve dok Chalmers 2006. nije odlučio javno iznijeti cijelu priču. Njegov članak izazvao je velik skandal u hrvatskoj akademskoj zajednici.
Kurjak je odbacivao optužbe i tvrdio da se ne radi o plagijatima, nego o pogreškama u citiranju i nesporazumima koji su već bili riješeni. U jednom nastupu na Hrvatskom radiju u rujnu 2006. izjavio je da njegovi radovi prema znanstvenoj definiciji nisu plagijati. Isticao je da je autor velikog broja recenziranih radova i da iza njega stoje desetljeća uspješne međunarodne karijere. No domaća etička tijela donijela su drukčije zaključke. Povjerenstvo zagrebačkog Medicinskog fakulteta u studenome 2006. potvrdilo je dva slučaja plagiranja. Potom je 15. svibnja 2007. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju jednoglasno zaključio da su optužbe osnovane te da je Kurjak prekršio etička pravila i uobičajene standarde znanstvenog objavljivanja. Slučaj je dospio pred Sud časti Sveučilišta u Zagrebu, koji je u studenome 2007. priznao da je Kurjak postupao neetično, ali je zaključio da su njegove isprike bile dostatne. Kurjak je u međuvremenu, u rujnu 2007., otišao u mirovinu, zbog čega je postupak pred Sudom časti obustavljen.
Posljednja velika javna afera povezana s Asimom Kurjakom izbila je u svibnju 2021. godine, kada je u Bosni i Hercegovini otvoreno pitanje akademskih kvalifikacija Sebije Izetbegović, tadašnje ravnateljice Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu i supruge Bakira Izetbegovića. Kurjak je 23. svibnja, gostujući na sarajevskoj Face TV, iznio tvrdnje da Sebija Izetbegović nije završila specijalizaciju ni poslijediplomski studij u Zagrebu. Izjave su izazvale veliku pozornost jer je Izetbegović u javnosti bila povezana s njegovim imenom, a njezin akademski put već je bio predmet političkih i medijskih rasprava. Nekoliko dana poslije Medicinski fakultet Sveučilišta u Sarajevu objavio je dokumentaciju prema kojoj je Kurjak bio mentor pri izradi doktorske disertacije Sebije Izetbegović. Doktorat je obranjen 11. lipnja 2000. godine.
Kurjak je kasnije, gostujući na televiziji N1, priznao da je doista bio mentor Izetbegović, ali u Sarajevu, a ne u Zagrebu. Potvrdio je da je njezin doktorat legalan i legitiman. Istodobno je izjavio da se vrlo malo sjeća samoga postupka i da u svojoj opsežnoj dokumentaciji nije imao podatke o tom doktoratu. Tvrdio da su njegove prvotne izjave bile vezane uz školovanje Sebije Izetbegović u Zagrebu, a ne uz doktorat obranjen u Sarajevu.
