Godina je bila 1941. i sredinom svibnja ustaški poglavnik Ante Pavelić otputovao je u Rim kako bi s Benitom Mussolinijem dogovorio neke sitnice koje se tiču novouspostavljene Nezavisne Države Hrvatske. A te sitnice su se ticale nekih "manjih" dijelova teritorija te "manjeg" broja stanovnika. Ubrzo su se dvojica domoljuba dogovorila i potpisani su Rimski ugovori. 

18. svibnja 1941. godine, točno u 12:30 je Pavelić potpisao ugovore kojima se praktički čitava Dalmacija te neki drugi dijelovi primorja daju Italiji. Tim ugovorom je pod talijanskom upravom završilo oko 400.000 Hrvatica i Hrvata. A bio je to tek prvi od niza ugovora kojima će NDH raditi sve veće i veće ustupke talijanskim "saveznicima". Drugim rimskim ugovorom uspostavljena je Druga zona, demilitarizirana, u kojoj NDH nije smjela imati bilo kakve vojne objekte niti graditi ratnu mornaricu, a kontrolu su preuzeli Talijani. Poslano je oko 200.000 vojnika, a s njima su došli i talijanski policajci i civilni dužnosnici kako bi držali pod kontrolom sve što se u toj zoni događa. 

Ogroman trošak alternativne državne uprave nije snosila Italija kako bi se očekivalo od, de facto, okupacijske vojne sile, već je Pavelić izdvajao iz državnog proračuna nezamislive svote novca kako bi Talijani bili novčano podmireni. U trećoj zoni talijanskog utjecaja, najudaljenijoj od mora, NDH je imala potpunu samostalnost, ali samo na papiru.

U galeriji u nastavku pogledajte kako je izgledala okupacija hrvatskog teritorija. Fotografije strijeljanja kako civila tako i zarobljenih partizana nećemo objavljivati iako su okupatori uredno dokumentirali i svoje zločine.