Vladimir Putin, najdugovječniji ruski vladar još od Josifa Staljina, napunio je 73 godine, dosegnuvši prosječnu dob u kojoj su sovjetski i ruski lideri povijesno umirali. Dok sat otkucava, a rat u Ukrajini ne pokazuje znakove posustajanja, svijet s pozornošću prati hoće li se na vlasti održati do 2036., kako mu to ustavne promjene omogućuju.

Dr. John Kennedy, voditelj programa za Rusiju i Euroaziju pri korporaciji RAND Europe i savjetnik britanske vlade, analizirao je pet mogućih scenarija koji bi mogli označiti kraj Putinove ere, upozoravajući da Zapad mora biti spreman za "strateški šok" koji će uslijediti.

Smrt na vlasti je najizgledniji ishod

Unatoč ogromnom pritisku zbog neuspješne invazije na Ukrajinu, gospodarskog pada i gubitka gotovo milijun ljudi, dr. Kennedy smatra da su scenariji prisilnog uklanjanja Putina malo vjerojatni. Prema njegovoj analizi, najizgledniji ishod jest da će Vladimir Putin umrijeti na položaju predsjednika. To bi se, tvrdi, moglo dogoditi i prije nego što mnogi očekuju, ukazujući na vjerodostojna izvješća o Putinovoj potrazi za alternativnim metodama liječenja zbog neotkrivenih zdravstvenih problema. 

​- Svi ovise o Putinu. On promovira svoje prijatelje. Svi kadrovi oko njega bivši su kolege. Potpuno je koncentrirao moć oko sebe, a to se samo pojačalo od potpune invazije na Ukrajinu - rekao je.

Kennedy ističe da nakon smrti Alekseja Navaljnog nije došlo do jačanja narodnih pokreta protiv režima, ni na stranačkoj ni na regionalnoj razini.

​- Vrlo je teško predvidjeti da će biti svrgnut, osim ako se okolnosti dramatično ne promijene. Najizgledniji scenarij je da Putin umre na vlasti, s obzirom na to da je izgradio sustav s potpunom lojalnošću u središtu. Tada bi moralo doći do vrlo brzog preslagivanja - kadrovi bi se morali okupiti i pregovarati o moći - pojasnio je Kennedy u intervjuu za Daily Mail.

Što se događa kad car umre?

Pitanje nasljednika u Moskvi ostaje tabu. Putin, svjestan da bi imenovanje nasljednika oslabilo njegovu osobnu moć i učinilo tu osobu metom za rivale, nikoga nije javno pripremao za tu ulogu. Ruski sustav upravljanja, koji Kennedy opisuje kao "poredak ograničenog pristupa", funkcionira tako da se potencijalni suparnici pacificiraju dodjeljivanjem kontrole nad profitabilnim sektorima gospodarstva. Ti ljudi, koje se u povijesnom kontekstu može usporediti s boljarima, odani su isključivo Putinu jer o njemu ovisi njihov položaj i bogatstvo. Njihova lojalnost, međutim, nadilazi kompetencije, što se vidjelo i na primjeru Sergeja Šojgua, koji je nakon neuspjeha u Ukrajini smijenjen s mjesta ministra obrane, ali je dobio "meko prizemljenje" na čelu Vijeća sigurnosti.

Kada Putin umre, sudbina te elite postaje neizvjesna. Ostavši bez zaštitnika, postaju ranjivi, a nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti kako će se ponašati. Povijest sugerira da tranzicije u Rusiji donose iznenađenja; malo je tko predvidio da će Jeljcin 1999. odabrati Putina. Kennedy upozorava da bi borba za vlast mogla nalikovati na kaotičnu otimačinu prikazanu u satiričnoj komediji "Smrt Staljina", što s obzirom na ruski nuklearni arsenal nije nimalo smiješno.

Pet puteva do pada: Od atentata do vojnog sloma

Iako je prirodna smrt najvjerojatniji scenarij, dr. Kennedy i RAND korporacija identificirali su pet mogućih načina na koje bi Putinova vladavina mogla završiti.

Prvi je upravo biološki kraj i iznenadna nestabilnost. Putinova smrt pokrenula bi borbu za moć unutar kremaljskih zidina, s nepredvidivim ishodom.

Drugi, dramatičniji scenarij je atentat. Kennedy, međutim, ne vjeruje da bi on došao od moskovske elite, već od regionalnih frakcija koje podnose najveći teret rata. Velik dio vojske čine ročnici iz siromašnih, poljoprivrednih regija poput Čečenije, koje povijesno pružaju otpor Moskvi.

​- Postoji zaista značajna razlika između života u Moskvi i života u raznim regijama Rusije. Znamo da su mnoge ruske regije siromašne i da im budućnost ne izgleda previše ružičasto. S vremenom, posebno s preusmjeravanjem resursa prema ratnim naporima, stvara se situacija koja dopušta da nezadovoljstvo fermentira... atentat bi se mogao dogoditi i mogao bi imati regionalnu dimenziju - objašnjava Kennedy, dodajući da je Putin ipak opsjednut vlastitom sigurnošću i sve se rjeđe pojavljuje u javnosti.

Treći scenarij je unutarnji ili "palačni" puč, u kojem bi pripadnici sigurnosnih elita (siloviki) ili drugih moćnih mreža mogli zaključiti da je Putin postao prevelik teret. Okidač za takav potez mogao bi biti daljnji vojni neuspjeh ili potpuna ekonomska izolacija.

Četvrti put je narodni ustanak. Iako su sve forme otpora trenutno brutalno ugušene, Kennedy napominje da rusku povijest karakteriziraju iznenadne i eksplozivne promjene javnog raspoloženja, potaknute gospodarskim poteškoćama ili umorom od rata.

Posljednji, peti scenarij bio bi vojni kolaps. Katastrofalan poraz na bojnom polju u Ukrajini mogao bi dovesti do potpunog raspada zapovjednog lanca, što bi prisililo promjenu na vrhu kako bi se spriječio slom cijele države.

Zapad mora biti spreman na kaos

Bez obzira na to kako Putin ode, njegov će odlazak predstavljati strateški šok za Europu i svijet. Kennedy oštro upozorava da se Zapad ne smije zateći nespreman, kao što je to bio slučaj devedesetih godina, kada se pogrešno vjerovalo da će Rusija automatski krenuti putem demokracije.

​- Ako gledamo srednjoročno i dugoročno, situacija u Rusiji zrela je za promjene. Bilo da se radi o promjeni koju vode oni oko njega, demokratskom ustanku ili vojnom udaru, nužno je planirati sve te nepredviđene situacije - rekao je.

Njegove preporuke su konkretne: NATO i EU moraju provoditi zajedničke vježbe i ratne igre kako bi uvježbali diplomatske, vojne i ekonomske odgovore na različite scenarije tranzicije. Zapadne obavještajne službe moraju pojačati napore u mapiranju ruskih elita i njihovih patronažnih mreža kako bi predvidjele tko su potencijalni nasljednici. Jednako je važno ojačati istočni bok Saveza, jer bi borba za vlast u Moskvi mogla iskušati Kremlj da "izveze" nestabilnost kroz hibridne operacije ili eskalaciju u Ukrajini. Ključni prioritet u svakom scenariju ostaje osiguravanje kontrole nad najvećim svjetskim nuklearnim arsenalom. Putinov odlazak, zaključuje Kennedy, sam po sebi neće učiniti Rusiju manje opasnom, a strateška stabilnost Europe ovisi o tome hoće li se Zapad za taj trenutak početi pripremati odmah.