Priča s kupovinim zrakoplova od Izraela je sada gotova i treba se posvetiti drugim kanalima nabave nadzvučnih borbenih aviona. U razgovorima s upućenim izvorima spominje se mogućnost inicijalne kupnje manjeg broja zrakoplova F-16 iz SAD-a nego što je to bilo u planu s Izraelom.

Kako tumače izvori 24sata, spomenuti avioni novije su godine proizvodnje nego ovi iz Izraela, ali ostaje još niz važnih pitanja na koje treba dobiti kvalitetne odgovore. Primjerice, gdje će se aparati modernizirati, koliko će to stajati, koja će biti razina modernizacije, što je s logistikom, obukom tehničara i pilota...

Ranije se špekuliralo Amerikanci mogu ponuditi one najsličnije Baracima, dakle F-16C/D Block 50/52, koji su stari 20-ak godina, koji još imaju oko 1500 sati naleta do novog remonta, a na takvima lete pripadnici nacionalnih garda u SAD-u. Nije tajna da samo u suhoj Arizoni u pričuvi stoji desetak takvih eskadrila, a jednu takvu htjela bi imati Hrvatska. Takve eskadrile Amerikanci su prodali Poljacima, ali ne i Rumunjima, a nedavno su konkretno spominjani avioni nacionalne garde Minnesote.

Suštinska razlika izraelskog aviona je u tome što je Izrael je na njemu nekoliko mjeseci po prijemu letjelica načinio 17 tehničkih izmjena koje su bile prije svega posljedica intenzivnog korištenja 16-ica u borbenim uvjetima. Na osnovu ovih izmjena Amerikanci su godinu, dvije iza toga sve svoje lovce F-16A preorijentirali na standard F-16C/D koji je inkorporirao sve izraelske modifikacije i još neka druga značajna poboljšanja u opremi i naoružanju.

Tako se dolazi do aviona F-16C/D Block 50/52, istog onakvog kakvima raspolažu nacionalne garde u SAD-u, a s kojima Večernji list sada špekulira kao mogućom zamjenom pri nabavci. Portal f-16.net detaljno opisuje performanse ove borbene letjelice. Kao najveću brzinu koju avion može postići navodi 2165 kilometara na sat, odnosno 2,05 Mach. Za najveću brzinu Baraka navodi se da je 2414 kilometara na sat, što je čak i nešto malo više.

Baraci raspolažu po jednim motorom F110-GE-100 s omjerom potisak/težina od 1,095, što se također previše ne razlikuje od F100-PW-229 odnosno F110-GE-129 u američkim avionima. Masa praznog aviona čak je nešto manja kod Baraka. Dolet Baraka je 4220 kilometara s jednim rezervoarom goriva, dok F-16C/D Block 50/52 ima nešto manji dolet, 3920 kilometara. Maksimalna masa uzlijetanja je kod izraelske verzije nešto manja, 19,2 tone, identično kao i kod verzije pri nacionalnim gardama SAD-a.

Isto je i s borbenim doletom od između 550 i 570 kilometara, brzinom uspinjanja, i koječime drugim. Izraelci su svojim modifikacijama, zapravo, avionu povećali borbene sposobnosti za oko 100 posto. Razlika koja ide u prilog aviona američkih nacionalnih garda jest u iskorištenosti aviona u dosadašnjim letovima.

Ovi koji su danas u SAD-u imaju u prosjeku 1500 sati leta do remonta, dok su Baraci imali oko 3000 sati nakon isporuke, što bi značilo manju iskoristivost u daljnjem korištenju u odnosu na servisiranje.