Mala, slatka, bista, je li se kaže bistica, Johna Fitzgeralda Kennedyja, velikog 35. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (Elon Musk, najmoćniji neizabrani Trumpov dužnosnik i skvoter u Mar-a-Lagu jedva čeka da zaigrani šef ispuni obećanje o otvaranju svih tajnih dosjea o atentatu), u nedjelju je na buvljaku, na Britancu, stajala 20 eura. Ima kupaca. Imponiraju klasični junaci, pa makar od škorcane slitine. Crvenih šilterica MAGA nije bilo. Neki je sitni, zgrbljeni čovjek, čini se kao Donaldov vršnjak, u dugom, oversized kaputu, šepao Ilicom s njom na glavi. Zanimljiva prispodoba.

Dva dana ranije, u petak, razgovarao sam s veleposlanicom SAD-a Nathalie Rayes. Gospođa će reći kako je red odraditi prvi i posljednji razgovor u svom ambasadorskome mandatu za Express.

“Bitter-sweet interview”, kaže Rayes.

Vrijeme je objeda. Ulice su prazne. Sjedimo u malom salonu nepretenciozne veleposlaničke rezidencije. Travnjak se prosuo ispod prozora, a na dnu “stars&stripes” na pola koplja. U počast preminulog Jimmyja Cartera. Dotjerao je čovjek do 100. Kao malo koji predsjednik. Obronci Tuškanca posuti su oskudnim i plitkim januarskim snijegom. Hladno je. U Los Angelesu, 10.000 kilometara na zapad, odakle je veleposlanica, danima gori najveći požar ikad.

“Mislim na svoj grad i na razaranja koja se događaju, i slama mi se srce. Kad se smanjuju sredstva za policiju, vatrogasce i osnovne gradske usluge, te kad se ne osigurava financiranje infrastrukture, nešto nije u redu. Priroda je vrlo moćna. Ali trebamo imati prave politike i vodstvo kako bismo spriječili ovakve strašne katastrofe. Svi se trebamo ujediniti kao grad, kao zajednica, kako bismo izdržali izazove s kojima se suočavamo.”

Počeli smo s procjenom izazova njezina mandata u Hrvatskoj koji je, voljom birača u SAD-u, trajao godinu dana. Najkraće od ambasadora.

“Najveći izazov? Svakako nedostatak vremena. Imala sam godinu dana...”, govori između kratkih gutljaja vode s limunom i dodaje. Od trenutka kad je 2021. demokrat Biden potukao pobjesnjelog Trumpa pa sve tamo do siječnja 2024. (zadnja godina njegova mandata), u Zagrebu nije bilo veleposlanika SAD-a. Kuloari su nekako to definirali kao signal Washingtona da je Hrvatska sređena država, provjereni prijatelj... Drugi su na to gledali pesimističnije. No po načinu i energiji na koji je veleposlanica Rayes startala u mandat kad je stigla, recimo kao Ivićev presing po cijelom terenu iz sezone “bilih” 1974./1975., činilo se da u sebi osjeća kako je vrlo moguće da je vremena relativno malo.

“Da. Nikad ništa ne uzimam zdravo za gotovo”, potvrđuje i nastavlja: “Meni je ovo bila prilika života i posao života. Željela sam osigurati napredak i ispunjenje zajedničkih ciljeva Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Trudila sam se. Bila sam marljiva i motivirana. Željela bih da sam imala više vremena jer mislim da smo zajedno u jednoj godini postigli nevjerojatne stvari, od suradnje u pitanjima sigurnosti, pa do energetike i proširenja poslovnih veza”.

Kroničari politike su prošlu godinu, 2024., još odavno proglasili superizbornom. Neki dan je završen taj dinamični izborni ciklus koji je obuhvatio parlamentarne, europske i predsjedničke izbore. Veleposlanica je, unatoč značajno kraćemu mandatu, “pokrila” sve njih. To joj je, zadovoljno tvrdi, baš drago. Stigla je prije parlamentarnih izbora (dobio Plenki), a odlazi nakon završenih predsjedničkih (razbio Zoki).

“Imala sam zaista veliku sreću. Želim da to znate, iako propuštam lokalne izbore, za koje sam stvarno htjela biti ovdje. Ali ništa nije savršeno. Da sam mogla birati bilo koju godinu, ovo bi bila ta. Uvijek sam vrlo entuzijastična kad su izbori u pitanju. Volim demokraciju u praksi. Sjajno je što sam ovdje u Hrvatskoj mogla vidjeti koliko su ljudi angažirani u svojim demokratskim odgovornostima i dužnostima. Bilo mi je drago da se toliko ljudi kandidira za funkcije i bilo mi je drago vidjeti ljude kako stoje u redovima da bi glasali za svoje kandidate. Mislim da je to ono što čini zemlju živom, a Hrvatska ima sve elemente za tu živost.”

Jeste li primijetili ruski i srpski utjecaj na naše predsjedničke izbore?

“Nisam. Ali pitala jesam. U Sjedinjenim Američkim Državama smo 2016. očito imali ruski utjecaj na izbore. To je pitanje koje uvijek postavljam. I uvijek čujem odgovor: ‘Ne, nema ruskog utjecaja na izbore u Hrvatskoj’. Znate, moramo biti vrlo oprezni, vrlo pažljivi kad je riječ o našoj demokraciji, jer one su vrlo krhke te postoje ljudi koji žele intervenirati i promijeniti rezultate izbora. Moramo se osigurati da se to ne dogodi.”

U diplomatskoj zajednici u Zagrebu, koja i nije nešto velika, na taj su se “presing po cijelom terenu” gospođe Rayes dizale neke obrve. Tradicija i diskrecija tog posla nasuprot nečega što je sasvim drugačije. Veleposlanica to zove demistifikacijom funkcije veleposlanika. Otvorenost prema ljudima.

“Kad sam došla ovdje, rekla sam: ‘Molim vas, dođite, razgovarajte sa mnom, podijelite svoje stavove i perspektive’. I sve je dizano na društvene mreže. Od degustacije štrukli i slavonskog kulena do sastanaka s premijerom Plenkovićem. Pa da, zašto ne? Veleposlanik sam ima priliku definirati kako će se predstavljati unutar svog okruženja. Nisam htjela da ljudi govore: ‘Pa, što točno radi veleposlanik?’. Željela sam da znaju što i kako to radimo. I zato koristimo društvene mreže kao alat za pristupačnost. Mogu razgovarati sa stotinu ljudi, ali putem društvenih mreža mogu komunicirati s cijelom Hrvatskom. Od Osijeka do Istre i Dalmacije. Ne samo ovdje u Zagrebu. To je taj benefit pristupačnosti. I to je važno. Moj posao nije bio odlazak na koktel partyje i druženje uvijek s istim ljudima.”

Onda, mogu li veleposlanici biti i prijatelji?, pitamo je.

“Apsolutno. Imam mnogo prijatelja među veleposlanicima. Smatram da je to ključna skupina ljudi i obično provodimo puno vremena zajedno. Moja je inicijativa, odmah nakon dolaska, bila da umjesto koktela i večera organiziramo planinarske izlete jednom mjesečno.”

Veleposlanica Rayes bliska je Demokratskoj stranci. Na toj je političkoj platformi i stigla u korpus političkih veleposlanika. Za većinu tamošnjih demokrata povratak Trumpa ravan je elementarnoj nepogodi. Njoj?

“Predstavljam državu, a ne stranku”, kratko će Rayes.Na dan izbora imali smo prekrasan događaj ovdje u rezidenciji, slavili smo činjenicu da smo primjer po svojim demokratskim vrijednostima”.

Dodaje uobičajenu definiciju o narodu koji je odlučio, demokraciji koja je progovorila. Što ona želi Trumpu?

“Narod želi da on bude uspješan. Ja želim da on bude uspješan. Ako je on uspješan, i zemlja je uspješna. Svijet je uspješan.”

Ipak, teško će itko pri zdravoj svijesti preskočiti Trumpove izjave o nakani uzurpacije teritorija Grenlanda i Paname. Kao da se s njime vraća imperijalizam SAD-a od prije 100 godina, ali veleposlanica ne želi špekulirati kojim će politikama izabrani šef države ispuniti svoj drugi mandat.

“Donald Trump sastavlja vladu, a očekujemo i potvrdu novog državnog tajnika Marca Rubija. Tako da ćemo vidjeti koje će poteze povući.”

Odnosi Zagreba i Washingtona su snažni i mogu biti samo još jači, procjenjuje.

“U Sjedinjenim Američkim Državama živi 1,8 milijuna Hrvata. Oni čine moju zemlju jakom kakva je danas. Zajednički prioriteti vjerojatno će ostati isti. Osigurati da Hrvatska postane izvoznik energije kroz proširenje LNG terminala na Krku te osnažiti naše poslovne i društvene veze. Voljela bih vidjeti ratifikaciju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. To želim postići. Nadalje, osigurali smo povećanje izdvajanja za obranu na dva posto BDP-a. Skratili smo rok za tri godine, na što sam vrlo ponosna. Osim toga, pomogli smo modernizirati Hrvatsku vojsku borbenim vozilima Bradley, helikopterima Black Hawk i mobilnim raketnim sustavom Himars.

Imate li neku poruku prije odlaska iz Hrvatske?

“Oh, želim reći da ne idem predaleko. Idem u Kopenhagen. I Hrvatsku ću uvijek nositi u svom srcu. Odlazim s ogromnom zahvalnošću prema hrvatskom narodu zbog njihove ljubavi. Osjećam tu ljubav i naklonost prema meni. I osjećam da imam istu ljubav i naklonost prema hrvatskom narodu. Bila je to kratka godina. Dala sam sve od sebe, uz velike žrtve, s obzirom na to da moja obitelj nije bila ovdje. Ali odlazim sa zahvalnošću, s poštovanjem i s ljubavlju.”