Nisam imao nikakvih saznanja da je navodno bilo pokušaja infiltracije Zdravka Mamića u Vrhovni sud, jer da jesam, onda bi to prešlo u neku drugu sferu pravosuđa, komentirao je ovih dana predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa tekst objavljen u tjedniku Nacional.

Kako piše tjednik, bivši čelnik Dinama teškim optužbama za korupciju osvećuje se Sessi koji ga je spriječio da "uđe među pojedine suce Vrhovnog suda" i pokuša na njih utjecati. Ovu informaciju tjedniku je, kako su napisali, "potvrdio izvor blizak vrhu hrvatskog sigurnosnog sustava i Vlade, koji je dobro upućen u rad pravosuđa".

Budući da je Zdravko Mamić vrlo samouvjereno nekoliko puta ponovio da ste korumpirani, u javnosti se stekao dojam da ste reagirali prilično 'mlačno' na izravne Mamićeve napade. Jeste li sad, s odmakom, spremni poduzeti daljnje korake i eventualno ga tužiti za klevetu?

To nije tako jednostavno. U nekim svojim potezima i odlukama ograničava me i sputava moja pozicija. Moram dobro paziti da ne bih doveo u pitanje integritet cijelog postupka pred eventualno Ustavnim sudom ili Europskim sudom za ljudska prava. Limitiran sam jer mi je na prvome mjestu integritet nekog suda, a u ovom slučaju i konkretnog sudskog postupka koji se nalazi pred Vrhovnim sudom povodom žalbe Zdravka Mamića i drugih u kaznenom predmetu koji se vodio u Osijeku. Naime, već je bilo slučajeva prakse Europskog suda za ljudska prava, pa čak i u jednom slučaju koji se tiče Hrvatske, u kojima su izjave predsjednika sudova, ministara pravosuđa, državnih odvjetnika i visokih političara bile razlog da u Strasbourgu presude kako je zbog njihovih istupa u javnosti postojala supstancirana sumnja stranaka u fer postupak što je u konačnosti potvrdio i ESLJP.

Ne mislite li da biste doista bili u prednosti pred hrvatskim sudovima ako biste tužili Zdravka Mamića za klevetu, upravo zbog svoje visoke funkcije koju obnašate?

To je hipotetsko pitanje, no ako su suci autonomni, a ja vjerujem da jesu, ako su samostalni, a ja vjerujem da jesu, onda ne igra niti bi smjelo igrati ikakvu ulogu tko je stranka u postupku. I ne bi se smjeli impresionirati mojom funkcijom.

Ipak, nakon što vas je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imenovala predsjednikom Vrhovnog suda, mnogi vaši kolege - i suci i odvjetnici - nisu željeli novinarima reći ni riječ protiv vas. Dapače, anonimno su komentirali da 'ne mogu kopati sebi jamu i zamjerati se novom predsjedniku Vrhovnog suda'.

Mislim da se generalno to preuveličava i da predsjednik Vrhovnog suda nema takav utjecaj niti ga smije imati, jer kad bi to bilo tako, mi bismo imali potpuno urušeni sudbeni sustav. To bi značilo da bi o volji jedne osobe i njezinu hiru ovisilo sve, a to uopće nije istina, dok bi, s druge strane, to značilo da suci sude po diktatu, a ni to nije istina. Uvijek suce potičem da se ne obaziru na javno mnijenje niti na politiku, nego da sude prema vlastitom uvjerenju i prema onom što imaju u spisu. Mislim da je to moja zadaća kao predsjednika Vrhovnog suda, a isto tako je to zadaća i svih predsjednika svih sudova - da čuvaju autonomiju sudaca.

Zašto su onda novinari gubili sudske procese zbog klevete, čak i kad bi ih tužili suci koji su mnogo niže rangirani na hijerarhijskoj ljestvici od vas, i to zbog mnogo banalnijih kvalifikacija?

To je točno, ali budimo pošteni - to se obično događalo na prvostupanjskim presudama, ali vrlo rijetko bi takav ishod bio na drugostupanjskom sudu, a još manje na Vrhovnom sudu. Tek su neka najbizarnija i najgrublja vrijeđanja dobila epilog koji bi bio negativan za nakladnike. Nadam se da ćete se složiti da je i takvih vrlo grubih i ispod civilizacijske razine vrijeđanja, kleveta i objeda bilo. Medijska se buka zbog toga s pravom digla, i javnost se senzibilizirala oko nekih predmeta, ali kao što sam rekao, skoro ni jedan takav predmet nije dobio epilog koji bi bio drastično negativan za nakladnike. Osim toga, sad je u nekim slučajevima reagirao i Ustavni sud, pa sam siguran da će sudovi još više voditi računa o praksi Ustavnog suda i mislim da je vrijeme da se to pitanje makne iz dnevnog reda te da će se sudska praksa stabilizirati. Recimo - Bandić je izgubio protiv RTL-a, ali se o tome nije previše izvještavalo.

Od 1. siječnja 2020. počinje s radom Visoki kazneni sud. Kako će to utjecati na rad Vrhovnog suda?

Možda i ne baš od 1. siječnja zbog čisto tehničkih razloga - zbog prostora. No on svakako počinje s radom. Oko tog suda nemam nikakvih osobnih preferencija. To je stav Kaznenog odjela Vrhovnog suda s kojim se apsolutno slažem i važno je da tek s tim sudom dobivamo u kaznenoj grani suđenja Vrhovni sud Republike Hrvatske onakav kako piše u Ustavu, a to je da ujednačava sudsku praksu kroz izvanredne pravne lijekove. Argumenti protivnika su da neće imati što raditi jer ionako nema izvanrednih pravnih lijekova. To je istina, ali nema ih jer Vrhovni sud sudi kao žalbeni sud, a po procesnim zakonima, kad je Vrhovni sud jednom odlučio kao žalbeni sud, onda ne može odlučivati i u trećem stupnju osim u iznimnim situacijama. Sad kad će postojati i Visoki kazneni sud kao trećestupanjski sud, onda će biti i izvanrednih pravnih lijekova, i onda ćemo se moći baviti pravom, a ne činjenicama. To znači da ćemo postavljati sudsku praksu, presedane, davati pravna mišljenja koja će vrijediti za svaki idući postupak. I to je suština Visokog kaznenog suda, za koji se zalagao Milan Vuković, pokojni predsjednik Vrhovnog suda, još krajem 90-ih. Šteta što već tad to nije usvojeno. Isti argumenti protivnika iznosili su se tad, kao i sad. A suština je da Vrhovni sud ne sudi ono što je bilo, nego na temelju tog nekog konkretnog događaja donosi presude koje će vrijediti za budućnost.

Ne spada li to onda već u precedentno pravo?

Pa na neki način da, iako u precedentnom pravu presuda stvara zakon. U našem slučaju, mi samo tumačimo zakon. A zakon ima svoj društveni kontekst. Stoga mi samo moramo unutar zakonskih okvira razmišljati o tome kako tumačiti pravnu normu i to naše tumačenje vrijedit će za svaki budući slučaj u kojem se takav problem pojavi – od najbanalnijih do najsloženijih pitanja.