Postoje mjesta gdje se staro vrijeme udomaćilo i ne preza pred novim. Ne miče se i stvara svijet izoliran od budućnosti. Postoje ljudi čija je sadašnjost isključivo refleksija prošlosti. Tapkajući u mjestu ne pomiču se naprijed i ne osluškuju budućnost. Takva mjesta i takvi ljudi čine simbiozu štiteći jedno drugo. I štete onima koji žele naprijed.

Koliko se god to pokuša(va)lo osporiti, Ante Gotovina je jedan od velikana moderne Hrvatske. Legendarnoga generala ponosnoga garda, odmjerenih izjava i prirodnog autoriteta ne vole previše ni lijevi ni desni: za lijeve će uvijek biti ratni zločinac i ratni profiter, dok za one desne nije dovoljno ekstreman i nacionalistički nabrijan.

Istine i mitovi Je li Hrvatska duboki bunar za glasove desnice?

Nemam potrebu, a ni razloge glorificirati ili idealizirati generala Antu Gotovinu. Volio bih npr. malo više saznati o njegovu boravku u Legiji stranaca, jer pretpostavljam da kao član elitnih postrojbi u sklopu francuske vojske nije uzgajao ljubičice i analizirao učinak izlaganja raznim intenzitetima svjetlosti na njihovu nijansu mirisa i boje. 

No koliko god njegova uloga u Domovinskom ratu bila važna, usudio bih se reći da su za Hrvatsku u 2019. mnogo važnije njegove pomirbene i konstruktivne izjave u ovoj poslijeratnoj fazi. Odbio je biti svakom loncu poklopac i poput nekih svojih kolega svakih mjesec dana gostovati po opskurnim desničarskim talk-showovima te nije dopustio da ga svaka šuša razvlači po političkoj sceni, kako joj odgovara.  

Suprotno svim očekivanjima, Ante Gotovina se odmah nakon povratka iz Haaga i oslobađajuće presude povukao iz javnosti, nakon što je njegov govor na glavnom zagrebačkom trgu mnoge (ne)ugodno iznenadio pomirljivošću.

“Rat pripada prošlosti, okrenimo se budućnosti”, umorno, ponizno, ali opet vojnički odrješito poentirao je tad Gotovina na opće iznenađenje goleme mase koja je tog dana bila spremnija nastaviti ili započeti neki novi Domovinski rat, nego čuti poruke pomirenja. 

Da stvar bude još zanimljivija, Gotovina je svoju hašku sudsko-političku parnicu epskih razmjera zaključio riječima zahvale tadašnjem premijeru Milanoviću i predsjedniku Josipoviću, što je još više izazvalo dizanje obrva većeg dijela euforičnih Generalovih slušatelja s Jelačićeva trga koji dvojicu spomenutih SDP-ovaca još smatraju “hrvatskim neprijateljima i izdajnicima”. Nije uopće zanemariv broj onih koji smatraju da ih je Gotovina izdao nakon izlaska iz Haaga i “okrenuo im leđa”. 

Činjenica je da Gotovina nije ispunio očekivanja lažno domoljubne svjetine koja još razmišlja u ratnim kategorijama. Lažni domoljubi se teško nose sa spoznajom da je rat davno završio, i to samo zato što im je taj rat (bio) vrhunac egzistencije. U tom ratu su pronašli smisao svojih života, a nije ni zanemariti da su iz tog istog rata značajno profitirali u materijalnom smislu.

Moćnici Otkrivamo kako HVIDRA obavlja prljave poslove za HDZ

Umirovljeni general i sad uspješni poduzetnik Ante Gotovina je nedavno bio na 28. obljetnici obrane Zadra od velikosrpske agresije. Tom je prigodom medijima dao važnu i znakovitu izjavu: 

“Dobro je imati emocije, ali moramo biti razumni, imati emocionalnu inteligenciju i biti socijalno osjetljivi - o tome trebamo misliti svaki dan. Trebamo graditi društvo koje prihvaća onog drugog. Trebamo brinuti o našem gospodarstvu jer samo bogata zemlja može biti socijalno pravedna u stvarnosti. Tome trebamo težiti”. 

Ante Gotovina je u samo nekoliko rečenica sažeo jedan normalan i racionalan stav koji bi se u jednom normalnom društvu pretpostavljao, no njegov govor o važnosti razumijevanja drugih i drugačijih očekivano nije naišao na oduševljenje u desnom političkom spektru.

Zar nije zapravo porazno to što je Ante Gotovina svojim uravnoteženim i sasvim običnim izjavama napravio više za boljitak Republike Hrvatske nego sve tri posljednje Vlade zajedno? 

Za razliku od mnogih, Gotovina je svjestan da je rat davno završio i da se moramo i kao društvo i kao država okrenuti budućnosti, a ne desetljećima robovati prošlosti. Dok njegovi obožavatelji propagiraju nacionalistički model “Hrvatska Hrvatima”, Gotovina govori o multikulturalnoj i multietničkoj Hrvatskoj koja bi bila domovina svih njezinih građana. 

On je svojim stavovima, načinom razmišljanja i ponašanjem unizio deformiranu nacionalističku svijest koja je od njega pokušavala stvoriti nacionalistički kult i mit zaboravljajući pritom na njegovu osobnost i svijest, koje su bile potpuno suprotne svemu onome što je desničarska klika projicirala u svojemu mozgu.  

Okupacija Rezervisti u Vukovaru nakon pada: Ovdje je previše Hrvata

Koliko god nam svima budućnost bila neizvjesna, jedno je sigurno: nastavi li Ante Gotovina ovako zboriti, Hvidra i ostale hadezeovske udruge bi ga mogle optužiti da govori protiv Republike Hrvatske i da nije domoljub. Grana je dovoljno debela, uže je čvrsto i zategnuto, sve je spremno za linč.

No u pitanju je Ante Gotovina. Tko će se usuditi udariti na nacionalnog heroja? Lakše bi San Marinu bilo napasti Putinovu Rusiju, nego da tzv. domoljubi udare na Gotovinu i njegovo “hrvatstvo”. 

Naše kolektivno zrcalo, nažalost, nije poslijeratni i gandijevski staloženi Ante Gotovina, nego razni “mamići”, “bandići” i njima slični. Tu i jest tragedija duha tzv. nove Hrvatske.