Ubijen je Jurica Torlak. Ubijen je Marin Boban. Ubijen je i Marin Ožić Paić zvani Pajser. Posljednji je vjerojatno stradao slučajno. Međutim, prema pričama sa splitskih ulica, Filip Zavadlav je imao još imena na svojoj crnoj listi. 

Jerko Malvasija. Šuška se po kvartovima da je on bio jedno od najjačih imena na Filipovu popisu. Štoviše, prema izjavama svjedoka, Zavadlav je nakon propucavanja one trojice s kalašnjikovim došao pred stan u kojemu je vjerovao da živi Malvasija. Kad se pojavio u dvorištu, vrata je otvorio Jerkov mlađi brat. Odjeven u crno, sad već trostruki ubojica, pitao je gdje je Jere. Brat je rekao da ga nema doma, a Zavadlav se na to okrenuo i otišao svojim putem. Tad je navodno i nastala ona snimka na kojoj se vidi kako ubojica ležerno šeta s automatskom puškom u ruci.

Talog od najgorih Najgori hrvatske ubojice: Klali su, palili, otimali...

Međutim, u uličnim kuloarima pojavljuje se i još jedan akter za kojega je moguće da je bio na Filipovoj listi. Peta osoba. 

Čuli smo nekoliko puta iz različitih izvora da stradali trojac, plus preživjeli Malvasija, nisu bili jedini na koje se Zavadlav namjerio. S obzirom na to da smo došli samo do nadimka, koji se minimalno razlikuje među različitim sugovornicima, nećemo ga objavljivati. 

Ipak, iz više različitih izvora su nam potvrdili da ta osoba o kojoj se šapatom šuška na splitskim ulicama zbilja postoji te da je involvirana u kriminalni i narkomanski milje. Prema posljednjim informacijama, živi u kvartu u relativnoj blizini lokacija na kojima je Zavadlav počinio ubojstva i svoje poslovanje drži pod maksimalnom kontrolom. Nije poznato nadzire li policija tu osobu.

Što se tiče ubijenih, odavno su poznati policiji. 

Tridesetosmogodišnji Jurica Torlak skrivio je prometnu nesreću u kojoj je u siječnju 2004. u Splitu poginula osmogodišnja djevojčica. Vozio je motocikl i u pješačkoj zoni, ispred splitske osnovne škole, brzinom od oko 50 kilometara na sat naletio je na učenicu drugog razreda. Torlak i njegov suvozač pali su s motocikla, a zatim se dali u bijeg. Curica je preminula, a Torlak je dobio tri godine zatvora.

U trenutku pokolja, s Torlakom na motociklu sjedio je Marin Boban. Imao je samo 25 godina. On je preminuo na mjestu, dok je Torlak uspio izdržati do bolnice. Inače, Marinov stric Renato poslao je pismo medijima u kojemu je priznao da njegov nećak nije bio cvijeće. Pojasnio je i obiteljsku situaciju u kojoj je odrastao. Njegovi roditelji su se rastali nakon godinu dana braka, a svu brigu o Marinu preuzela je majka. Pokušavala je, kaže stric, vratiti iskrivljenu Drinu.

Treća žrtva je Marin Ožić Paić. U njegovu stanu policija je prije dva mjeseca pronašla 232 grama heroina i 2,42 grama kokaina. Ali nije završio u istražnom zatvoru. Zašto? Iz Općinskog državnog odvjetništva navode: osumnjičenik je mlađe životne dobi, priznao je počinjenje kaznenog djela navodeći da je to učinio jer je brzopleto išao za novcem, zbog čega se kaje, nije bio kazneno osuđivan niti prijavljivan te protiv njega nije bio u tijeku drugi kazneni postupak. 

Srđan Mlađan Hrvatski monstrum broj 1: Za mene je rješenje metak u čelo

Osim toga, navodi u kaznenoj prijavi nisu upućivali na to da se osumnjičenik inače bavi distribucijom droge. Prema pričanju njegovih prijatelja, Paić je bio iz drugog kvarta i nije dilao drogu Filipovu bratu niti ih je iznuđivao. Prema svjedocima, on je stradao slučajno jer ga je Filip zamijenio za Malvasiju.

Malvasija je jedino jače ime u ovoj priči. Stari znanac policije ima presudu za dilanje dva i pol kilograma marihuane, a dosje mu sadrži još i protupravnu naplatu te krađu. 

Tamo 2013. bježao je policiji u vozilu punom marihuane. Jurio je sa sudionikom kroz crveno, oborio pješakinju i nastavio juriti sve dok im nije pukla guma. 
Jednog su uhitili odmah, a drugi se predao nakon desetak dana. Malvasija je dobio dvije godine i osam mjeseci zbog dilanja, a u to su mu bile uračunate i ranije presude zbog krađe i protupravne naplate. Na ljeto prošle godine sudario se s vozačicom BMW-a koja mu je oduzela prednost. U nesreći je poginula pješakinja, a jedan pješak je teško ozlijeđen. 

Što se tiče Filipa Zavadlava, njegova priča je sve samo ne obična. Razapet između iznimno disfunkcionalne obitelji, pakla heroina i osjećaja odgovornosti prema posrnuloj braći, mladi pomorac je već godinama širokim koracima grabio u propast. Pokolj u centru grada samo je kulminacija višegodišnjeg zanemarivanja i neadekvatne brige sustava za mladića koji se pokušavao iščupati iz obiteljskog horora.

Ima samo 25 godina, a dosad se morao nositi s majkom koja i sama ima narkomansku prošlost i koja je završila u zatvoru zbog fizičkog zlostavljanja sinova. Odležala je 40 dana na Bilicama zbog toga. 

- Filip je tad imao trinaest, a brat mu deset godina i nije ušao, nego je doslovce s bratom utrčao u prostorije tražeći među policajcima spas. Došli su uplakani i policajcima rekli da ih je mater isprebijala. Braća su bila u strahu i ne možete pojmiti koliko nam ih je bilo žao - govorili su svjedoci tog događaja za Slobodnu Dalmaciju. 

U obitelji je evidentirano više od deset zlostavljanja na štetu djece i nevjerojatna je zapravo činjenica da splitski Centar za socijalnu skrb nikad nije djecu izuzeo iz te obitelji.

Osjećaj nemoći Čudimo se podršci ubojici - pa ova država slavi nasilje

Iz Centra kažu da su u obitelji Zavadlav još od 1997. poduzimali sve potrebne mjere koje su se provodile do 2016. godine, kad su se prestale provoditi po sili zakona, odnosno punoljetnošću najmlađeg djeteta u obitelji.

Majka je za 24sata objasnila zašto je na sudu u ožujku 2019., u svojem iskazu u postupku u kojemu je Filipova brata prijavila za prijetnje, Filipa nazvala psihopatom.

- Zato što se tako ponašao u to vrijeme. Imao je odavno rascjep ličnosti, nije ovo novo. U to vrijeme se ponašao kao svoj otac s kojim nije razgovarao, ali ga je podsvjesno oponašao - rekla je Etel. Dodaje da Filip s ocem nije bio u dobrim odnosima od događaja prije njegova 18. rođendana i jedne ružne epizode.

- On i Filip nisu razgovarali godinama. Oni su se pomirili tek nekoliko dana prije ubojstava. Imam Filipove poruke u mobitelu u kojima mi govori da se pomirio s ćaćom. To je bilo dva dana prije nego što je krenuo u pohod. Sigurna sam da ga je otac indirektno potaknuo na ovo. Nije mu dao pušku u ruke, ali momak je bio nestabilan psihički - kaže Etel, koja tvrdi da je na sudu priznala zlostavljanje djece koje nije počinila zbog pritisaka i prijetnji.

Očito je iz majčinih istupa u medijima da je situacija u ovoj obitelji bila daleko od idealne. Filip, za razliku od braće, nije konzumirao droge. Štoviše, nastojao je pobjeći od tog svijeta. Pošlo mu je to nedavno za rukom, kad se uspio ukrcati na brod. 

Plovio je više od godinu dana, udaljen od nereda kod kuće. Čak se i preselio iz obiteljskog stana na Skalicama, koje nazivaju splitskim Bronxom, i uselio u stančić u Varoši. Do stana je došao posredstvom jedne časne sestre i njezina samostana.

- Ona ga je dovela ovdje jer je on de facto tražio azil. Cijelo vrijeme je živio s ocem i bratom na Skalicama, a tijekom broda ili nešto prije ukrcavanja, Crkva se uključila u to da mu se pomogne. Slučajno, moja majka je poznavala časnu sestru i ona joj je rekla da ima jednog momka kojemu je jako teško i koji ima problema u familiji te da je upravo otišao na brod. Pričamo o 2018. godini - ispričala je Filipova stanodavka Marcela Sunara.

U njezin stan se nakon ubojstava vratio. Prethodno je odbacio kalašnjikov u obližnji kontejner. Presvukao se iz crne odjeće i zaputio u kafić Borsalino u kojemu je, s mlađim bratom, dočekao policiju.

Stanodavka Marcela je šokirana ubojstvima jer je do tada o Filipu imala samo najbolje mišljenje. S njom se slaže i časna sestra koja mu je pomogla naći stan.

- Filip je za mene bio jedan vrlo fini mladić i lijepo me je kontaktirao. Njegova obitelj živi blizu mojega samostana, posjećivala sam ih povremeno, kao maloljetnu djecu s nezaposlenim roditeljima. Filip me jednom nazvao s broda da mu nađem neki stan. To sam mu uspjela pronaći, kao što bih napravila svakome tko me zamoli za neku uslugu. Ponekad bismo razgovarali i bilo bi sve u redu. Dolazio bi u naš samostan i bilo je sve u redu do zadnjih dana. U posljednje vrijeme vidjelo se da je u depresiji. Očito je bio od nečega shrvan. Rekao mi je da noćima ne spava. Govorio je da mu samo dolazi u misli ‘što bi bilo kad bi bilo’. Rekao mi je da to ponavlja cijele noći. Nije mi rekao na što je mislio s tim - rekla je časna sestra.

Znakovi degeneracije uma mladog pomorca bili su više nego očiti i Marceli. U posljednjih nekoliko mjeseci se “usukao”, nije ni jeo ni spavao. 

- Zadnjih nekoliko mjeseci, od rujna, pitala sam ga je li sve OK, a on je rekao da nije. Pitala sam ga mogu li mu pomoći, a on je samo odmahnuo glavom i rekao: 
‘Šokovi, šokovi’ - rekla je Marcela.

Vidjela ga je i dan prije masakra.

- Točno 24 sata prije ubojstava, oko 16 sati popodne, prvi put sam ga vidjela da sjedi ispred na terasi. Nikad nije tamo sjedio. Jeo je i pio jogurt. Bio je odjeven u odjeću u kojoj je ubijao. Crna jakna, crne hlače. Inače, nosio je samo fine hlače i košulje. Nešto ga je mučilo. Zabrinut je bio i gledao u prazno. Nije gledao prema jugu, prema horizontu, gledao je u ništa, u prozor zgrade. U prazno. Žao mi je, najviše mi je žao što mu je otac rekao da ne ide u bolnicu. Kasnije se pričalo da je Filip cijeli dan ranije govorio da ima suicidalne misli. Kad su ga sljedeći dan u lisicama doveli na pretres, proplakao je. Ispričavao mi se jer je kao mene doveo u nekakvu situaciju. Nije mene doveo u situaciju, sebe je. Govorila sam mu da će sve biti OK, a on je meni rekao kako od muke nije spavao 16 dana. ‘Proveo sam noć na psihijatriji, nisam spavao danima. Nisam znao što ću. Ili ja ili oni’, tako je rekao - ispričala je njegova stanodavka.

Filipovoj rastresenosti svjedoče i pronađena pisma razbacana po stanu. 

M., volim te. M., samo me ti možeš spasiti. Da M., slažem se, jak u glavi možeš biti samo ako spavaš, piše u njima. Napisao ih je prije nego što je krenuo u krvavi pohod po Splitu.

A zašto je Filip Zavadlav puknuo? Što je dovelo do ovog strašnog epiloga? Prema raspoloživim informacijama, zbog braće. Oba njegova brata imaju problema s drogom. Ivan Anton zvani Đani je u komuni u Crnoj Gori, dok je Stanislav zapeo u Splitu. Navodno je Stanislav, odnosno Stane, kako ga zovu, zbog droge nagomilao dugove prema ubijenima. Dugovi su pojačani kamatama i iznudama koje su pale na Filipova leđa. Trpio ih je dok nije više mogao izdržati.

- Među Filipovim stvarima, kad sam ih pakirala, vidjela sam da je uplaćivao novac Stani u zatvor. Stane je deveti i deseti mjesec bio u zatvoru - rekla je stanodavka. 
Inače, Stane je poznat u Splitu. Mlađi Filipov brat je posljednjih godina zagrezao u zagrljaju heroina.

- Taj heroin, taj cili đir, to je smrt. Nema tu ničega, to su samo tuga i smrt. U gradu se za maloga Stanu oduvik znalo da ga čeka tužna sudbina - ili zatvor ili smrt - rekao nam je Splićanin s dugogodišnjom poviješću uživanja droge. Već desetak godina poznaje Stanu.

- Stane je sa Skalica, dok je bija mlađi, na momku se vidilo da je tabula rasa. Razumiš, vidilo se da je karakterno ok, da nije psihički bolesnik, da nije zločest ni zlonamjeran. Je, u društvu bi zna biti bahat, ali to je možda zbog nedostataka životnih uzora. Znam da glupo zvuči, ali na licu mu se vidilo da je dobar i drag, a njegovo ponašanje je bilo kontradiktorno tome. Vidilo se na njemu da se iša dokazati u društvu i glumiti da je opak. Tužno je vidit dite u četvrtom osnovne da se fura na pištolje, droge i te kriminalne sfere života. Pucalo ga je sve šta je društveno neprihvatljivo. Ali kad bi se s njim ostalo nasamo, u razgovoru se bez problema dalo zaključiti da nije glup momak i da ne zna kako bi se drukčije dokaza. Nije ima valjda drugu opciju i na ulici ga je društvo pretvorilo u to u šta se pretvorija - ispričao je Splićanin.

- Nema ko ti u Splitu od ovoga đira nije zna za njega. Bilo ko kome bi tribalo riješit trave, ili bilo ko ko dođe na Matejušku ili ide po partijima, zna je za njega. Svi su ga zvali mali Stane. U tim uličnim krugovima ti se sve zna. Svaki jebeni tinejdžer u ovom gradu zna nekog dilera, to je normalno danas. Ne kažem da je Stane dila, nisam čuja da se rješavala trava u njega osobno. To su ti krugovi di njih pet ili šest šeta po gradu i ponaša se ka da je grad njihov. Ono mulačko dokazivanje, bezvezne male tuče. Nije to bilo ništa novo ni pretjerano, to su radili i drugi, ali čini se da mali Stane nikad nije radija ništa drugo osim toga - objašnjava ovaj Splićanin. 

Njegov drugi poznanik se slaže da su sinovi iz obitelji Zavadlav prošli kroz sito i rešeto.

- Prijatelju, da smo ti i ja imali njegov život, ubili bismo se obojica. Viruj mi. On je ima vrlo tešku situaciju, mora se snalazit i borit u društvu kako bi se doslovno nahranija. U društvu je bio osuđen na ulicu, tamo je odrasta i skladno tome se dokaziva. Zna bi krast i bavit se glupostima. U nekoj kasnoj srednjoj je počeja imat problema s drogom i to ga je u konačnici skroz sjebalo. Meni je bilo teško s njim, žaj mi ga je bilo jer je počeja imat problema sa starim narkomanima kojima je ušao u dugove i koji su ga počeli maltretirati. Na kraju je to prešlo na njegova brata. On je otiša na brod bez da je ikome reka za to, sve je pripremija, sve brevete, ali u momentu kad se vratija doma, situacija je bila još gora. I najmlađi brat je upa u sranja, srednji isto. Stane je počeja živit ka beskućnik, počeli su mu i pritit. Također, i policija ga je maltretirala. Ma znaš šta, kad bi podilija težinu njegova života na nas 30, ne bismo to izdržali. Ono šta sam ja zna o njemu bilo je previše, a ko zna koliko toga ima šta o njemu nisam zna - priča  nam čovjek koji poznaje braću Zavadlav.

Nije ni čudno što je Filip izgubio razum.