S Radimirom Čačićem razgovarali smo dan nakon što je njegova bivša stranka, HNS, izabrala Ivana Vrdoljaka za predsjednika. Čačić, poznato je, nije osobit ljubitelj HNS-a...

Je li HNS, prema vašem mišljenju, najveće zlo na političkoj pozornici?

HNS je daleko, daleeeeko, od bilo čega najvećeg, pa tako nisu ni najveće zlo. U HNS-u više ne stanuje ništa što bi zasluživalo opis u superlativu - ni ideje, ni ljudi, ni ljudskost. Sve skupa, posve beznačajno. Stvarno zlo niti ne može proizvesti stranka koja ovoga trenutka ima jedan jedini zadatak, i to da nekoliko ljudi, još neko vrijeme, opstane na nekim pozicijama.

Govorite o anketnom rejtingu?

Ne, tu nije riječ o rejtingu u anketama. Nije to poanta. Rejtinzi su znali biti podjednako niski i u nekim drugim vremenima, ali snaga stranke bila je u sustavu, u kapilarnoj mreži koja se pružala po općinama, gradovima, županijama, pa je te povremene rejtinške padove znala savladati. I, naravno, snaga je ležala u pojedincima. I prije ste, kad biste išli u izbore, uvijek imali iznenađenje. Preferencijalni uspjesi bili su posljedica činjenice da postoji stranačka mreža koja je u stanju dignuti ljude, nekoliko vidljivih ljudi, pa onda iz bazena glasova HNS-a i SDP-a dići sve one birače koji, logično misleći i zaključujući da je to jedan te isti politički prostor, glasaju za one koje ocjenjuju kao kandidate s većim šansama, koji su u istom prostoru vidljiviji. Da se išlo parcijalno, cijela bi priča, naravno, izgledala drukčije. To ne znači da je SDP imao štetu od toga, Naprotiv. I oni su imali korist od te simbioze.

Sad je ta simbioza nemoguća?

Da, danas je situacija sasvim drugačija. SDP više ne može naći ni zajednički jezik ni zajedničku platformu s HNS-om, što je nakon ove, nezabilježene izdaje, sasvim logično. HNS je iznevjerio i svoje partnere, i biračko tijelo, i pisani sporazum u kojemu je bilo zabetonirano da se ni ne pomišlja na suradnju s HDZ-om. Ovdje se dogodila krađa glasova birača lijevog centra i njihovo prebacivanje u suprotni politički tabor.

Politički brak HDZ-a i HNS-a je vjerovatno ‘jednočinka’ lišena perspektive?

Tako je. HDZ od njih ne može imati koristi na izborima, pa ne mogu ostvariti ni neutralni efekt. HNS može HDZ-u samo rušiti reputaciju. Ta stranka HDZ-ovu biračkom tijelu znači samo mrlju i negativnosti, jer je HDZ-ovo biračko tijelo zgroženo s njima kao što je biračko tijelo HNS-a neraspoloženo prema HDZ-u. Od tog kruha nema. To je samo još jedan politički parazit kakvih na hrvatskoj sceni ima dosta i koji će potrajati do idućih izbora, a onda nestati. Oni nisu veliko zlo, jer veliko zlo - koje rađa sustav negativne selekcije i partitokracije - bazično definiraju velike, stožerne stranke, HDZ i SDP.

Ovu Vladinu većinu podržavaju Saucha, Glavaš i Vrdoljak. Divni ljudi. Ne bi li bio bolji užasan kraj, nego užas bez kraja?

Za te ljude ili za Vladu?

Ma za Hrvatsku.

Za Hrvatsku u ovom trenutku stvari stoje sasvim drugačije nego što sugerira pitanje. Mi danas imamo Vladu koja je daleko od najbolje, ali je daleko i od najgore. Ona je samo standardno nesposobna donositi odluke kao što je nesposobna i na bilo koji način podnijeti gubitak određenog broja glasova kako bi na izborima progurala određene društveno korisne ideje. Ova Vlada na to nije spremna, kao što nije bila ni jedna poslije rata, osim Račanove. I to je suština. Da ova Vlada izađe na izbore, objektivno, kladio bih se s 1,5 naspram 1 da bi izgubila izbore.

Neobična procjena?

Svaka vlast misli o sebi sve najbolje. Ono što ljudi misle o njoj je nešto drugo, a prava istina nešto sasvim treće. Većina, oko 70 posto ljudi, misli da ova Vlada ne radi dobro. Zbrojimo li rejtinge, vidjet ćemo da je lijevi centar jači od desnice. Na desnici imate samo HDZ. HSS tu ne spada. Živi zid opstaje, Most nestaje, a s HDZ-om ionako nitko od njih neće, dakle, na glasanju protiv ova bi Vlada izgubila izbore, a što bude dulje trajala, to će taj poraz biti uvjerljiviji. To je pravilo igre.

Tvrdite da bi ih i Bernardić pobijedio?

Koliko god to zvučalo paradoksalno, to je istina. Tragedija je da je alternativa lošija i od ove nedovoljno dobre Vlade. I tu je sad odgovornost političkog centra. Mislim pritom na Reformiste.

A Amsterdam koalicija??

IDS je samo regionalna stranka. Njih osim Istre ne zanima ništa drugo. Oni su tamo gdje jesu i bit će. Oni, naravno, javno ne smiju ići s HDZ-om, ali sad su prvi put u povijesti podržali rebalans proračuna HDZ-ove vlade. Oni su se za interes Istre dogovarali s lijevim i desnim vladama, jedan od zastupnika je sasvim otvoreno rekao: ‘Ako je nešto suvislo, stranka će to podržati’. Naravno, svima je jasno da centar može ići i s desnim centrom i s lijevim centrom, može s oba, samo ne smije krasti glasove. Amsterdamska koalicija nije nastala iz brige za nacionalnu politiku. Jasno je da Jakovčiću treba još koji postotak glasova, kao i Anka Mrak Taritaš ili Marijana Puljak. Prije im je te glasove osiguravao SDP, koji za to možda više nije spreman.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Nije li nam, uz ovako tijesnu Vladinu većinu, do kraja mandata ove Vlade izvjesna jedino stagnacija? U ovom trenutku pojedine države rastu po stopama od šest, sedam posto??

Vlada uopće nema većinu. Govorim o potpisima. Njoj fali nekoliko mandata, ali ona je u tom smislu nužno pametnija od one s većinom, jer mora biti pametnija od one s većinom, inače ne bi bila živa. Kad imaš jednog jakog partnera, on se može uzjoguniti, može biti iracionalan. A ako je diletant, pa i dobronamjerni diletant, poput Mosta, onda to može biti i opasno. A ako imaš puno malih umjesto jednoga velikog kojega ne možeš odlijepiti ni špahtlom, onda moraš malo slušati o čemu je tu riječ. Evo, sad je i Hrelja glasao za proračun, a Hrelja je u klubu Glasa, dakle on je oporba.

Što vas drži uz Vladu?

Mi nemamo nikoga u Vladi, ali imamo u projektima. Imamo dogovor da se podržavaju naši ključni projekti, a to je, prije svega, brza pruga Zagreb - Sveti Križ Začretje - Lepoglava - Varaždin - Čakovec. S tom prugom - čija zamisao postoji već 140 godina - Varaždin, sa sadašnjih 2,5 sati, dolazi na 49 minuta od Zagreba. To posve mijenja sliku budućnosti regije, radne snage, stanovništva, perspektive...

Do kada bi projekt trebao biti gotov?

Prekjučer smo potpisali sporazum HŽ infrastrukture, tri županije i Ministarstva prometa. Posao će biti odrađen s 85 posto europskog novca. Projekat bi morao biti gotov najkasnije do 2023. ili 2024. godine. Osim željeznice, tu su i manje stvari koje su nama jako bitne. Država Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji duguje nekoliko desetaka milijuna kuna, prema obvezi koju je, na ime javno privatnog partnerstva, potpisala Milanovićeva vlada. Vrijeme je da to počnu plaćati. Nama duguju 30 milijuna kuna, a jasno je što to znači ako imate na umu da je naš proračun 62 milijuna kuna godišnje. Obaveza vrijedi idućih 25 godina. To je 375 milijuna kuna. Ova je Vlada imala dovoljno pameti da pristane izvršavati obaveze koje ima, inače bi to bila prisiljena učiniti sudskim putem, a to bi je stajalo puno skuplje.

Hoće li ova Vlada izdržati cijeli mandat?

Do posljednje sekunde!

Kakva budućnost čeka Agrokor?

Čišćenje do kojeg će doći zbog Agrokora jest najvažniji reformski doseg ove Vlade. To je čišćenje gospodarstva kroz stabilizaciju te priče, eliminaciju tog karcinoma, neplaćanja u roku, plaćanja u robama i svega onoga što je Agrokor u najvećoj mjeri predstavljao. Iako je to najvažniji reformski potez, on suštinski nema veze s Vladom. Oni su uradili ono što su morali. To bi napravio bilo tko, i taj je scenarij bio suštinski nezaobilazan. Svi koji tvrde da se bez toga moglo, lažu. Bazično, taj je zakon morao biti donesen da se zadrži domaća proizvodnja i da se da prostora za nagodbu koja će u sebi sadržavati otpise od 75 do 80 posto kod velikih dobavljača i banaka. Mali i srednji dobavljači su nasreću riješeni. Banke su se uostalom već solidno naplatile. Proizvodnje, tvrtke i tehnologije ostat će tu gdje jesu, ne idu nikud iz Hrvatske. Velika šteta je napravljena prodajom telekoma jer milijarde izlaze iz zemlje. Ovdje milijarde ulaze u zemlju i ostat će u njoj.

 Plenkovićevi proračunski ustupci Hrelji i penzićima, Glasnoviću i HVO-u te mogućoj vojsci novih invalida nisu mala obaveza. Je li ona opravdana i izdrživa?

Ovdje ima stvari koje su apsolutno opravdane. Dakle, nemam ništa protiv ove priče s Hreljom jer je tu nekoliko tisuća ljudi zakinuto. Pozitivna je i spremnost Vlade da počne isplaćivati novac koji duguje dvjema spomenutim županijama. To je ne samo pozitivno, nego je to i signal da je netko pri zdravoj pameti, jer bi to svakako morali platiti, s kamatama...

A HVO i novi ustupci braniteljima?

To spada u stvari koje su za nas ozbiljan problem, to je to opterećenje s HVO-om. Tu razgovaramo o milijardama. Na godišnjoj razini, odnosno u mandatu Vlade, to je ozbiljan novac. Uz to, sva ta naša silna argumentacija da mi nismo intervenirali u Bosni ovim mi se potezom čini malo stavljena pod upitnik. Nismo intervenirali, ali dajemo mirovine.

Dobro, a kakvo bi bilo razumno rješenje?

Rješenje bi bilo da se formirao neki poseban fond za Hrvate u Bosni i Hercegovini pa bi im se plaćalo za doprinos u obrani zemlje, a iz tog bi se fonda mogli plaćati i invalidi, posebno osjetljive skupine koje su sudjelovale u ratu itd. No ako mi kao država službeno isplaćujemo mirovine, to je nešto drugo - u najmanju ruku razmislio bih o tome. Sve ove obaveze događaju se u razdoblju kad je zemlja isplivala iz recesije, na valu opće povoljne konjunkture u okruženju, i to ne može biti pogibeljno iako je dio tereta opravdan, a dio baš i nije. Trenutačno smo u razdoblju debelih krava. Jadranka Kosor podnijela je najjači udar recesije, potom Milanovićeva vlada, dok je ova Vlada naslijedila zemlju u razdoblju povoljne konjunkture. Mi ćemo i dalje smanjivati deficite, rast će nam BDP, rast će apsorpcija EU novca, dakle i dalje ćemo imati lagano pozitivan trend. No ako pogledamo usporedivo okruženje, vidjet ćemo da će se naše zaostajanje nastaviti. Ponor prema novim članicama EU će se produbljivati. I to je tragedija. Mi smo 2005. godine bili dva posto iznad novih članica Europske unije, a sad smo 15 posto ispod njih. Mi smo zemlja propuštenih šansi. Kad god imamo šansu uhvatiti bika za rogove, to nikad ne učinimo. To je naša tragedija.