Izbor novog predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj nipošto nije samo pravosudno, nego je riječ o prvorazrednom političkom pitanju. Bit će to veliki test vjerodostojnosti ne samo premijera Andreja Plenkovića i njegove parlamentarne većine, koja će na kraju izabrati budućeg predsjednika najvišeg suda u zemlji, nego i predsjednika Zorana Milanovića, koji je pak ovlašten predložiti Saboru budućeg predsjednika Vrhovnog suda i koji će na ovom primjeru pokazati je li bio ozbiljan u svojim obećanjima iz predizborne kampanje. 
Naime, predsjednik Milanović nedvosmisleno je poručivao kako će za predsjednika Vrhovnog suda predložiti “moralno nepotkupljivu” osobu “beskompromisnog karaktera”.
- To vam obećavam! To je mali, ali važan doprinos u vraćanju povjerenja u pravosuđe. Predsjednik Vrhovnog suda odgovoran je za funkcioniranje sustava i na to mjesto treba doći najbolji, a ne najpodobniji - uvjeravao je Milanović u listopadu pretprošle godine u svojoj objavi na Facebooku, kad se jasno odredio prema ovom pitanju. 
Sad, 15 mjeseci kasnije, došao je trenutak kad se od Milanovića očekuje da ispuni svoje obećanje. 

Obećao je kandidirati “moralno nepotkupljivog” i “najboljeg, a ne najpodobnijeg”, a sad mora pronaći takvog kandidata, što u hrvatskim prilikama nipošto nije jednostavan zadatak. Posve je jasno da Milanović dosadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu ne smatra najboljim kandidatom niti, kako doznajemo, planira predložiti njegov reizbor. Iako se predsjednik države nikad nije posebno bavio pravosuđem, jasno je što o njemu misli. U kampanji je u više navrata upozoravao da u Hrvatskoj ne postoji povjerenje u pravosuđe, a prije nekoliko mjeseci, u vrijeme svakodnevnog prepucavanja s premijerom Plenkovićem, ovako je opisao odugovlačenje sudskih procesa: “Teli mi se krava, krsna mi je slava”. Što Milanović misli o pravosuđu nedvosmisleno potvrđuju i njegove nedavne žestoke polemike s Vladimirom Šeksom i dosadašnjim predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu i vršiteljem dužnosti predsjednika novog Visokog kaznenog suda Ivanom Turudićem. 

Međutim, Milanović nije usamljen u svojim kritikama stanja u pravosuđu. Hrvatska je, kad je o pravosuđu riječ, među najlošijim članicama Europske unije. Naše je sudstvo po percepciji građana loše, neprofesionalno i korumpirano. Čak 80 posto građana, na što upozorava i predsjednik Milanović, ne vjeruje sudstvu. Sustav je premrežen klijentelizmom i korupcijom, a dio sudaca očito je uključen u financijske i političke “dealove”, dok ostali šute. Riječ je o sustavu koji je kadrovski popunjen još devedesetih, i to po kriterijima koji nisu bili stručni, a sad je gotovo hermetički zatvoren. Suci se sami biraju, sami kontroliraju i razrješuju, i to u sustavu u kojem podobni prolaze puno bolje od profesionalnih i neovisnih, koje se ne može kontrolirati. Na djelu je negativna selekcija sudaca bez profesionalnih referenci i po kriteriju političke podobnosti. Svakodnevno svjedočimo nevjerojatnim presudama koje sramote Hrvatsku pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Pritom je važno naglasiti da suci ne podnose ni najmanju kritiku, kao da nisu dio ovoga društva, pri čemu takav odnos najbolje personificira upravo Sessa, bivši dugogodišnji predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i doživotni počasni predsjednik te udruge, koji svaku kritiku rada hrvatskih sudova i presuda u pravilu kvalificira kao nedopušteno miješanje u neovisnost pravosuđa. 

Predsjednik Milanović, ako je mislio ozbiljno, morat će predložiti kandidata kojemu je cilj promijeniti stanje u hrvatskom sudstvu, a ne očuvati sadašnje stanje, na čemu je svih ovih godina ustrajno radio Sessa. Zbog toga je ovo kadrovsko pitanje od tolike važnosti. Iako se aktualnom uspostavom Visokog kaznenog suda, po mišljenju struke, krši i sužava ustavna ovlast Vrhovnog suda da kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predsjednik najvišeg suda u zemlji ujedno je i čelnik sudbene vlasti, a Vrhovni sud, kako stoji u Ustavu, osigurava jedinstvenu primjenu prava. Zato je važno hoće li na čelu Vrhovnog suda biti zagovornik kontinuiteta ili promjena.  
Svojedobno su se pojavile špekulacije da bi Milanović u Vrhovni sud mogao poslati svog šefa kabineta Orsata Miljenića, koji je svojedobno bio i Milanovićev ministar pravosuđa i koji sigurno zna kakve promjene trebaju Vrhovnom sudu. Kako neslužbeno doznajemo, Miljenić se ipak ne planira javiti na ovih dana objavljeni poziv Državnog sudbenog vijeća zainteresiranim kandidatima da do sredine veljače podnesu prijave sa životopisom i programom rada, ali ne zato što ne misli da taj posao ne bi mogao dobro obaviti, nego zato što smatra da bi njegov odlazak sa sadašnje političke funkcije u Uredu predsjednika u Vrhovni sud bio “nehigijenski”. Taj je problem možda mogao biti djelomično prevladan da je Miljenić, recimo, prije pola godine napustio Pantovčak i vratio se odvjetništvu, ali sad je za tako nešto prekasno. 

Iako se možda može činiti da je poziv DSV-a preuranjen, s obzirom na to da Sessi mandat ističe tek u srpnju, DSV je u ovom slučaju samo poštovao proceduru, prema kojoj DSV postupak izbora novog predsjednika Vrhovnog suda pokreće šest mjeseci prije isteka mandata aktualnom predsjedniku. Nakon raspisivanja poziva kandidatima, kako je to precizirano zakonskim izmjenama iz 2018. godine, DSV imena kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete upućuje predsjedniku države, koji onda Saboru predlaže jednog od kandidata, o kojem se zatim izjašnjava Opća sjednica Vrhovnog suda, koju čine svi suci tog suda, zatim saborski Odbor za pravosuđe i na kraju Sabor većinom glasova.  

Međutim, nova procedura izbora predsjednika Vrhovnog suda donekle ograničava mogućnosti predsjednika države. Zato se na Pantovčaku pitaju što bi se dogodilo da, recimo, predsjednik predloži kandidata ili kandidatkinju izvan kruga onih koji su se javili na poziv, upućujući na činjenicu da je Ustav u tom pogledu nedvosmislen. 
- Tko može spriječiti predsjednika da predloži i nekoga tko se nije javio na poziv DSV-a - rekli su nam na Pantovčaku upućujući na ustavne odredbe kojima se regulira ovo pitanje. Naime, prema Ustavu predsjednik države ima pravo diskrecijskom odlukom izabrati kandidata za najvišu sudbenu dužnost i Ustav u tom kontekstu uopće ne spominje DSV, koji je uveden u postupak zakonskim izmjenama tek prije tri godine, kad je određeno da DSV raspisuje javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda. Sessa je, primjerice, imenovan 14. srpnja odlukom saborske većine nakon diskrecijske odluke tadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja ga je Saboru predložila za tu dužnost. Jasno je, naime, i da predloženi kandidat mora dobiti potrebnu saborsku većinu, što onda podrazumijeva dogovor predsjednika i premijera o ovom pitanju, iako premijer formalno ne sudjeluje u postupku izbora predsjednika Vrhovnog suda, ali zapravo o tome suodlučuje putem saborske većine koju kontrolira. Bit će to, dakle, novi test za predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića, ali bit će to i test za samog premijera, koji i sam, doduše neusporedivo stidljivije i opreznije od Milanovića, povremeno izražava nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu.  

Tako je Plenković samo dva dana nakon Milanovićeva obećanja o “moralno nepotkupljivoj” osobi koju će predložiti za predsjednika Vrhovnog suda u listopadu 2019., povodom Europskog dana pravosuđa, naglasio kako je potrebno podići povjerenje građana u hrvatsko pravosuđe, koje, unatoč pozitivnim koracima i smanjenju broja neriješenih predmeta, još nije na razini koju bi svi ocijenili zadovoljavajućom. 
Sessa nam nije odgovorio na pitanje hoće li se javiti na poziv DSV-a i tražiti još jedan mandat, no u sudskim se kuloarima može čuti da će se on sigurno javiti na poziv DSV-a. Iako su male šanse da ga Milanović predloži, sa Sessom se nikad ne zna i naši dobro obaviješteni sugovornici sumnjaju da bi se prijavio ako ne bi imao neku svoju računicu. 

Sessa nije htio komentirati naše informacije prema kojima je sucima, nakon nedavnog njegova dopisa u kojem ih obavještava da će tužitelji prijavljivati predmete u kojima se nije radilo dulje od šest mjeseci, ovih dana stigao novi dopis, u kojem stoji da će takvi predmeti biti vraćeni u pisarnicu i ponovno raspoređeni drugim sucima. Sessa odgovara da nema takvih saznanja i da to nije stvar predsjednika Vrhovnog suda nego predsjednika svakog suda, koji vode brigu o ravnomjernom opterećenju sudaca. 
Na Pantovčaku, kako doznajemo, razmišljaju o kandidaturi osobe koja ne dolazi iz sudačkih redova i ne pripada sudbenoj vlasti, o kandidatu koji je dobro upućen u probleme te koji ima volje, znanja i snage za promjene, što je vjerojatno dobar put, a možda i preduvjet za bilo kakve ozbiljnije promjene u pravosuđu, iako je pitanje hoće li Milanović za takvoga kandidata ili kandidatkinju dobiti potporu premijera Plenkovića. 

Iako su dosad na tu funkciju u pravilu birani suci, zakon ne postavlja takav zahtjev. Za predsjednika Vrhovnog suda mogu se kandidirati pravosudni dužnosnici, odvjetnici, javni bilježnici ili profesori pravnih znanosti s najmanje 15 ili ugledni pravnici s najmanje 20 godina radnog iskustva, a nigdje ne piše da kandidati moraju biti suci. 
Zbog toga na Pantovčaku razmišljaju o osobi “izvan pravosudnog sustava”, koja bi bila spremna ukazati na probleme u pravosuđu i potaknuti promjene, pa čak i uz sukobe s postojećim strukturama, koji su u tom slučaju praktično neizbježni. A u tom je slučaju, kako razmišljaju na Pantovčaku, i bolje da osoba na čelu Vrhovnog suda ne bude iz sudbene vlasti. No kad je riječ o sucima s Kaznenog odjela Vrhovnog suda, taj je odjel postao irelevantan uvođenjem Visokoga kaznenog suda, pa je malo vjerojatno da bi netko s tog odjela prošao čak i da se prijavi.

Kako neslužbeno doznajemo, trenutačno traju razgovori s pojedinim osobama za koje na Pantovčaku misle da su spremne uhvatiti se u koštac s nagomilanim problemima, ali još je rano za konačnu odluku. Međutim, izbor je ograničen. Ako nije riječ o osobi iz sudačkih redova, onda će vjerojatno biti riječ o osobi koja dolazi iz profesorskih ili odvjetničkih redova. 
U Banskim dvorima zasad tvrde da još uopće nisu počeli razgovore o predsjedniku Vrhovnog suda u idućemu mandatu iako je predsjednik Milanović otvorio ovu temu još u jesen prošle godine. Premijer Plenković sigurno je u ovom slučaju pred velikim izazovom. Kontrolirano pravosuđe premreženo korupcijom i klijentelizmom jedan je od glavnih stupova HDZ-ove vladavine, ali i jedan od glavnih izvora nezadovoljstva i frustracija hrvatskih građana. Kad bude odlučivao o kandidatu ili kandidatkinji za najviši sud u državi - a na Pantovčaku nas uvjeravaju da će predložiti dobrog i kvalitetnoga kandidata, koji će biti sposoban potaknuti promjene - premijer Plenković neće odlučivati o samo još jednom kadrovskom pitanju. Tom će odlukom, naime, Plenković odrediti hoće li i ubuduće podupirati reprodukciju jednog od najlošijih i najkorumpiranijih pravosudnih sustava u Europskoj uniji ili će podržati promjene u pravosuđu, a time i interese hrvatskih građana.