S dr. Draganom Bagićem, redovnim profesorom sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, pretresli smo niz tema, od propitivanja idejnih profila i šansi predsjedničkih kandidata do Thompsonova koncerta u Imotskom.

Express: Za predstojeće predsjedničke izbore nije navala; imat ćemo šest-sedam kandidata. Kako biste ih pozicionirali, ideološki i prema šansama?

Osim Ivane Kekin, preostalih troje do sada poznatih relevantnih kandidata nije moguće jednoznačno ideološki pozicionirati. Dakle, samo Ivanu Kekin, ako ona doista i bude kandidatkinja, možemo nedvojbeno svrstati na ljevicu, i to uglavnom novu postmodernističku ljevicu, koja se prvenstveno bavi identitetskim pitanjima i pitanjima životnog stila. Držim da ona neće igrati ključnu ulogu u prvom krugu, te je svrha njezine kandidature dodatno učvršćivanje biračke baze Možemo! te da Možemo! izbjegne davanje podrške Milanoviću već u prvom krugu. Za drugi krug je vrlo važno, međutim, kako će se ona postaviti prema Milanoviću u prvom krugu, odnosno koliko će biti kritična i kako. O tome će ovisiti lakoća “prijenosa” tih glasova Milanoviću u drugom krugu, a što bi u konačnici moglo biti važno za ishod drugoga kruga. To je vrlo osjetljivo pitanje za Možemo!. S jedne strane, ne mogu baš bezrezervno podržavati Milanovića s obzirom na njegov loš imidž kod “pravovjerne ljevice”, a s druge strane Možemo! sebi ne može priuštiti da drugi put zaredom bude optužen da je pomogao dolasku HDZ-a na vlast.

Express: Gdje pozicionirati Mariju Selak Raspudić?

Mariju Selak Raspudić smještaju na desni dio spektra, ali uglavnom na temelju određenih signala a ne njezinih stavova. Javnost i birači koriste nekoliko signala da bi je smjestili na taj dio spektra. Prije svega su to činjenice da je u politiku ušla kroz Most, koji se zadnjih godina čvrsto pozicionirao kao desna, a povremeno i krajnje desna, stranka, te s obzirom na političke stavove njezina muža, Nine Raspudića. Ona sama u svojim istupima, međutim, odašilje poruke koje nisu jednoznačne. Vrlo je vješta u zauzimanju prilično fluidnih i inovativnih pozicija. Ipak, tim svoji fluidnim stavovima češće nastoji poslati signal oponiranja lijevim političkim akterima nego desnim, ali pri tome ne zauzima očekivane ili šablonske desne pozicije. Dobar primjer takve taktike političkog djelovanja mogao se vidjeti iz nedavne njezine reakcije na pokretanje Rodnih studija na Filozofskom fakultetu. Umjesto da zauzme jasan stav o tom pitanju, a pogotovo o nasrtaju na autonomiju sveučilišta, što bi se od nje kao sveučilišne nastavnice očekivalo, ona je relativizirala smislenost takvih studija i zagovarala “ženske studije”, koji su, usput budi rečeno, odavno inkorporirani u rodne studije. Dakle, nije zauzela isti stav kakav su zauzeli desni politički akteri (DP i Most te dio Crkve) - a to je stav da je tu riječ o širenju rodne ideologije, ali je ipak uputila određenu kritiku pokretanja takvog studija.

Takav pristup nije niti klasični populizam niti je neka centristička politika. Upravo takvo koketiranje s desnijim pozicijama, ili - bolje rečeno, jasno oponiranje utabanim lijevim pozicijama u Hrvatskoj, daje joj značajne šanse na ovim predsjedničkim izborima. Ona zapravo može biti prihvatljiva vrlo širokom krugu birača, od dijela lijevog-centra, koji nije sklon Milanoviću, a ne može podržati HDZ-ova kandidata, preko centra, koji očito neće imati svoga kandidata, pa sve do krajnje desnice. Ona će igrati, dakle, na veoma širokom “terenu”, pa može sakupiti mnogo glasova. Moglo bi se dogoditi i da na ovim izborima imamo izraženiji muško-ženski raskol među biračima, tako da muškarci u velikom udjelu glasaju za Milanovića i Primorca, a žene u velikom udjelu za Mariju Selak Raspudić. Inače, ako dobro odradi kampanju i uspije promovirati veći broj nešablonskih stavova o standardnim prijeporima u hrvatskom društvu, mogla bi dati dobar poticaj razvoju hrvatske političke scene. U tom smislu njezina je kandidatura dobra vijest. U prvom krugu njezin glavni konkurent je Primorac, za ulazak u drugi krug protiv Milanovića. Zbog toga vjerujem da će se ona posebno pripremiti tako da smisli poruke kojima će jednako dobro kritizirati i Milanovića i Primorca. Ako u tome bude uspješna, i ako osigura barem minimalnu razinu financijske i organizacije podrške, mogla bi ozbiljno zaprijetiti Primorcu u provom krugu, a ako joj to pođe za rukom, onda i Milanoviću u drugom.

Express: Tko je Milanoviću teži protivnik?

Ona je za Milanovića mnogo opasniji protukandidat u drugom krugu od Primorca. Protiv nje bi mu bilo teže mobilizirati birače nego protiv Primorca.

Express: Je li Dragan Primorac jak kandidat, koji može dobiti Milanovića? Predsjednikova orijentacija na Hrvate iz BiH i idejno “šaranje” nisu bili, ako gledamo parlamentarne izbore, plodotvorni - Hrvati u BiH uvijek će glasati za HDZ. Koliko će važni biti stranački aparati?

Što se tiče Dragana Primorca, on je čovjek o kojem naizgled znamo mnogo, ali zapravo o njemu ne znamo ono najvažnije. Mislim da nitko, osim možda ljudi iz njegova najužega kruga, ne može opisati političke stavove i uvjerenja Dragana Primorca. Što je njegova politička ponuda, osim da želi biti drukčiji predsjednik od Milanovića, nije sasvim jasno. Za sada samo možemo zaključiti da se neće prepirati s Andrejem Plenkovićem i da mu neće raditi probleme kao Milanović. Tek ćemo vidjeti hoćemo li to doznati tijekom kampanje ili će kampanju voditi tako da zapravo zadrži taj veo preko svojih političkih uvjerenja. Neke političke stavove koje bi on mogao zagovarati za sada je iznio Plenković u najavi Primorčeve kandidature, ali ne i sam Primorac.

To naizgled može biti dobra pozicija za predsjedničku kampanju, jer su to izbori na kojima za pobjedu treba sakupiti više od milijun glasova, a zašto je potrebno obuhvatiti relativno širok krug birača različitih uvjerenja. No u debatama s Milanovićem i Selak Raspudić kao ključnim konkurentima, nisam siguran da će mu biti lako “ostati na nogama” bez jasnih stavova i jasnih pozicija. Drugi problem koji vidim kod njega jest to što će se on nastojati predstaviti kao bitno različita osoba od Milanovića. Već smo čuli i od Primorca, ali i od Plenkovića, da će on biti zagovornik dijaloga, kompromisa, zajedništva i poštovanja ustavnog poretka. Naravno, u pozadini takvog pozicioniranja je percepcija Milanovića kao osobe koja ima sve suprotne karakteristike. “Mali problem” s takvim pozicioniranjem Primorca leži u tome što se on po svojem karakteru, barem prema mojem dojmu, bitno ne razlikuje od Milanovića. Ono što o Primorcu znamo jest da je on izrazito ambiciozan i da ima vrlo visoko mišljenje o sebi. Često ostavlja dojam mesije, koji zna rješenja i prave odgovore na sva pitanja. Ako su moji dojmovi točni, onda takva osoba teško može igrati ulogu facilitatora društvenog dijaloga, pregovora i sklapanja kompromisa među suprotstavljenim akterima, a zajedništvo bi moglo biti moguće samo ako se svi slože s njim. Kad se gledaju njegovi javni nastupi, mimika i govor tijela, teško je oteti se dojmu da vrlo brzo ne bi došao u poziciju “svađanja” s neistomišljenicima. Naravno, njegova glavna snaga je njegova biografija. To jest biografija osobe za dobrog predsjednika, ako bi bila praćena odgovarajućom osobnošću.

Za Primorca bi moglo biti nezgodno i to što neće imati ozbiljnog desnoga konkurenta, te zapravo neće imati čvrstu “rezervu glasova” za drugi krug. Naime, Marija Selak Raspudić, koja prema prvim anketama stoji vrlo dobro na početku utrke, bit će čvrsti anti-HDZ-ovski kandidat i Primorac ne može baš lako računati na njezinu podršku i njezine glasove iz prvoga kruga. Utoliko je za njega pomalo rizičan potez želja da dobije podršku DP-a već u prvom krugu. Podrška DP-a već u prvom krugu povećava mu šanse da uđe u drugi, ali mu smanjuje šanse da pobijedi u drugom. Naime, kao službeni kandidat radikalno desne stranke u prvom krugu, ima manje šanse privući umjerenije birače u drugom krugu. Dapače, to bi olakšalo mobilizaciju Milanoviću na lijevom dijelu spektra te možda pomoglo da mu neki birači s ljevice oproste grijehe iz prvog mandata.

Express: Kako to da HDZ sa, službeno, nekih 200.000 članova nema svoga kandidata?

To da se HDZ odlučio za nestranačku osobu umjesto stranačkoga kandidata ima dvije dimenzije. Prvo, u situaciji u kojoj je HDZ već treći mandat zaredom na vlasti, bilo bi biračima mnogo teže prodati klasičnog stranačkoga kandidata. Drugo, HDZ u svojim gornjim ešalonima trenutno nema osobu koja ima izborni potencijal, elektibilnost, kako se to kaže, da može konkurirati Milanoviću, osim Andreja Plenkovića. Sva druga imena koja su se spominjala naprosto nemaju niti blizu adekvatan politički potencijal. To je još jedan indikator ozbiljne krize kvalitete hrvatske političke elite i kadrovskih potencijala etabliranih stranaka.

Express: Koja je Milanovićeva pozicija i na koga on računa, odnosno može računati?

Zoran Milanović formalno će biti kandidat lijevog centra, no već dugo znamo da njegovi politički stavovi ne odgovaraju šablonskim pozicijama koje se kod nas vezuju uz lijevi centar ili SDP. To mu mnogi s ljevice, pa i unutar SDP-a, uzimaju za zlo. No upravo taj izlazak iz šablona i očekivanja njegova je jedina snaga. Zoran Milanović je autentičan političar, dakle političar koji je u stanju oblikovati političke pozicije koje nisu uobičajene i “prepisane”, a nisi niti vrludanje i izbjegavanje zauzimanja jasnog stava, što ponekad imamo kod Selak Raspudić. I to je jedina karta na koju on može igrati. Treba podsjetiti, Josipović i Grabar Kitarović nisu uspjeli osvojiti drugi mandat uglavnom zato što nisu imali nikakvu autentičnu politiku. Oni su se svima sviđali, imali su visok rejting, ali to sviđanje stajalo je na tankim nogama. Milanović sad ima niže postotke podrške od njih na kraju prvog mandata, ali za razliku od njih dvoje, prema Milanoviću nitko nije ravnodušan. On je prilično čvrsto i duboko podijelio birače oko svojeg političkog djelovanja. Činjenica da oko 45% svih birača o njemu ima pozitivan dojam daje mu solidne šanse za uspjeh. Na temelju svoje autentičnosti na sličan su način birače dijelili Tuđman i Mesić, a obojica su uspjela lako izboriti drugi predsjednički mandat. No, naravno, sve će ovisiti o tome kako će odraditi kampanju. I tu dolazimo do njegovih ključnih slabosti, a to su način i stil javne komunikacije.

Express: Premijer ga opisuje vrlo teškim riječima, od “kršitelj Ustava” do klasificiranja njegovoga komunikacijskog stila?

Plenković je doista u pravu kad tvrdi da je Milanovićev komunikacijski stil dao značajan negativan doprinos atmosferi u hrvatskom javnom prostoru. Da je tijekom mandata samo 30-40 posto uspio više kontrolirati svoje javne nastupe, u ovu bi utrku ušao s mnogo boljih pozicija.

Naravno, tu je i ta kandidatura za premijera na nedavnim parlamentarnim izborima bez podnošenja ostavke na predsjedničku dužnost, što će biti bumerang koji će mu se vraćati. Stalno će se morati braniti od napada u vezi s tim, kako od medija tako i od konkurenata.

Kad kažemo da je Milanović autentičan političar i da je oblikovao neke autentične pozicije, tu treba dodati da on javnosti i svojim biračima duguje neka razjašnjenja svojih stavova. Primjerice, prilično izražena skepsa prema NATO-u i EU u njegovim javnim istupima traži objašnjenje i elaboraciju. On nikad nije bio primoran objasniti do koje mjere ide ta skepsa te na čemu se ona temelji. Mislim da bi kandidat za predsjednika Republike koji javno signalizira takve stavove to morao elaborirati. Možda se u pozadini tih signala nalazi nešto kao puko oponiranje Plenkovićevu srčanom transatlantizmu i europeizmu, a možda i neke mnogo ozbiljnije procjene. Dakako, ne mislim da je u pozadini podrška Putinu, kao što mu imputira Plenković. Ali upravo to što neke stavove nije elaborirao i razjasnio otvara mu bokove za “prljava podmetanja”.

Doista je tijekom ovog mandata posvetio mnogo pažnje Hrvatima u BiH, no mislim da to nije radio s namjerom da dobije njihove glasove. Mislim da je njemu prilično jasno kako tamo lokalni HDZ ima politički monopol i da je to teško razbiti. Moj je dojam da je toliku pozornost posvetio iz dva razloga. Prvo, jer je dobio priliku kompenzirati za neke svoje zablude iz ranijih faza političke karijere, kad je, recimo, podržavao Komšića i građansku Bosnu i Hercegovinu.