Želimo živjeti u miru, graditi povjerenje i popravljati atmosferu, bile su to riječi tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića nakon njegovog susreta s predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović 2016. godine. Prijateljski susret na mostu između Erduta i Bogojeva trebao je biti početak aktivne suradnje dviju zemalja na rješavanju otvorenih pitanja.

Ta ista otvorena pitanja bit će teme susreta, ovog puta, dvoje predsjednika susjednih država koji su u posljednjih nešto manje od dvije godine svoja počesto različita mišljenja razmjenjivali putem medija, priopćenja i pisama. Diplomatskim putem i biranim riječima, ali vidljivo u ne baš tako prijateljskom tonu.

21 dan Slobo u Daytonu: “Ne jeb*** me s Kosovom”!

Najmoćniji čovjek Srbije, svoj je pripravnički politički staž započeo kao 'borbeni' pomoćnik Vojislava Šešelja, a nastavio kao ministar koji je kažnjavao novinare koji su pisali protiv režima Slobodana Miloševića. Danas je, kako sam kaže, manje borben i vodi politiku izgradnje mira.

Predsjednik Srpske napredne stranke na svom političkom putu promijenio je dvije stranke, dva 'šefa' i od čovjeka nekad poznatog po radikalnim i oštrim stavovima, posebno za vrijeme rata u Hrvatskoj kada je hrvatsku vlast nazivao ustaškom i zločinačkom, postao moderan i miran Europejac.

Domoljub s pedigreom

Aleksanadar Vučić rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu. Njegovi roditelji Angelina i Anđelko Vučić, porijeklom su iz sela Čipuljića u okolici Bugojna u BiH. Vučić je često u svojim izjavama naglašavao kako je njegova obitelj stradala od ustaške ruke.

"Pitate pogrešnog čovjeka, cijelu moju obitelj ubili su ustaše i sada tražite da kažem nešto pohvalno o jednom od ljudi koji je u najmanju ruku tražio dobar izgovor da obrani one koji su činili teške zločine", govorio je Vučić kad su ga pitali za komentar o kanonizaciji Alojzija Stepinca.

No, podaci iz razgovora s njihovim susjedima pokazuju kako nitko od njegove bliže rodbine, djeda Anđelka, djedovog brata Rade i o njihove djece, stričeva i teta, kao i njihovih bratića nije stradao od ustaške ruke.

Vučić je po struci diplomirani pravnik, talentirani poznavatelj šaha i povijesti, te ljubitelj sporta. Ovaj strastveni navijač Crvene zvezde ljubav prema omiljenom klubu pokazao je i sudjelovanjem u neredima koji su zaustavili povijesnu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. godine.  

"Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je doslovno dočekala kolona policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se neko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli. Zatim su iz kafića izašli drugi navijači Dinama, vikali su "udri četnika". Ali sve je to nije bilo ni novo ni neuobičajeno", prisjetio se Vučić prije nekog vremena u razgovoru za Vreme.

Nije rat počeo na Maksimiru

"Kad god bismo išli u Zagreb, očekivali smo tučnjavu. Zato, ne vjerujem u priču da je rat počeo na "Maksimiru", mislim da se tad samo pokazalo kakvi su odnosi u društvu. Kad vam se tako nešto pokaže u masovnom obliku, jasno vam je što predstoji i što je u dušama ljudi. Čak ne mislim ni da je Bobana netko nagovorio da udari policajca. I da Boban nije to napravio, došlo bi do navijačke tučnjave. Sukobi navijača su se uvijek događali, bili su normalna stvar, a nogomet je uvijek samo odraz onoga što se događa u društvu", dodao je otvoreno sadašnji srpski predsjednik.

Cijena sitnica Ruski specijalci u Beogradu treniraju buduće 'plaćenike'

Uz košarku i nogomet imao je i vremena za školovanje, pa je tako usavršio engleski u Brightonu i neko vrijeme radio kao trgovac u Londonu, prodavajući kako sam kaže, sve od igle do lokomotive. Nakon što se vratio u Jugoslaviju neko je vrijeme radio kao novinar na Palama. Iz tih se novinarskih dana sjeća intervjua s Radovanom Karadžićem i brzinske partije šaha koju je odigrao s Ratkom Mladićem.

"Zanimljiv je to posao, ali sam ispravno procijenio da to nije za mene, da ima vas koji ste mnogo bolji", enigmatično je rekao Vučić tijekom razgovora za jedan srpski medij.

No novinarska karijera nije ga zadovoljavala. Uvijek je želio postići nešto više pa se 1993. godine učlanio u Srpsku radikalnu stranku (SRS). I tako započeo svoj politički put. Ovaj marljivi političar ubrzo je postao generalni sekretar stranke, čiju je ideologiju branio u maniri pravog mladog lava. 

Široj javnosti postao je poznat po svom govoru održanom 20.ožujka 1995. godine u tada okupiranoj Glini na skupu SRS-a. Danas će za tada izrečene riječi (i mnoge koje su uslijedile nakon toga) reći da su bile dio njegove 'pubertetske faze' i političkog odrastanja. No to neće umanjiti sjećanje na rečenice: "Nikada srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska. Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku", rekao je tada 25-godišnji Vučić. 

Kritizirao je tada i Slobodana Miloševića, no nakon što je postao ministar informiranja 1998. godine, marljivo je provodio zakon koji je propisao ogromne novčane kazne za novinare koji su pisali protiv njegovog režima. Zbog tih zabrana i kazni mnogi su listovi ugašeni, a Vučić je u tom razdoblju dobio zabranu ulaska u EU. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Vučić nije bio za metropolu

Rođeni Beograđanin i političar u usponu nažalost ipak nije uspio ostvariti svoju želju i postati gradonačelnik glavnog grada Srbije. Izbore za tu poziciju izgubio je dva puta. Prvi put 2004. godine kada mu ni njegov slogan "Vučić za metropolu" nije pomogao da pobijedi kandidata Demokratske stranke Nenada Bogdanovića, te drugi put 2008. godine kada je ta funkcija povjerena Draganu Đilasu.

Upravo krajem 2008. godine čini 'zaokret' u svojoj političkoj karijeri i to nakon sukoba Vojislava Šešelja i čovjeka koji je 1993. godine upravo pred Šešeljem prisegnuo i dobio titulu četničkog vojvode Tomislava Nikolića. Vučić napušta SRS, udružuje se s Nikolićem i krajem godine osnivaju Srpsku naprednu stranku (SNS) a snove o Velikoj Srbiji zamjenjuje s onima o Europskoj uniji.

U godinama koje su uslijedile postaje desna ruka novog predsjednika Srbije, Nikolića i 2012. godine, nakon predsjedničkih izbora u kojima Nikolić pobjeđuje, Vučić postaje predsjednik SNS-a. No njegovim titulama tu nije kraj. Postaje prvi potpredsjednik Vlade  i ministar obrane i vrijedno radi na osiguravanju suradnje s drugim zemljama, a posebnom s Rusijom. 

Samo dvije godine kasnije, na izvanrednim parlamentarnim izborima, SNS je osvojila 48,35% glasova te je na krilima koalicije koja je okupila stranke SPS, JS i SVM Vučić izabran za premijera. Njegovu premijersku vladavinu obilježilo je niz afera. Posebno upamćen ostaje njegov posjet Srebrenici 2015. godine na komemoraciji u sklopu obilježavanja 20 godina srebreničkog masakra kada je pogođen kamenom u lice i lakše ozlijeđen. 

Vrhunac političke karijere doživio je 31. svibnja 2017. godine kada je postao predsjednik Srbije. Nakon što je glatko pobijedio na izborima za predsjednika Srbije, gdje je odnio pobjedu s 55,08% glasova, prilikom prisege u parlamentu najavio je kako će raditi na izgradnji stabilne i visoke Srbije.

Stabilnost je čini se bila narušena već dan nakon izbora kada je preko društvenih mreža organiziran "Protest protiv diktature". Na noge su se digli građani Srbije nezadovoljni zbog  teškog ekonomskog stanja u Srbiji i autoritarne Vučićeve vlasti. 

Suprug, otac i ljubavnik

Uz burnu političku karijeru, Vučiću uzbuđenja nije manjkalo ni u privatnom životu. Iako za sebe ističe kako radi po 12 sati dnevno, u nizu poslovnih obaveza pronašao je i nešto vremena za romanse. Ženio se dva puta, prvi mu je brak bio s bivšom urednicom TV Pink, Ksenijom Jovanović i potrajao 14 godina (od 1997. – 2011.). Iz tog braka, koji je navodno po pisanju nekih medija bio buran kao i njegov politički život, te prepun svađa i zlostavljanja, ima dvoje djece. Sina Danila i kćer Milicu. Još prošle godine su gledatelji TV Pink mogli vidjeti Kseniju kako još uvijek brani Vučićevu politiku dok vodi emisiju Pravac.

SPECIJALCI Djeca iz Srbije na vojnim treninzima u Rusiji?

Fascinantno je koliko se zapravo malo zna o privatnom životu Vučića. Uzmimo za primjer njegov razvod i ponovnu ženidbu. Naime, 2013. godine oženio se Tamarom Đukanović, današnjom prvom damom Srbije koja se ne pojavljuje puno u medijima i živi mirnim i povučenim životom. Srpski mediji pišu da je od 2010. godine radila u ministarstvu vanjskih poslova Republike Srbije te da se aktivno bavi humanitarnim radom. Par je dobio sina sredinom 2017. godine.

Ali gotovo je nevjerojatno da je srpska javnost doznala da se Vučić razveo od prve supruge tek nakon što su ga određeni, njemu bliski, mediji potpuno "slučajno" uslikali s drugom suprugom. "Lider SNS Aleksandar Vučić jučer je sa suprugom Tamarom ručao u poznatom beogradskom restoranu. Sasvim slučajno tu se našao reporter Informera i tako je nastala ova prva novinska fotografija bračnog para Vučić", stoji u opisu te fotorafije Vučića za savršeno posloženim i vrhunski osvijetljenim stolom u restoranu. U takvu slučajnost nitko nije vjerovao, pogotovo zato što se to dogodilo netom prije izvanrednih izbora 2014. godine.

Ima dva stana, jednu garsonijeru u Beogradu koju je dobio od roditelja i stan od 118 m2 kojeg je dobio od države, a u otplati mu je uz roditelje pomogao i drug Šešelj. Danas u tom stanu živi njegova bivša supruga. Vučićeva obitelj pak ima veći broj nekretnina u Beogradu, ali i zemljište u Bečeju, Srijemskoj Mitrovici i Bugojnu u Bosni i Hercegovini.

Gore od trenutnog stanja ne može biti 

Vučić u Hrvatsku dolazi 12. i 13. veljače. Poziv predsjednice Grabar Kitarović je kako kaže prihvatio s veseljem ali i najavio kako "razgovori neće biti laki i neće biti prijatni", ali će biti korisni i za Srbiju i za Hrvatsku. "Gore od trenutnog stanja ne može biti i ja se nadam da ćemo riješiti sve prijepore koji nas opterećuju", naglasio je Vučić.

Razgovori sigurno neće biti 'prijatni' s obzirom da će se dotaknuti niza otvorenih pitanja koji desetljećima prate odnos Srbije i Hrvatske. Posljednja u nizu tema za raspravu je izložba o logoru Jasenovac koju je 25. siječnja u sjedištu UN u New Yorku otvorio srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić. Hrvatska ocjenjuje da Srbija izložbom o Jasenovcu u sjedištu UN-a u New Yorku "manipulira i plasira lažne podatke", a stradanja žrtava u tom ustaškom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata koristi u "propagandne svrhe".

Mnogi Vučićevi kritičari upozoravaju kako se 48-godišnji Vučić nikada nije odrekao svojih radikalnih stavova, već kako ih je samo malo osuvremenio i nazvao proeuropskim. Svojim visokim šarmom i 'liberalnim' političkim idejama poput izbora prve gay premijerke na čelo Srbije Ane Brnabić, kreira sliku srpskog društva koje prati razvoj EU čijom članicom svom silom žele postati. 

Političar koji je zanat učio od Šešelja i Nikolića, zadržava čvrst stav prema susjedima i gradi kult ličnosti karizmatičnog srpskog vođe kojem "ne pada na pamet podilaziti bilo kome i dodvoravati se".