Želimo živjeti u miru, graditi povjerenje i popravljati atmosferu, bile su to riječi tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića nakon njegovog susreta s predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović 2016. godine. Prijateljski susret na mostu između Erduta i Bogojeva trebao je biti početak aktivne suradnje dviju zemalja na rješavanju otvorenih pitanja.
Ta ista otvorena pitanja bit će teme susreta, ovog puta, dvoje predsjednika susjednih država koji su u posljednjih nešto manje od dvije godine svoja počesto različita mišljenja razmjenjivali putem medija, priopćenja i pisama. Diplomatskim putem i biranim riječima, ali vidljivo u ne baš tako prijateljskom tonu.
Najmoćniji čovjek Srbije, svoj je pripravnički politički staž započeo kao 'borbeni' pomoćnik Vojislava Šešelja, a nastavio kao ministar koji je kažnjavao novinare koji su pisali protiv režima Slobodana Miloševića. Danas je, kako sam kaže, manje borben i vodi politiku izgradnje mira.
Predsjednik Srpske napredne stranke na svom političkom putu promijenio je dvije stranke, dva 'šefa' i od čovjeka nekad poznatog po radikalnim i oštrim stavovima, posebno za vrijeme rata u Hrvatskoj kada je hrvatsku vlast nazivao ustaškom i zločinačkom, postao moderan i miran Europejac.
Domoljub s pedigreom
Aleksanadar Vučić rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu. Njegovi roditelji Angelina i Anđelko Vučić, porijeklom su iz sela Čipuljića u okolici Bugojna u BiH. Vučić je često u svojim izjavama naglašavao kako je njegova obitelj stradala od ustaške ruke.
"Pitate pogrešnog čovjeka, cijelu moju obitelj ubili su ustaše i sada tražite da kažem nešto pohvalno o jednom od ljudi koji je u najmanju ruku tražio dobar izgovor da obrani one koji su činili teške zločine", govorio je Vučić kad su ga pitali za komentar o kanonizaciji Alojzija Stepinca.
Vučić je po struci diplomirani pravnik, talentirani poznavatelj šaha i povijesti, te ljubitelj sporta. Ovaj strastveni navijač Crvene zvezde ljubav prema omiljenom klubu pokazao je i sudjelovanjem u neredima koji su zaustavili povijesnu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. godine.
"Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je doslovno dočekala kolona policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se neko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli. Zatim su iz kafića izašli drugi navijači Dinama, vikali su "udri četnika". Ali sve je to nije bilo ni novo ni neuobičajeno", prisjetio se Vučić prije nekog vremena u razgovoru za Vreme.
Nije rat počeo na Maksimiru
"Kad god bismo išli u Zagreb, očekivali smo tučnjavu. Zato, ne vjerujem u priču da je rat počeo na "Maksimiru", mislim da se tad samo pokazalo kakvi su odnosi u društvu. Kad vam se tako nešto pokaže u masovnom obliku, jasno vam je što predstoji i što je u dušama ljudi. Čak ne mislim ni da je Bobana netko nagovorio da udari policajca. I da Boban nije to napravio, došlo bi do navijačke tučnjave. Sukobi navijača su se uvijek događali, bili su normalna stvar, a nogomet je uvijek samo odraz onoga što se događa u društvu", dodao je otvoreno sadašnji srpski predsjednik.
Uz košarku i nogomet imao je i vremena za školovanje, pa je tako usavršio engleski u Brightonu i neko vrijeme radio kao trgovac u Londonu, prodavajući kako sam kaže, sve od igle do lokomotive. Nakon što se vratio u Jugoslaviju neko je vrijeme radio kao novinar na Palama. Iz tih se novinarskih dana sjeća intervjua s Radovanom Karadžićem i brzinske partije šaha koju je odigrao s Ratkom Mladićem.
"Zanimljiv je to posao, ali sam ispravno procijenio da to nije za mene, da ima vas koji ste mnogo bolji", enigmatično je rekao Vučić tijekom razgovora za jedan srpski medij.
No novinarska karijera nije ga zadovoljavala. Uvijek je želio postići nešto više pa se 1993. godine učlanio u Srpsku radikalnu stranku (SRS). I tako započeo svoj politički put. Ovaj marljivi političar ubrzo je postao generalni sekretar stranke, čiju je ideologiju branio u maniri pravog mladog lava.
Široj javnosti postao je poznat po svom govoru održanom 20.ožujka 1995. godine u tada okupiranoj Glini na skupu SRS-a. Danas će za tada izrečene riječi (i mnoge koje su uslijedile nakon toga) reći da su bile dio njegove 'pubertetske faze' i političkog odrastanja. No to neće umanjiti sjećanje na rečenice: "Nikada srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska. Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku", rekao je tada 25-godišnji Vučić.
Kritizirao je tada i Slobodana Miloševića, no nakon što je postao ministar informiranja 1998. godine, marljivo je provodio zakon koji je propisao ogromne novčane kazne za novinare koji su pisali protiv njegovog režima. Zbog tih zabrana i kazni mnogi su listovi ugašeni, a Vučić je u tom razdoblju dobio zabranu ulaska u EU.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čekaj malo. Pa nije li Vučić ustaša? Barem to kažu Šešeljevi pristaše
Vucicev otac je Albanac Seidiu a ova familija Vucic ga je usvojila. I naravno on to zna . U Jako dobrim odnosima je sa Tacijem i Dzukanovicem koji je takodze albanskig porjekla iz sela Zabara kraj Mitrovice i prezivali su ... prikaži još! se Dukadzini. Pogledajte samo kako dobro suradzuju oko ubistva Olivera. Vucic narucio likvidaciju a Taci pokriva svojom policijom.