Mogli biste pomisliti da knjiga o drveću i nema nekog potencijala da postane veliki hit, no prevarili biste se. Roman američkoga književnika Richarda Powersa "Iznad svega" (2018.) ne samo da je postao hit: proglašen je najboljim romanom ikad napisanim o drveću, posredovao je važne promjene u konvencionalnom razmišljanju o tim golemim nepomičnim bićima koja od pamtivijeka tiho žive kao naši najvažniji susjedi, te za to osvojio Pulitzerovu nagradu. Richard Powers (1957.) višestruko je nagrađivani američki autor trinaest romana, od kojih ih je nekoliko bilo uvršteno u uže izbore ili ovjenčano nagradama National Book Award, Man Booker i Pulitzer. Djela su mu pronicljiva istraživanja najvažnijih pitanja s kojima se suvremeno društvo suočava, a koja su obilježena ljudskim utjecajem, kroz znanost i tehnologiju, na život i planet. U monumentalnom romanu "Iznad svega" (The Overstory) Powers uranja u temu veliku poput svemira: temu prirode i povezanosti naše civilizacije s njom. Iako je knjiga strukturirana kroz priče devetero ljudskih protagonista ovog epskog putovanja sjevernoameričkim kontinentom od ranog doba New Yorka do kraja 20. stoljeća, Powersovi su pravi junaci – stabla. Roman brojnih i snažnih zapleta, "Iznad svega" promiče revolucionarnu ideju o komunikaciji drveća koja neodoljivo podsjeća na kompleksan jezik ljudi: stabla, otkrivamo u knjizi, nisu usamljene jedinke neovisne o ostatku svijeta – naprotiv, ona su društvena bića koja međusobno razgovaraju, udružuju se, pomažu i štite, i sve to čine bez obzira na vrstu kojoj pripadaju. Šume, ustvari, funkcioniraju kao neka vrsta superorganizma. Prije nego što je oduševio književni svijet, ovaj ekscentrik među piscima studirao je fiziku, predavao književnost i kreativno pisanje na sveučilištima Stanford i Illinois, te živio u Silicijskoj dolini, gdje se i zaljubio u šumu i, kako sam kaže, doživio gotovo vjersko obraćenje u svojem poimanju života na Zemlji. Član je Američke akademije umjetnosti i književnosti te Američke akademije umjetnosti i znanosti i Zaklade MacArthur. Roman "Iznad svega" pisao je pet godina, tijekom kojih je iščitao više od stotinu knjiga o drveću i proveo ekstenzivna "emocionalna" istraživanja boraveći u šumi. Rezultat je nenadmašan hommage svijetu drveća, njegovoj biološkoj sofisticiranosti i bogatom doprinosu planetu. Filmsku adaptaciju romana trenutno priprema popularni streaming servis Netflix, Powers već planira sljedeći projekt, koji će se istim temama pozabaviti kroz lupu ZF-a, a knjiga "Iznad svega" odnedavno je dostupna i na hrvatskom, u prijevodu Lare Hölbling Matković i izdanju Frakture. To je ujedno povod za ovaj razgovor s autorom, koji je u međuvremenu zamijenio urbani život civilizacijom prirode preselivši se iz Palo Alta na Great Smoky Mountains, gdje živi sa suprugom, prevoditeljicom s francuskoga.

BestBook: Dosad ste se bavili temama genetike, inženjeringa, neuroznanosti, a u ovoj knjizi zagovarate ideje napretka i ekoaktivizma kroz međusobno uvezene priče o vezi ljudi i drveća. Prema životinjama čovjek osjeća empatiju, s njima se do određene mjere lakše identificiramo, ali s drvećem… Kako je došlo do toga da ste odlučili napisati ep od 600 stranica posvećen drveću? Što vas toliko fascinira u vezi drveća?

Do lijepe zrele dobi od 55 godina uspio sam doći prilično "slijep" na drveće. Naravno, kao dijete sam volio drveće i znao imena svih vrsta po kojima sam se verao. U vrtu iza naše kuće kočila su se dva obožavana stabla javora, dok su brijestovi duž ulice u kojoj sam odrastao pali žrtvom lisne uši koja je u doba moga djetinjstva desetkovala tu vrstu u SAD-u. No dok sam došao do nekakve rane odrasle dobi, izgubio sam sposobnost razlikovanja drveća i rijetko sam ih uopće i primjećivao, osim u izvanrednim okolnostima. A onda su mi, u mojim srednjim 50-ima, sekvoje sjeverne Kalifornije ponovno otvorile oči za ta impozantna stvorenja. Živio sam tad u Silicijskoj dolini i predavao na Stanfordu. Šećući planinama Santa Cruz iznad Palo Alta, jednog sam dana naišao na drevnu obalnu sekvoju koja je nekako uspjela pobjeći drvosječama koji su već bili posjekli sve stare šume u toj regiji. To divovsko drvo, kojem su mještani nadjenuli ime Metuzalem, bilo je široko kao kuća, visoko koliko je dugačko nogometno igralište, i starije od Karla Velikog. Promatrajući taj jedinstveni organizam, toliko stariji, veći i moćniji nego što je uopće ljudski zamislivo, shvatio sam da se niti u jednom od svojih prethodnih romana nisam dotaknuo priče tih naših nevjerojatnih susjeda, stvorenja koja čine naše živote mogućima, koja su oblikovala ljudsku civilizaciju, a koja uglavnom ignoriramo. Što sam više čitao, šetao šumama i učio kako promatrati drveće, bivao sam sve opsjednutiji. Želio sam napisati roman u kojem ću od drveća napraviti prave likove, koji će biti jednako zanimljivi koliko i ljudski protagonisti. Želio sam ispričati jednu veliku, sporu priču koja će govoriti o tome koliko smo ovisni o tim svojim susjedima koji oblikuju naš krajobraz, proizvode atmosferu, filtriraju vodu i svoje sposobnosti razvijaju baš kao što ih razvijamo i mi.

BestBook: Vaši protagonisti zaljubljenici su u drveće, opčinjeni su njime, fascinirani sviješću o "stvarnom" dobu svakog drveta… Neko drveće živi stotinama, tisućama godina, neko raste iz korijenja starog i 100.000 godina. U knjizi sve vrvi opisima gotovo lascivnog uživanja u mirisu i prisutnosti drveća. I sami ste zaljubljenik u drveće, u prirodu. Što ste najfascinantnije otkrili o drveću istražujući za ovaj roman?

Ono što sam počeo učiti o drveću bilo je zaista zapanjujuće. Čitao sam o stablima koja prizivaju zračne snage letećih kukaca ili uzgajaju i hrane vlastite privatne vojske mrava kako bi im pomogli odbiti napade grabežljivaca. Čitao sam o stablima koja počine samoubojstvo kako bi svojem potomstvu omogućila rast. Čitao sam o tome kako stabla različitih vrsta jedna drugima šalju zračne signale, tvoreći ogroman, zajednički imunološki sustav. I naravno, čitao sam o tome kako su stabla različitih vrsta podzemno povezana beskrajnim kilometrima gljivičnih vlakana, dijeleći resurse, hranu i sekundarne metabolite, održavajući jedno drugo na životu, rušeći barijere podjela na vrste. Moje kompletno poimanje živog svijeta – svrhe i mogućnosti postojanja – promijenilo se dok sam pisao ovaj roman. Dapače, spoznaja o tome koliko su ljudi i drveće duboko povezani, i fizički i duhovno, iz korijena je promijenilo moje viđenje ljudi i svega onoga što smo uspjeli postići na Zemlji.

BestBook: Stabla su, kažete u knjizi, inteligentna bića. Jesu li, ili je to samo književna metafora?

Jesu li stabla inteligentna bića? Definirate li inteligenciju kao sposobnost fleksibilnog i snalažljivog reagiranja na promjenjivo okruženje, drveće svakako ispunjava uvjete. Tu je milijunima godina, možda čak 40 puta dulje nego mi ljudi u ovom obliku kakav danas poznajemo. Razvilo je izvanredno suptilne i fleksibilne sposobnosti. Pravo pitanje koje trebate postaviti je: Koliko su ljudska bića inteligentna? Hoćemo li mi znati fleksibilno i snalažljivo odgovoriti na katastrofu koju smo pokrenuli? To bi trebala biti tema priča koje moramo pričati želimo li se još neko vrijeme ovdje zadržati.

BestBook: Studirali ste fiziku i predani ste ekološki aktivist. Koliko je znanstveno utemeljena vaša teza o međupovezanosti drveća i njihovu međusobnom komuniciranju - o stablima kao društvenim bićima povezanim u superorganizmu?

Povezanost drveća putem podzemnih gljivičnih vlakana opetovano je prikazana u nizu terenskih studija, a dokaza dijeljenja energije, resursa i metabolita neprekidno je sve više i više. Isto vrijedi i za razmjenu kemijskih feromona i poruka putem zraka. Stalno se otkrivaju nove vrste simbiotske međuovisnosti između stabala, da ne spominjemo one između stabala i drugih organizama. Revolucionarni novi pristup New Forestry, koji naglašava sve te međupovezanosti, danas je postao konvencionalan i općeprihvaćen, kako unutar znanstvene zajednice tako i u široj javnosti. Ta promjena u našem načinu razmišljanja o tome što se događa u šumi jedna je od najvećih revolucija zabilježenih u suvremenoj biologiji. Da je konkurencija temeljni motor pokretač evolucije, znamo već odavno. No sad shvaćamo da je suradnja podjednako bitna. Ekologija je počela posvuda uočavati simbioze, veze i povezanosti. Ta revolucionarna promjena u našem znanstvenom promišljanju pokazala se ključnom za čvrst i zreo odgovor na opasnost od ekološkoga kolapsa.

BestBook: Potomak pionira iz Iowe fasciniran avangardnom umjetnošću, poslovna žena čiji je otac doplovio iz Šangaja u San Francisco, vijetnamski veteran, izvanredna znanstvenica koja je otkrila razgovor drveća, dječak zaljubljen u mrave koji postaje ugledni psiholog, odvjetnik za prava intelektualnog vlasništva, opaljena studentica ekonomije… Svi oni u nekom trenutku odluče svoj život posvetiti borbi za zaštitu šuma. Kako ste ih modelirali? Koliko ima vas u njima?

U svima njima naići ćete na komadiće mene - moja iskustva, ponašanja, osobnost. Vjerojatno svi pisci svoje likove u nekoj mjeri modeliraju prema sebi. S Douglasom Pavlicekom dijelim opuštenu šašavost i opće udivljenje. Djetinjstvo Adama Appicha i njegovi intelektualni interesi uglavnom se poklapaju s mojima. Patricia Westerford svoju potrebu za povlačenjem od svijeta i sklonost usamljivanju dobila je od mene. No moj je istinski alter ego Nick Hoel, umjetnik s američkog Srednjeg zapada, koji odlazi na fakultet u Chicago, poigrava se s avangardom, a zatim postaje opsjednut drvećem!

BestBook: Time što se odlučuju boriti za drveće, oni svi odreda postaju izopćenici - društvo ih ne razumije, dapače, osuđuje ih. Nitko ih ne čuje, a ono što govore interpretira se pogrešno. Ako su oni glasnogovornici poruke vaše knjige, tko su ljudi za koje ste je pisali? Vide li Amerikanci sebe onako kako ih vi opisujete u ovoj knjizi? Je li vaša poruka doprla do njih?

Uopće mi nije ni bila namjera koristiti svoje likove kao glasnogovornike – ne pokušavam preko njih prenijeti neku poruku. Samo sam ih pokušao nastaniti, ući u njihovu kožu i vidjeti svijet njihovim očima. Dok su neki od njih strastveni aktivisti i prosvjednici, osobno se ne mogu pohvaliti osobitim aktivizmom – sudjelovao sam u životu tek u nekolicini javnih prosvjeda. No osjećam veliku naklonost prema ljudima kojima snaga njihovih uvjerenja daje hrabrost zbog koje su spremni žrtvovati život za svoje ideale. Amerikanci nisu posebno politični ili skloni aktivizmu, mada naša zemlja posljednjih godina zapada u snažne, često nasilne stranačke podjele – neku vrstu križarskih ratova koji, nažalost, više podsjećaju na fašističke obračune nego na demokratske prosvjede. Tu knjigu nisam pisao za aktiviste, niti sam je napisao kako bih bilo koji dio šire javnosti potaknuo na aktivizam. Ali svakako smatram da je došlo vrijeme da se suvremeni američki roman počne ozbiljnije i naklonjenije zauzimati za kulturu aktivizma.

BestBook: "Iznad svega" je oštra osuda američke usmjerenosti na neprekidnu dobit, povlađivanja zakonima ekstremno slobodnog tržišta i posljedičnog iscrpljivanja resursa. Otkad postoji, SAD se temelji upravo na toj kombinaciji ekstremnoga kapitalizma - da bi se to promijenilo, "najbolja nacija na svijetu" trebala bi promijeniti samu svoju bit.

Ne bih se složio s tezom da je ekstremni kapitalizam ugrađen u temelje Amerike. Možete ispričati plauzibilnu povijest ove zemlje kao zemlje utemeljene i izgrađene na neprekidnom flertu s religijskim utopizmom, egalitarizmom i progresivnim idealima. Istina, kapitalizam ovdje već vrlo dugo pobjednički vlada, no dovoljno je malo pročeprkati po američkoj fikciji da vidite koliko ustvari ustrajno opstaju različiti oblici idealizama, i društvenih i ekonomskih. Nisam siguran koliko je realno očekivati bilo kakvo masovno preobraćenje s kulture robno posredovanog, žestoko individualističkoga kapitalizma orijentiranog isključivo na ljudsku vrstu, kakav danas dominira Sjedinjenim Državama. Ali isto tako znam da je posve nerealno očekivati da će kultura neoliberalnoga kapitalizma još dugo opstati u svijetu koji se na toliko mnogo razina nastavlja kretati prema točki pucanja.

BestBook: Koliko Amerikanaca dijeli vaš svjetonazor? Ima li ikakvih izgleda da u doglednoj budućnosti, možda pod pritiskom klimatskih promjena, vidimo neku novu ekonomsku paradigmu Sjedinjenih Država?

Pažljiviji promatrač američkog političkog života uočit će mnoge signale obnove progresivnih ideala i komunitarnih programa. "Socijalizam" više nije prljava riječ među mladima. Niti jedna ideologija nije povijesno neizbježna, sve se kulture mijenjaju. Neprekidno dolazi do revolucija u načinima razmišljanja i društvenim uvjerenjima, čak i u najneočekivanijim trenucima. Točka prijeloma takvih oblika društvenih transformacija obično je mnogo niža nego što većina ljudi misli. Ono što počinje kao nekonvencionalno vanjsko uvjerenje može dobiti na snazi i postati mainstream mnogo brže nego što biste očekivali. Pogledajte samo LGBTQ revoluciju, koja se ovdje naizgled dogodila preko noći, ali je ustvari posljedica desetljeća društvenog aktivizma. Ljudski opstanak ovisit će o masovnom pomaku svijesti prema ostatku svijeta, onome koji nadilazi samog čovjeka. Ili ćemo se vratiti zajednicama međuovisnih živih bića ili ćemo izumrijeti. Je li realno nadati se takvoj revolucionarnoj promjeni svijesti? Možda nije uopće ni važno koliko je ta nada realna. Ono što se može dogoditi ne mijenja ono što se mora dogoditi. Najbolji katalizator za takvu vrstu nužne promjene je umjetnost. Kao što moja knjiga kaže: ni svi najbolji argumenti na svijetu neće promijeniti nečije mišljenje. Jedino što ga može promijeniti je dobra priča.

BestBook: Može li znanost biti rješenje aktualnih ekoloških, klimatskih i društvenih globalnih problema? Ili nam je potrebna i duhovna dimenzija rješenja?

Pretpostavljam da me zapravo pitate jesu li znanstvene spoznaje dovoljne za pokretanje društvene revolucije nužne kako bi se promijenio način našeg života na Zemlji. Kontrapunktirate "znanost" i "duhovnu dimenziju", sugerirajući da su ljudi motivirani emocionalnim i duhovnim načelima a ne znanstvenim činjenicama. Ali cijeli smisao mojeg romana je vizija svijeta u kojem su "znanost" i "duh" međusobno ovisni. Ja pokušavam ispričati priču u kojoj su zadivljujuća realnost znanosti i nevjerojatna ljepota evolucije jednako duboke, dirljive i potresne kao bilo koja religijska formulacija. Proučavati neko živo biće, početi uviđati kompleksnosti koje su omogućile njegov nastanak i nevjerojatne mreže koje ga povezuju s njegovim mjestom u svijetu i sa svim njegovim susjedima, znači biti prožet osjećajem čudesnog. Znati znači osjećati. Znanost gradi duhovnu dimenziju i poziva nas da brinemo o onome što učimo razumjeti.

BestBook: Knjiga obiluje izuzetno brutalnim opisima policijskog nasilja prema ekološkim aktivistima, a prisutna je i osuda američkog nacionalističkog i rasističkog mentaliteta. Nedugo nakon objave ovog romana ubojstvo Georgea Floyda pokrenulo je pokret "Black Lives Matter", koji je dodatno radikalizirao podjelu američkog društva već polariziranog mandatom Donalda Trumpa. Prošlo je godinu dana od ulaska Joea Bidena u Bijelu kuću: je li on uspio ispuniti očekivanja svojih birača? Koliko su važne reforme koje je proveo?

Nisam siguran koliko Amerikanaca zaista uviđa koliko smo se u studenom 2020. doista opasno bili približili rubu kolapsa demokracije. Neke se činjenice otkrivaju tek sad, kroz aktivnosti kongresnog odbora koji istražuje događaje od 6. siječnja, i te su činjenice šokantne. Naravno, nismo ni blizu izvan opasnosti. Frakcionarstvo i političke netrpeljivosti snažniji su nego ikad. Republikanski mainstream prigrlio je trend koji vodi u meki fašizam, a ni proklizavanje u smjeru vladavine "snažnog čovjeka" još nije isključeno, kao što je vidljivo iz utjecaja koji Trump nastavlja imati nad strankom i nad ogromnim brojem obespravljenih Amerikanaca koji spremno vjeruju u "Veliku laž". Biden situaciju nije uspio previše popraviti. Njegova je administracija zaglibila u neučinkovitoj besprijekornosti. Odvažne vizije koje su obilježile njegovu zakonodavnu agendu nisu se pomaknule s mrtve točke. Pa ipak, sad nam je znatno bolje nego prije dvije godine, kad smo se klatili na rubu kaosa.

BestBook: Bidenova se Amerika, dakle, ipak razlikuje od Trumpove?

Iskreno, ne osjećam se osobito optimistično u pogledu američkog života, kratkoročno gledano. Pola države vjeruje da joj je druga polovica zakleti neprijatelj, a povjesničari vam mogu reći što se obično događa kad neka kultura dosegne takvu točku. Bude li se Biden 2024. kandidirao protiv Trumpa, cijeli će svijet biti kolateralna žrtva. Pa ipak, mlade generacije Amerikanaca pune su strasti i počinju se mobilizirati. Klimatske promjene i izumiranje vrsta mijenjaju sve. Živimo u vremenu koje bi, prema nekim mjerilima, moglo doista biti najopasnije u ljudskoj povijesti. I svašta je moguće.

BestBook: Ako je svašta moguće, koliko je onda realna mogućnost potpunog prelaska u cyberspace, kao što je uvjeren jedan od likova vaše knjige, kompjutorski vizionar Neelay Mehta? Hoće li virtualni svijet uskoro zamijeniti stvarni svijet?

Mi se već jesmo preselili u virtualni prostor. Gotovo svi ljudi već sad praktički cijeli dan žive digitalno posredovan život. Koliko je prošlo otkad ste vi zadnji put koristili digitalni uređaj? Vjerojatno ga koristite i sada dok razgovaramo. Ta se ovisnost ubrzava, a na horizontu se ne nazire ništa što bi je moglo ublažiti ili barem usporiti. Web 3.0, kripto, Metaverse – digitalizacija ljudskog života, zapravo je još tek u povojima. Ali evo vam paradoksa: tehnologije koje nekom klincu omogućuju da izgubi život u igri Grand Theft Auto 7 iste su one koje vama omogućuju da snimite sliku lista nekog drveta i da od svojeg telefona zatražite da identificira o kojoj je vrsti riječ i ispriča vam sve što trebate znati o njoj. Cijela znanost o ekologiji – kompletno naše razumijevanje zamršene mreže života – danas ovisi o digitalnom posredovanju. Algoritmi korišteni za manipuliranje ukusima i ponašanjem potrošača ili za špijuniranje aktivnosti političkih suparnika isto se tako mogu koristiti za svrgavanje diktatora, zaštitu autohtonih načina života i crowdsourceanje razumijevanja živog svijeta.

BestBook: A gdje je mjesto prirode u digitalnom svijetu budućnosti?

Svaka tehnologija ima svoje mogućnosti. Digitalne tehnologije raspolažu potencijalom i za zapanjujuće zlo i za transcendentno dobro. U dijalogu "Fedar" Sokrat izražava zabrinutost da bi pisanje – virtualna tehnologija par excellance! – moglo destabilizirati kulturu i ukrasti nam sjećanja. Bio je u pravu po obje točke. Već je rečeno mnogo puta i na mnogo načina: Mi oblikujemo tehnologiju da bi poslije ona zauvijek oblikovala nas. Ali mi nismo pasivne žrtve goleme štake koju smo nehotice izmislili. Mi stvaramo stvari za koje mislimo da će nam pomoći u oblikovanju svijeta kakav mislimo da želimo. Naše spasenje ili propast nikad neće ovisiti o alatima kojima se služimo nego o tome kako se njima koristimo. A to kako ih koristimo uvijek će ovisiti o pričama koje pričamo. Najopasnija i najperspektivnija tehnologija na svijetu moglo bi, dakle, biti upravo – pripovijedanje.