Za nekoliko dana navršava se točno pola stoljeća od Kulturne revolucije u Kini, povijesnog događaja bez presedana, pokreta kojim je Mao Zedong tijekom pet godina eliminirao svoje ideološke protivnike u redovima kineskih komunista. Među milijunima koji su progonjeni zbog navodnog nastojanja da iznova uvedu kapitalizam i tradicionalizam, bio je i Deng Xiaoping, kasnije cijelo jedno desetljeće vrhovni vođa NR Kine.

Obilježavajući 50 godina od početka progona, The Guardian je pronašao Chena Shuxianga, umirovljenog nastavnika, čiji je otac Chen Yanrong u ljeto 1966. bio jedna od prvih žrtava koje su zatukli pripadnici tzv Crvene garde. Bila je riječ u pravilu o tinejdžerima i studentima koje je Mao Zedong ohrabrivao da obilaze škole, "razotkrivaju" kontrarevolucionarne pripadnike u obrazovnoj administraciji i potom ih... od slučaja do slučaja.

Chen je imao nesreću da su njegovog oca zavezali za radijator i u nekoliko sati ga zatukli metalnim šipkama. Prethodno su Chenove roditelje oteli iz njihove kuće. Što se dogodilo, doznao je od svoje majke koja je rastrgane haljine i oblivena krvlju uletjela u njihov dom. Djeci nije bilo uopće jasno što je njihov otac pogriješio, a Chenu se i danas pune oči suzama kad o tome govori. "Ne znam što bih im rekao iz dubine svog srca. Ja im ne mogu oprostiti", kazao je on za The Guardian.

Tih pet godina bili su katastrofalni po Kinu, i ekonomski i društveno. Po uzoru na Crvenu gardu, slične skupine raskrinkavale su "revizioniste" i u redovima vojske, među urbanim radništvom, te u redovima same komunističke partije. Bilo je tu premlaćivanja, javnog sramoćenja, protjerivanja u ruralne krajeve, oduzimanja imovine, u najgorim slučajevima i pravog pravcatog linča. Istodobno, kult ličnosti Mao Zedonga je rastao.

Iako su kineske vlasti odmah nakon Maove smrti 1976. sudski oštro progonile njegovu posljednju suprugu i još troje Maovih najistaknutijih suradnika u provođenju pet godina harange, službene isprike i priznanja nije bilo. Ne zato što bi vlasti poslije Maoa branile Kulturnu revoluciju, one su, dapače, grozničavo nastojale popraviti štetu, nego zato što si nisu mogle priuštiti izgubiti Maoa kao personifikaciju revolucije, koliko god je on pri kraju života podivljao.

Drugi je razlog još ozbiljniji. U 1980-ima kineske vlasti već su masovno rehabilitirale žrtve, u mnogim slučajevima ih i obeštetile. Chenovoj obitelji isplatili su oko 5000 eura. Peking je bio spreman suočiti se s prošlošću, no onda se dogodio doista demokratski studentski bunt koji je kulminirao s pokoljem na Trgu nebeskog mira 1989. i u panici se sve zaustavilo kako ne bi došlo do prave demokratske revolucije.

"To mi je oduzelo 10 godina života. Dugo vremena nisam mogao sjetiti se oca, a da ne zaplačem. Uhvatim se kako mu se ne mogu sjetiti niti lika, jer u 1950-ima i 60-ima fotografiranje je bilo luksuz i nije mi ostala nijedna njegova slika za uspomenu", ispričao je Chen. Yao Shuping (77) za Guardian je, međutim, rekla da je spremna oprostiti ubojicama njene majke, ukoliko bi se ovi ispričali.

Jasno joj je da je bila riječ o izmanipuliranim mladićima i djevojkama, nerijetko i pravoj djeci, pa čak i o tome da se većina od njih plašila da i sama ne postane metom ukoliko bi odbila sudjelovati u brutalnim progonima. Veliki pomak u tom smjeru bila je javna isprika Song Binbin, koja je 1966. kao 17-godišnjakinja sudjelovala u premlaćivanju ravnatelja na njene škole na smrt drvenim štapovima.

Ona je potom uslikana kako je u velikoj ceremoniji Mao Zedongu privezala crvenu traku na rukav kao znak odanosti Crvene garde njemu,