Povijest tvornice Beretta: Od Napoleona do Obrovca

Profimedia
Beretta nije samo tvrtka; ona je najstariji aktivni proizvođač oružja na svijetu, vođen istom obitelji kroz petnaest generacija. Prema svemu sudeći, njihova tvornica niknut će u Hrvatskoj, kod Obrovca
Vidi originalni članak

U ovim okolnostima, dakle, velikih ulaganja obrambene sposobnosti, to su stvari koje su na stolu. Nisu to pregovori koji se sad vode baš pred kamerama, ali mogu potvrditi da se vode razgovori, ako je riječ o Beretti, i s njima. Razmatralo se više lokacija, među kojima je lokacija kod Obrovca, kazao je danas premijer Andrej Plenković.

Najava gradnje tvornice talijanskog diva oružja Beretta u gospodarskoj zoni Kruševo odjeknula je kao strateška vijest desetljeća za hrvatsku obrambenu industriju. No, iza ovog poslovnog poteza stoji gotovo petsto godina duga priča o obitelji, tradiciji, ratovima i inovacijama koja je malu kovačnicu iz Lombardije pretvorila u globalni imperij. Beretta nije samo tvrtka; ona je najstariji aktivni proizvođač oružja na svijetu, vođen istom obitelji kroz petnaest generacija.

Još od Napoleona

Priča počinje 1526. godine u slikovitoj dolini Val Trompia, nedaleko od Brescie. U vrijeme dok su vještice još gorjele na lomačama, a rajčica se smatrala otrovnom, majstor oružar (maestro di canne) Bartolomeo Beretta primio je narudžbu koja će postati kamen temeljac industrijske dinastije. Mletačka Republika, tada moćna pomorska sila, platila mu je 296 dukata za isporuku 185 cijevi za arkebuze, preteče mušketa. Originalna faktura i danas se čuva u venecijanskom arhivu, kao rodni list kompanije.

Dolina Val Trompia, bogata rudama željeza i rijekama, bila je idealno mjesto za obradu metala, svojevrsna "Željezna dolina" renesansne Italije. Berettina kovačnica specijalizirala se isključivo za izradu vrhunskih cijevi, a ugled stečen prvom narudžbom osigurao joj je stalne poslove s arsenalom u Veneciji. Kako su se generacije smjenjivale, od Bartolomeovog sina Jacopa do njegovog unuka Giovannina, obitelj je brižno čuvala i prenosila znanje, ali i reputaciju. Njihova filozofija bila je jednostavna: kvaliteta ispred svega. Dok su se drugi fokusirali na masovnu proizvodnju, Beretta je ustrajala na preciznosti, finijoj obradi i standardizaciji dijelova, pretvarajući kontrolu kvalitete u svoju glavnu prednost.

Stoljećima je tvrtka opskrbljivala vojske u gotovo svakom velikom europskom sukobu. Kad je Napoleon Bonaparte krajem 18. stoljeća osvojio sjevernu Italiju, Berettine kovačnice radile su punom parom. Nakon njegovog poraza, novi gospodar, Austrijsko Carstvo, postao je novi klijent. Tek 1832. godine, Pietro Antonio Beretta formalno je registrirao ime koje tvrtka nosi i danas: "Fabbrica d'Armi Pietro Beretta". No, ključni iskorak napravio je njegov sin Giuseppe Antonio, koji je sredinom 19. stoljeća, u jeku industrijske revolucije, donio povijesnu odluku: Beretta više neće proizvoditi samo dijelove, već kompletno oružje.

Osvajanje Amerike

Giuseppe Antonio shvatio je da ovisnost o vojnim narudžbama nosi velik rizik. U mirnodopskim vremenima potražnja bi naglo padala, pa se okrenuo civilnom tržištu. Europa je u to doba otkrila strast prema lovu i sportskom streljaštvu, a Beretta je počela proizvoditi elegantne i precizne lovačke puške namijenjene aristokraciji i ozbiljnim strijelcima. Ugled se brzo širio, a proizvodnja je s nekoliko stotina komada godišnje do 1880. godine narasla na osam tisuća. Obiteljski moto, upisan u mramor vile Beretta, bio je "Prudencia e audàcia" – razboritost i odvažnost.

STRATEŠKI SAVEZI Avioni puni granata lete iz Beograda: Suradnja Srbije i Izraela jača je nego ikad

Početkom 20. stoljeća, unuk Pietro Beretta uveo je tvrtku u moderno doba. Sagradio je vlastitu hidroelektranu na rijeci Mella, osiguravši energetsku neovisnost, te je modernizirao tvornicu najnovijim strojevima. Tijekom dva svjetska rata, Beretta je ponovno postala ključni dobavljač za talijansku vojsku. Kraj Drugog svjetskog rata donio je najmračnije trenutke: nakon kapitulacije Italije, njemačke snage okupirale su tvornicu, a ostarjelog Pietra Berettu uzele za taoca. Postrojenja su na kraju rata bila gotovo potpuno uništena.

No, obitelj se ponovno uzdigla iz pepela. Pod vodstvom Pietrovih sinova, Giuseppea i Carla, a kasnije i Uga Gussalli Berette, započela je globalna ekspanzija. Prijeloman trenutak dogodio se 1985. godine, kada je pištolj Beretta 92FS pobijedio na natječaju američke vojske i postao službeni pištolj pod oznakom M9, zamijenivši legendarni Colt .45. Ta pobjeda, osigurana vrhunskom kvalitetom i nižom cijenom, katapultirala je Berettu u status globalne ikone, čije su oružje nosili policajci i filmski junaci diljem svijeta.

Imperij pod jednim krovom

Financijska snaga stečena američkim ugovorom omogućila je novu fazu razvoja. Pod vodstvom Pietra Gussalli Berette, Ugovog sina, 1995. godine osnovan je Beretta Holding sa sjedištem u Luksemburgu. Cilj je bio jasan: od proizvođača oružja postati diversificirana grupacija koja pokriva cijeli spektar proizvoda za lov, sport, obranu i boravak u prirodi. Uslijedio je niz strateških akvizicija. Kupljeni su talijanski proizvođač sačmarica Benelli, finski specijalist za lovačke i snajperske puške Sako, američki proizvođač optike Burris te njemački Steiner-Optik. U portfelj je dodan i britanski dragulj, luksuzni proizvođač oružja Holland & Holland, čije puške dosežu cijene od stotina tisuća eura.

AMERIČKA BAZA Diego Garcia: Rajski atol s kojeg su potjerali ljude i otrovali im pse

Kruna te strategije bila je akvizicija švicarskog diva RUAG Ammotec 2022. godine, čime je Beretta Holding postao europski lider u proizvodnji streljiva. Time su pod njihov krov stigli neki od najprestižnijih svjetskih brendova municije: njemački RWS, švedska Norma, Geco i Rottweil. Danas Beretta Holding zapošljava preko šest i pol tisuća ljudi, ostvaruje godišnji prihod od oko 1,6 milijardi eura i posjeduje više od 20 brendova. Unatoč veličini, poslovanje se i dalje temelji na obiteljskim vrijednostima: dugoročnom planiranju, stalnom ulaganju u tehnologiju i beskompromisnoj kvaliteti.

Tvornica u Obrovcu kao dio globalne slagalice

Upravo u toj globalnoj slagalici treba promatrati i najavljenu tvornicu u Kruševu kod Obrovca. Povećana globalna potražnja za streljivom, potaknuta sigurnosnim izazovima, natjerala je Beretta Holding na širenje proizvodnih kapaciteta unutar Europske unije. Hrvatska se tu pozicionirala kao idealan partner. Prema dostupnim informacijama, primarni fokus tvornice u Obrovcu mogla bi biti proizvodnja streljiva, poglavito NATO kalibara poput 5.56mm za jurišne puške i 9mm za pištolje. Time Hrvatska, po prvi put u svojoj povijesti, osigurava stratešku samodostatnost u opskrbi streljivom za vojsku i policiju. Za Berettu, to je prilika za jačanje proizvodne mreže, dok za zadarsko zaleđe predstavlja investiciju koja donosi stotine radnih mjesta i transfer najmodernije tehnologije.

Posjeti Express