Da zidovi Banskih dvora mogu govoriti, naslušali bismo se čudesnih pikanterija. O nekima bi mogli zboriti povjesničari, osobito iz vremena u kojem je u toj zaštićenoj zgradi Ante Pavelić, primjerice, primao Miroslava Krležu. 

No o aferama iz novije povijesti - a neke od njih možda nikad neće ugledati svjetlo dana - priča se doista tiho i u nevjerici. 

Zna se da je bivši premijer Zoran Milanović dao ugraditi stakla koja štite od prisluškivanja, a prilično je nevjerojatna priča da je tajni ulaz u zgradu Vlade otkriven prilikom tajnih hodočašćenja mostovaca na sastanke s Milanovićem.

Vlada Tihomira Oreškovića malo je više od tri mjeseca svakodnevno u toj zgradi, a raznovrsne pikanterije šire se brže no ikad prije. 

Sad se u Vladinoj zgradi najviše priča o zapošljavanju Jelene Mikše na mjestu tajnice Ureda glasnogovornice, odnosno Sunčane Glavak. Hrvatska i svjetska javnost upoznale su Jelenu Mikšu 2012. godine, u vrijeme Europskog prvenstva u nogometu. 

Ta HDZ-ovka i zaposlenica Ministarstva kulture uoči utakmice u Poljskoj između Irske i Hrvatske otkrila je gole grudi, pa je osvanula na mnogim fotografijama prezimenjakinjom Viktorijom, koja je također pokazala javno gole grudi.

Tadašnja ministrica kulture Andrea Zlatar je (iako je Jelena na utakmicu putovala privatno), protiv nje najavila sankcije tvrdeći da se ogriješila o Etički kodeks.

Jelena je ipak poslije svega (inače zaposlena na mjestu referentice u pismohrani ministarstva), oslobođena od sankcija.

"Porazgovarali smo sa službenicom i upozorili je da takvo što više ne ponavlja", rekli su tad u Ministarstvu kulture, a Jelenine fotografije dovele su do goleme rasprave u zemlji. 

Nakon četiri godine, navodno na poziv Sunčane Glavak, glasnogovornice Vlade, Jelena Mikša postaje njena tajnica, ali ne zadugo. 

Prema riječima našeg sugovornika dobro upoznatog u kadroviranja u Vladi, nakon samo dvadesetak dana vraćena je u Ministarstvo kulture. 

Pravi razlog povratka nije jasan, možda je ministarstvo u deficitu s kadrovima, a možda je u Vladi ipak procijenjeno da Jelenin angažman ne bi koristio kršćanskom imidžu i obiteljskim vrijednostima koje žele promovirati u Banskim dvorima.

"S obzirom na to da se Vlada deklarira kao vlada vjernika, dakle onih koji prakticiraju svoju vjeru svakodnevno, može se lako zaključiti da je Jelena udaljena zbog toga da ne bi sve na kraju završilo na naslovnicama novina.

"No pravi razlog ne znamo i možemo samo nagađati", rekao je naš sugovornik.

Iz Vlade smo dobili službenu potvrdu o njenoj “posudbi” i objašnjenje da je bila “potrebna zbog opsega posla”. Nakon samo tjedan dana Jelena Mikša vraćena je u Ministarstvo kulture, dodali su u Vladi.

No u Banskim dvorima se priča i o drugim “napetim” temama. One najzanimljivije tiču se narušenih odnosa između premijera Oreškovića i prvog potpredsjednika Karamarka. 

Naime, kako se spomenuti dvojac baš pretjerano ne voli, pogotovo u zadnje vrijeme, tako se ni njihovi tjelohranitelji “ne ljube”. 

Zbog odnosa svojih šefova, traženo je navodno da tjelohranitelji dvojice glavnih ljudi u Vladi ne sjede više u istoj prostoriji nego da budu odvojeni. 

Ako bi se to obistinilo, prvi put u Vladi tjelohranitelji bi imali dvije zasebne prostorije.

"Navodno su Karamarkovi tjelohranitelji tražili da budu odvojeni kako Oreškovićevi ne bi čuli kamo Karamarko ide, kakav mu je dnevni ritam... Mislim da su se Oreškovićevi s tim složili, ali pitanje je što će biti, jer je samo jedna prostorija predviđena za njih", rekao nam je sugovornik, koji je dobro upućen u tajne Banskih dvora.

A premijer Tihomir Orešković naslijedio je u svojem osiguranju neke tjelohranitelje koji su štitili i bivšu premijerku Jadranku Kosor, a Karamarko niti jednog iz njenog tima. Jasno, tjelohranitelji nikad neće reći grubu riječ protiv svojih kolega, bili oni na strani SDP-a ili HDZ-a.

"Oni tako funkcioniraju. Pa nikad ne znaju gdje će na kraju završiti. Profesionalci su u svakom smislu i na to možemo biti ponosni", pojašnjava naš sugovornik.

Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, ako je vjerovati hodnicima Banskih dvora, ima u planu proširenje svog ureda kako bi mu savjetnici mogli biti što bliže. 

No da bi se proširio, tajništvo Vlade moralo bi se preseliti (uredi tajništva su sad uz njegov ured), ali za sada v. d. tajnica Vlade odolijeva pritiscima da se preseli. V. d. tajnica Vlade u odličnim je, naime, odnosima s premijerom Oreškovićem i navodno ima njegovu podršku.

"Pitanje je što će biti s proširenjem, jer ako bi se išlo na rušenje zidova, tu treba dopuštenje struke jer je zgrada Vlade pod zaštitom", rekao je naš sugovornik. 

Inače, Tomislav Karamarko sjedi u bivšoj sobi poglavnika NDH Ante Pavelića. Taj je ured atraktivan, ali i ozloglašen. Od njega su bježali šefovi vlada, a za njega se lavovski borili njihovi zamjenici. 

Bio je to ured u kojem je Ante Pavelić odlučivao o ljudskim sudbinama, o likvidacijama nevinih, ali i onih koji bi mu se politički suprotstavljali. Danas potpredsjednici ondje čitaju zakone.

Jadranka Kosor tijekom svog mandata simbolično je preuredila dvije prostorije.

"U sklopu ureda bile su soba za tajnice i prostorija za sastanke. Ondje je bio samo stol sa stolcima, a ja sam premjestila jednu klupsku garnituru i ondje primala goste..."

“Zloglasni” Pavelićev ured premijeri izbjegavaju, ali ne i potpredsjednici. Budući da je sav obložen drvom i da ima najljepši položaj, bio je i namijenjen za šefove. Pavelić ga je “ukaljao”, pa su hrvatski premijeri potražili utočište na drugom kraju Banskih dvora.

"U ovome mandatu za njega su se posebno borili Vesna Pusić i Branko Grčić. Mjesec dana je to natezanje trajalo, a onda ga je sasvim slučajno prekinuo Ranko Ostojić. Naime, jedan dan je došao u Dvore na neki sastanak i, kako je taj ured bio prazan, ondje ga je održao. I jednostavno ostao, pa je Grčića i Pusić ostavio kratkih rukava", kaže nam član Kukuriku koalicije dobro upućen u “dvorske intrige”.

Goran Granić , koji nikad ne govori o razdoblju u kojem je bio desna ruka Račanu, prisjetio se kako je njemu svojedobno bilo raditi u Pavelićevu uredu.

"Lijepo je, ‘po starinski’ uređen, a umjetnine su bile posuđene iz muzeja. Bilo je ondje ugodno raditi, no na ostalo nisam obraćao veliku pozornost jer sam se bavio svojim poslom. Ne znam koliko je ukupno bilo ureda, ali tek manji broj dužnosnika je ondje radio.

"Uredi su se uređivali nakon napada na Banske dvore. Mi smo jedino uredili dvorište", prisjetio se Granić.

Dodao je kako je on bio zadužen pronaći adekvatni prostor za ondašnjeg predsjednika Stjepana Mesića.

No sporovi oko ureda, zidova, preuređenja i golih tajnica samo pokazuju da aktualna koalicija nije svjesna razornih pukotina koje se otvaraju.

Odnosi između Mosta i HDZ-a danas nalikuju na ono što Katolička crkva naziva “nepomirljivom različitošću karaktera” zbog koje je rastava braka, načelno odiozna, u krajnjoj instanci ipak prihvatljiva...

Povijest sukoba je dugotrajna i obiluje primjerima - za razliku od gotovo prazne “knjige slaganja”. 

Prvi veliki fajt bio je zbog smjene Dragana Lozančića. Šef SOA-e izgubio je povjerenje Kolinde Grabar Kitarović zbog toga što ju nije upozorio na to da je u kontaktu sa sumnjivim licem koje se odaziva na ime Zdravko Mamić. 

Lozančić je bio prvi čovjek oko kojega Most nije htio odmah ustuknuti. Teret odlučivanja prebacili su na Oreškovića, koji je nakon konzultacija s upućenim ljudima shvatio da je Lozančić vodio silno korisne operacije za budućnost ove zemlje.

Predsjednica je nakon prvog zahtjeva za Lozančićevom smjenom zašutjela, a inicijativu preuzeo Tomislav Karamarko – no kakva je bilanca?

Lozančić više nije šef SOA-e, ali Orešković im je svima pripremio novu šok terapiju nakon što ga je navodno namjeravao angažirati kao savjetnika. 

Od toga je odustao i vrlo vjerojatno spriječio politički tsunami na Markovom trgu.

Lozančić nijezavršio na cesti niti je dobio nečasni otpust, što je tražila predsjednica, ali nije upućen ni u “porezni Uskok”, kamo ga je, čini se, htio poslati premijer. 

Ta ustanova, plutajuća porezna brigada koja je izvan ingerencija ministarstva, trn je u oku svih koji obavljaju sumnjive operacije s milijunskim iznosima novca koji idu preko stranih računa i off shore tvrtki, dakle bengalskih tigorova hrvatskoga kriminala, pa je namjera vladajućih da ga utope time što će ga pripojiti ministarstvu, sama po sebi krajnje suspektna. 

Zašto mijenjati ustanovu koja je raskrinkala prevare “teške” milijarde kuna? Poboljšati ih se može samo na jedan način: tako da im se da više novca i više ljudi. Sve drugo je opstrukcija. 

Konačno, “porezni Uskok” surađuje s Amerikancima, Izraelom i Englezima, pa ga nije moguće potkupiti ili omesti - to je jedna od rijetkih institucija u hrvatskom institucionalnom krajoliku koja doista radi taj posao. 

Most je na ideje gašenja “poreznog Uskoka” vrisnuo i odlučno rekao “ne”, ali čini se da još nisu svjesni “lukavosti uma” koji kaže: “ne, mi ga ne gasimo, samo ga stavljamo pod svoj nadzor...”

Rascjep se na pitanju Ine i MOL-a produbio do dramatičnih razmjera. Hrvatski ministar poduzetništva i obrta, Darko Horvat, tjednima je vodio inicijativu prekidanja arbitraže Ine i MOL-a. 

U tome ga zdušno podržava Tomislav Karamarko, bez obzira na silinu otpora toj ideji, u Mostu i drugdje. Ta je akcija krajnje neobična jer ljudi upućeni u tijek arbitraže tvrde da Hrvatska u njoj jako dobro stoji. 

I što je najvažnije, takvi glasovi ne dolaze do javnosti samo iz kruga predstavnika bivše vlade nego imaju i određene međunarodne potvrde. 

Dobijemo li tu arbitražu, dobivamo mnogo – nećemo morati platiti oko tri milijarde kuna, izgubimo li, dolazimo u situaciju u kojoj smo bili i prije arbitraže: moramo platiti...

Dakle, mi tu abritražu ne možemo izgubiti, možemo se samo vratiti na stanje koje imamo i bez nje. Ina je inače stup svih akcija. 

Akcija preuzimanja Ine od strane MOL-a znači dovršetak “hrvatsko- ugarske nagodbe”, kojoj je Sanaderova uvertira - predavanje upravljačkih prava Ine MOL-u - predstavljala pak svojevrsnu “riječku krpicu”. Ugari su tako, naime, svojedobno došli do Rijeke i njezine luke. 

U Kini su svojedobno “kompradori”, prodani pripadnici trgovačke elite, radili sve u korist kolonijalne sile – Engleza. Ovdje su to Mađari.

Što Mađari dobivaju ako kupe ostatak Ine, kad već imaju upravljačka prava? Ne malo. Prvo, tad su sigurni. Kompanija je njihova i mogu raditi što hoće, bez ikakvih glasova otpora. 

Drugo, tad im nitko ne može zamjeriti preseljenje prerade sirovine u Mađarsku i gašenje rafinerija - njihovo je sto posto i točka. 

Svi članovi uprave i nadzornog odbora mogu biti Mađari. Četvrto, tad Inu definitivno pretvaraju u lanac maloprodaje, umjesto moćne vertikalno integrirane kompanije koja ima sve, od odjela za proizodnju do istraživanja naftnih polja na Bliskom istoku. 

Tu je presudno polje u Siriji vrijedno 20 mlrd. dolara. Simbolički, Ina postaje mali nacionalni igrač, lišen regionalnog značenja, a MOL postaje regionalni hegemon, regionalna naftna sila, i kako sve već hrvatski političari - titani riječi i patuljci djela, kako bi rekao pokojni Veselko Tenžera - ne nazivaju to čudo grandioznog propadanja...

Misli lokalno - svađaj se globalno... Sukob mladenaca koji su još na medenome mjesecu nastavio se zbog omiškog povoda. 

Nezadovoljan izborom starog i Mostu izrazito neprihvatljivog HDZ-ovca Ivana Škaričića u vrh lokalne organizacije HDZ-a, dr. Ivan Kovačić je “puka” i u eter poslao sad već znamenite riječi - “Ako ne možete naći bolje ljude, ona tko vas je*e”. Čini se da je taj, na prvi pogled egzaltirani ispad, ipak dogovorio s Božom Petrovim. 

Odmah nakon Kovačića istupio je, naime, Nikola Grmoja, s idejom: “Zoki, vrati se, sve ti je oprošteno”. Grmoja je de facto ponudio Most Milanoviću, koji je uzvratio s nekoliko kontraprijedloga. 

SDP će u Sabor poslati četiri važna zakona, pa ako je Most za suradnju, prihvatit će ih.

SDP traži da se Hrvatska gospodarska komora preseli na tržište, to jest da se gospodarstvenici oslobode obveznog plaćanja članarine.

Predlažu zakon kojim bi se referendumsko odlučivanje, kao u Njemačkoj, svelo u razumne okvire, umjesto da ga razni “vehabiti” koriste kao oružje tlačenja manjine.

Potom zakon koji bi onemogućio trgovinu mandatima, zakon o medicinskoj uporabi konoplje, zakon o civilnim žrtvama rata i zakon o domovima umirovljenika. To je dobar znak inicijative iz SDP-a, koji ipak signalizira puhanje novih vjetrova iz te, dosad vrlo učmale stranke.

Mostu ove inicijative idejno odgovaraju i teško će naći argumente protiv - riječ je o reformama koje nemaju revolucionaran doseg, ali nisu ni beznačajne...

No od svega toga neće biti ništa. Zoran Milanović kipti od gnjeva i želje za osvetom, prema Mostu, čije su ga igre, kao i šator, paradoksalno, ojačale - i nema nikakve šanse da ponovi gnjavažu s Božom Petrovim. 

Petrov je morao čuti za poslovicu kako je bolje biti dobro obješen nego loše oženjen - a ako nije čuo, njeno će mu se značenje uskoro pokazati u punini, jer on sad de facto ima samo dva izlaza.

Ili ostati u lošem braku s HDZ-om, koji će nastaviti potapati Most u Dalmaciji i drugdje, provodeći - ali uz jezive teškoće - svoju agendu, ili će prekinuti sve i odlučiti se na nove izbore. Za koje nije spreman.

Najjači čovjek Vlade, Tim Orešković, naime, jest sklon Mostu, ali nije Mostov. I dio HDZ-a bi Tima radio vidio u toj stranci, što bi moglo postati realno ako odnos snaga nakon skorih izbora za buduće predsjedništvo HDZ-a ne bude izraz Karamarkovih želja. 

Karamarko se, inače, već sprema odreći Hasanbegovića, ali moglo bi mu se dogoditi da ga potope ljudi Milijana Brkića, pa da ga - oslanjajući se na mogućnost da pola šefova županijskih organizacija traži izvanredne izbore u HDZ-u - detroniziraju i prije no što se itko nadao... 

Konačno, Karamarko, koji ima 58 godina, zalaže se za pomlađivanje stranke, a maknuo bi Brkića, koji ima 46... 

SDP trlja ruke. Na Iblerovu trgu spremaju se za izbore, sjetili su da postoje intelektualci koji mogu osmisliti neke agende, programe, statute, ideje, ali budimo realni, vidjeli smo to već i kod Račana - ponajprije mogu služiti kao ukras i legitimacija. 

Milanović nudi mir, ali se sprema za rat, za jesenski juriš koji će, prema svemu sudeći, biti razriješen novim izborima, koji će Hrvatsku možda izvesti iz slijepe ulice, u kojoj smo već pola godine...