Priča o nestanku muškaraca, a odbio je biti muž i otac
Isusovac pater Ivan Ike Mandurić je nedavno "briljirao" u još jednom u nizu svojih istupa za koje vrijedi ona stara narodna "besposlen pop i jariće krsti". Mandurić inače nije neka nepoznata ili nebitna ličnost na hrvatskoj društveno-političkoj sceni. Riječ je o duhovnom lideru i jednom od najvećih autoriteta (nove) konzervativne scene u Hrvatskoj.
U svojoj nedavnoj podužoj objavi na društvenim mrežama Mandurić je u maniri velikog gurua opisao kako bi to zapravo trebao izgledati život u četiri zida jedne obitelji 21. stoljeća (!).
I barem tona testosterona
Mandurić navodi: "Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta – da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi."
Kako bi spriječio krizu pravih "muškarčina" i nacionalno osviještenih domoljuba, jer pravi muškarac očito mora biti i pravi Hrvat, pozvao je mlade muškarce da ne budu "njonjavi" te da odu u kamp na Kupres kositi travu, gonjati divlje zvijeri i vjerojatno se igrati "kauboja i Indijanaca".
Velika je šteta što nije malo preciznije objasnio koja bi to točno bila definicija muževnosti, kako se ona stječe te kako gubi. Mandurić ili ne zna ili manipulira, ali definitivno ne izgleda kao netko tko vlada materijom koju tako nadobudno i samouvjereno iznosi. No, ja sam čak uvjeren da on ovdje nije mislio ništa loše, nego da je eto opet bio nepromišljen u svom istupu, kao i mnogo puta do sada.
Poznati hrvatski isusovac se ovdje pokazao kao tragično neinformirana osoba koja propagira jeftinu i lošu ideologiju, na koju mnogi mladih ljudi nažalost nasjeda. Ako će netko sebi umisliti da je Ragnar Lothbrok ili Robinson Crusoe te po Lici gonjati medvjede i vukove, nemam zaista ništa protiv. To je njegova stvar.
No, Mandurić i ostali katolički influenceri uporno guraju nesvjesne muškarce u još veći primitivizam i krkanluk, nego što je već tipičan za Hrvatsku. Neka se ne uvrijede oni koji ne pripadaju klubu "Budite muževni". Kad "muževni muškarci" (ili pak "žene vrsne", ista je kuhinja u pitanju) naglašavaju potrebu dodatnog bildanja testosterona, onda vjerojatno nisu svjesni da samo pogoršavaju stanje.
U mnogim obiteljima u Hrvatskoj još uvijek dominira patrijarhat, u kojem se i djecu od malih nogu uči tko vozi traktor, a tko zapravo otvara kapiju.
To i jest razlog zašto ovakve izjave smatram promašenim i nedopustivim. Taman kad su se žene, majke, supruge probudile i natjerale svoje muževe da guraju kolica, čuvaju razigranu djecu, usisavaju tepih i podgrijavaju grah, pojavi se netko iz Crkve i krene pozivati "muškarčine" na povratak u pećine i, između ostalog, obračun sa ženama.
Žene su za njega vjekovni neprijatelji
Kao da je riječ o prastarom neprijateljstvu, a ne o fantastičnom savezništvu.
Pored činjenice što je riječ o potencijalno jako opasnom pamfletu, ovdje su mi još gori oni koji ga oduševljeno podržavaju. Koliko se god trudio razumjeti mentalni sklop onih koji podržavaju Mandurićeve mizogine besmislice, teško mi to polazi za rukom. Da stvar bude još gora, najglasnije odvjetnice ovog nazadnog pogleda na stvarnost su upravo žene.
Jednom dijelu onih koji su se pridružili Manduriću u ovim ludostima nije strano suprugu kao "drugotnu" doslovno opaliti po ušima, licu ili nekom drugom dijelu tijela, ako ih dotične "ne slušaju". Iako on toga vjerojatno nije svjestan, Mandurićeve riječi u ovom slučaju zazivaju i opravdavaju nasilje nad ženama.
Dokle god u Crkvi na prve pozicije budu istureni preglasni i nadobudni likovi, ne treba se čuditi što tzv. lijevi na cijelu instituciju i njene članove lijepe etiketu "katolibana". Mandurićev pamflet je jako opasan, primitivan i u suprotnosti s kršćanskim naukom. Ove besmislice su odraz krškog patrijarhalnog mentaliteta nekih dijelova Hrvatske i famozne Herceg-Bosne.
Pozivaju se na Isusa i kršćanstvo, ali nisu ni svjesni da je Isus bio sve, samo ne "muškarčina" po Mandurićevim kriterijima. Šteta što to on i njegovi fanovi ne znaju iščitati iz jedine knjizi na koju se pozivaju.
U cijeloj ovoj priči je zanimljivo i to što jedan dio građanski orijentiranog stanovništva zna da su ove riječi o "pravim muškarcima" jedna opasna floskula. Ostatak stanovništva je slijepo pokoran svom pastiru, od kojeg očekuju da zna više od njih o obitelji, roditeljskim zadaćama i odgovornosti te da ih vodi kroz život.
Paradoks u cijeloj ovoj priči je taj što o nestanku i krizi pravih muškaraca, muževa i očeva mudruje čovjek koji se svjesno odrekao biti muž i otac. Još jedna u nizu kvazi-moralnih vertikala o obiteljskom životu koja nikad neće znati kako je to imati tridesetogodišnji kredit za stan ili probdjeti noć uz dijete s groznicom i visokom temperaturom.
Patere, zar bi tebi i Isus bio "njonjavi muškarac"!?
Ne branim nikome da ima svoj sustav vrijednosti (koliko god on bio čudan), ali ovo izvrtanje evanđeoske poruke od strane jednog svećenika, koje, usput rečeno nema nikakve veze s evanđeljem, kako bi time privukao što veću masu – strašno je.
Suprotno idejama koje zagovara ovaj svećenik, evanđeljem se bezobzirnom i sirovom muškarcu ratniku pokušavalo pokazati da empatija, pomaganje i nježnost nisu znak slabosti, nego upravo znak božanske snage. To je revolucija ljubavi i nježnosti o kojoj je govorio onaj kontroverzni tesar iz Novog zavjeta. To nam treba, a ne ono u što vas pokušavaju uvjeriti Mandurić i njegove "muškarčine".