Prijevara bez koje Reagan nikada ne bi bio predsjednik

MARTIN HAYHOW/REUTERS/PIXSELL
Ronald Reagan bio je izvrsno pripremljen, sjekao je protukandidata Cartera kratkim i sadržajnim opaskama, a samo nekolicina je znala pravu priču
Vidi originalni članak

Bio je to veliki ulog. Predsjednička debata kakva se ne pamti u američkoj povijesti. Susreli su se tadašnji predsjednik Jimmy Carter i republikanski kandidat Ronald Reagan. Bio je 28. listopad 1980. Prvo i zadnje sučeljavanje tijekom izbora u Clevelandu. Preostalo je još samo tjedan dana do izlaska Amerikanaca na izbore i bila je to posljednja šansa Reaganu da skine s vlasti demokratskog predsjednika.

Snimka rasprave usredotočena je na Reaganovu pobjedničku rečenicu 'Evo nas opet' što je bila reakcija na Carterovu kritiku republikanskog izazivača. Reagan je cijelu noć odgovarao s lakoćom na Carterove napade, uzvraćajući dobro pripremljenim argumentima, brojkama i jezgrovitim opaskama.

Tri godine kasnije – nakon što je Reagan pobijedio, saznalo se da je to učinio na prljavi način i to je potreslo cijelu naciju. Carterove pripreme za raspravu s Reaganom, završile su u timu Ronalda Reagana neposredno prije sučeljavanja.

Iako je izbio više od četvrt stoljeća prije no što je na vidjelo izašao skandal u kojem su Rusi hakirali mail Hillary Clinton i tako pripomogli pobjedi Donalda Trumpa, u Washingtonu se još sjećaju tog slučaja poznatog kao 'Debategate' i koji je trebao baciti sjenu na Reaganovu pobjedu i dovesti do smjene nekih od njegovih najviših dužnosnika, piše portal Ozy.

Nakon što je Reagan počeo čak i prema anketama gubiti utrku s Carterom krajem listopada, Reaganov tim počeo je povlačiti sve moguće poteze kako bi pripremila svog kandidata za ključnu raspravu. Čak su u Reaganovoj garaži uredili repliku televizijskog studija i tamo simulirali raspravu a sparing partner mu je bio kongresmen Michigana David A. Stockman koji je glumio Cartera.

Nekoliko dana prije prave debate napravljena je 'Predsjednička debatna knjiga' koja je sadržavala 69 pitanja i odgovora, uključujući i niz neugodnih pitanja kojima je Carter trebao napasti Reagana, nestala je iz Bijele kuće i našla se u rukama ključnih osoba u Reaganovoj kampanji

Iako se nikad nije dokazalo da je Reagan znao za krađu 'Debatne knjige' jasno je da su se njome poslužili njegovi pomagači dok su ga pripremali za sučeljavanje. Stockman je kasnije priznao da je informativno koristio knjigu kako bi se što bolje pripremio za ulogu Cartera.

Reagan, kao bivši glumac, nije imao problema s pamćenjem replika. To je napisao i Carter kasnije u svojim memoarima:

'Izgledalo je kao kad pritisneš gumb i kaseta se vrti', napisao je.

Reaganov briljantni nastup doveo ga je do pobjede u 44 od 50 država. Vijesti o ukradenoj knjizi nisu se pojavile sve do lipnja 1983. godine, kada je objavljena knjiga o Reaganu koju je napisao dopisnik magazina 'Time' Laurence Barrett i koji je kao dopisnik iz Bijele kuće saznao za krađu.

Mnogi pojedinci uključeni u Reaganovu kampanju i pripremu za raspravu u to su vrijeme već bili nagrađeni visokim funkcijama u Washingtonu, uključujući i načelnika Glavnog stožera Jamesa Bakera i direktora CIA-e William J. Casey. Sve je podsjećalo na aferu Watergate i mnogi su mislili da će to srušiti Reagana. Reagan je zanijekao bilo kakvo znanje o ukradenoj knjizi, ali je Kongres pokrenuo 10-mjesečnu istragu koja je koštala pola milijuna dolara i rezultirala izvješćem od 2.500 stranica.

Pokazalo se da su službenici Reaganove kampanje bili potpuno nezainteresirani i nisu postavljali pitanja kako je knjiga dospjela u njihov tabor, niti su se pitali za etičnost. 'Predsjednička debatna knjiga' nije imala oznaku 'strogo povjerljivo', rekli su. No, također su tvrdili da ona nije odigrala značajniju ulogu u pripremama Reagana za raspravu. Ni istraga također nije uspjela otkriti stvarnog lopova. I tako je skandal izumro, nijedan djelatnik uprave nije otpušten, a Reagan je otplovio na reizbor 1984. godine.

Međutim, desetljećima kasnije, Reaganov biograf Craig Shirley tvrdio je da je otkrio krivca. Pokazao je na izdajicu u Carterovim redovima. Bio je to navodno Paul Corbin koji je prezirao Cartera i bili su protivnici u unutarstranačkoj utrci za predsjedničkog kandidata, jer je Corbin navijao za Teda Kennedyja. Corbin, koji je umro 1990. i pred Kongresom je opovrgnuo ovaj čin, ali je to nagovijestio svojim prijateljima kasnije tijekom godina.

Posjeti Express