U vijestima iz Washingtona, Kevina McCarthyja konačno su nakon više krugova glasanja izabrali za predsjednika Zastupničkog doma američkoga Kongresa njegovi kolege Republikanci, ali tek nakon što je napravio ustupke nekolicini članova na ekstremističkom krilu stranke, takozvanom Klubu slobode, koji bi mogao hendikepirati njegovo vodstvo i dovesti do političke krize poslije tijekom godine. Konkretno, McCarthy se obvezao na značajne rezove u saveznoj potrošnji, koje će biti politički teško postići, s obzirom na to da Demokrati imaju kontrolu nad Senatom i Bijelom kućom. To nagoviješta vjerojatnost za bitku koja bi mogla rezultirati zastojem i potencijalnim zatvaranjem vlade. Što je još lošije, očito se nazire polaganje računa u sferi zakonodavstva za podizanje gornje granice duga SAD-a, što je inače rutinska tehnička mjera koja omogućuje dodatno zaduživanje vlade kako bi platila prethodno određenu - a ne buduću - potrošnju. Ministrica financija Janet Yellen upozorila je da bi Washingtonu moglo prijetiti neispunjavanje obveza negdje u lipnju, što bi moglo destabilizirati američko i globalna financijska tržišta. Većina analitičara očekuje da će u konačnici biti postignut kompromis kako bi se izbjegla katastrofa, ali ako McCarthy ostane talac ekstremista, možda će imati malo pregovaračke fleksibilnosti. Povećana izdvajanja za obranu i daljnju pomoć Ukrajini, uz potporu većine Demokrata i Republikanaca u Kongresu, također može osporiti Klub slobode.

Druga značajnija politička vijest bilo je zapanjujuće otkriće neovlaštenog posjedovanja povjerljivih dokumenata predsjednika Bidena iz vremena u kojem je početkom 2017. napustio potpredsjedničko mjesto, a koje će sad istražiti posebni savjetnik kojeg je imenovao glavni državni odvjetnik. Na površini se barem čini da je to relativno benigna stvar, mali broj dokumenata koje je nehotice, a možda i nesvjesno, Biden imao, a koji su dobrovoljno vraćeni u Državni arhiv kad su ih otkrili predsjednikovi vlastiti pomoćnici. No političke posljedice mogle bi se pokazati značajnima, što bi praktički upropastilo šanse za kazneni postupak protiv bivšeg predsjednika Trumpa zbog nezakonitog posjedovanja povjerljivih materijala. Slučaj Trump očito je nečuven, kako po broju tako i po osjetljivosti povjerljivih dokumenata, a posebno u pogledu činjenice da se Trump opirao njihovom vraćanju nadležnima.

No u političkom smislu čini se nezamislivim da bi glavni državni odvjetnik odobrio kazneni progon Trumpa, koji bi možda polovica američkog naroda ocijenila krajnje pristranim s obzirom na Bidenov otprilike sličan, premda manji prijestup. Većina analitičara sad vjeruje da se Trump suočava s rizikom kaznenog progona samo zbog svoje umiješanosti u pobunu 6. siječnja na američkom Capitolu. Očito snosi moralnu krivnju zbog poticanja rulje, ali dokazivanje krivnje moglo bi biti teško i ostaje neizvjesno hoće li se Ministarstvo pravosuđa na kraju usuditi pokrenuti kazneni postupak protiv bivšeg predsjednika - i sadašnjeg predsjedničkoga kandidata - prvi put u američkoj povijesti. Ukratko, sreća donedavno nije bila naklonjena Donaldu Trumpu u politici, ali je dobila neočekivan poticaj, dok su izgledi Joea Bidena za reizbor vjerojatno smanjeni.

U Ukrajini obje strane i dalje snose navodno velike gubitke u borbi za Bahmut, za koju mnogi smatraju da ima samo simboličku važnost za Rusiju, ali koja bi zapravo mogla biti namijenjena zadavanju kobnih udaraca Ukrajincima dok se Rusija priprema za nastavak ofenzivnih operacija 2023. godine. Vojni analitičari u Washingtonu procijenili su da Putin ostaje predan ostvarenju svog maksimalističkog cilja potpunog svladavanja Ukrajine te organizira širenje ruskih oružanih snaga i vojne industrijske proizvodnje u znak potpore nastavku ofenzive kasnije tijekom godine. Očekuje se da će Rusi u najmanju ruku uložiti napore kako bi zauzeli cijelo područje Donbasa, koje je Moskva službeno pripojila. Pozivajući se na tu mogućnost, predsjednik Zelenski ovog je tjedna ponovno zatražio napredne zapadne oružane sustave kako bi se Ukrajini omogućilo da izdrži ponovni ruski napad. Britanci su prošlog tjedna prvi najavili isporuku glavnih tenkova na bojnom polju i postoji nada da će ovaj potez povećati pritisak na Njemačku da učini isto ili da barem odobri zemljama poput Poljske i Finske izvoz tenkova Leopard, njemačke proizvodnje, u Ukrajinu. Sastanci savezničkih ministara obrane kasnije ovog tjedna potencijalno bi mogli donijeti napredak na tom području, kao i najavu drugih velikih isporuka oružja, koje su Ukrajincima hitno potrebne.

Možda najznačajniji međunarodni razvoj događaja posljednjih tjedana bio je posjet japanskog premijera Kishide Washingtonu 13. siječnja. Njegov sastanak s predsjednikom Bidenom bio je vrhunac izvanrednog razvoja japanske vanjske politike tijekom prošle godine, provedenog u bliskim konzultacijama sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kishida je nedavno najavio dramatično povećanje izdvajanja za obranu i odluku o razvoju kapaciteta za “protuudar” - prvo za nabavu američkih Tomahawka, sposobnih za gađanje ciljeva u Kini i Sjevernoj Koreji, a naposljetku i za proizvodnju dalekometnih raketa japanske proizvodnje. SAD i Japan također su se dogovorili o mjerama za jačanje svoje obrambene suradnje kako bi se uključila nadogradnja borbenih sposobnosti američkih marinaca za potrebe rata sa sjedištem na Okinawi, pozicioniranih za obranu Tajvana.

Ovi potezi prema militarizaciji upućuju na povijesni raskid s japanskom samonametnutom politikom suzdržanosti nakon 1945. godine. Kina je predvidljivo izrazila zabrinutost i zaprijetila potencijalnim protumjerama. Ali Kina zapravo može kriviti samo sebe. Kontinuirani masovni programi naoružanja u Pekingu, teritorijalne ambicije i prijetnje Tajvanu probudili su Japance iz gotovo 80-godišnjeg sna. Šokantna ruska invazija na Ukrajinu također je potaknula na djelovanje; uvjerila je Japance da bi se kineski napad na Tajvan i rat većih razmjera u Aziji doista mogli dogoditi. Kao što je Kishida rekao: “I sam imam snažan osjećaj hitnosti da bi Ukrajina danas mogla biti istočna Azija sutra” - hitnost koja je zasigurno ojačana izjavom Rusije i Kine, uoči rata s Ukrajinom, o posebnom partnerstvu kao izazov sigurnosnom sustavu u Europi i Aziji predvođenim SAD-om. Otad su Kina i Rusija izvele nekoliko provokativnih zajedničkih vojnih manevara u neposrednoj blizini Japana. Još jedan čimbenik koji motivira Tokio bila je sve veća prijetnja koju predstavlja širenje nuklearnog arsenala Sjeverne Koreje i sve provokativnija raketna testiranja koja su, ne slučajno, također potaknula predsjednika Južne Koreje 11. siječnja da dočara, prvi put javno, mogućnost da njegova zemlja razvije sposobnost nuklearnog naoružanja.

Globalna ravnoteža sila očito se mijenja na alarmantne načine, ali suočene sa sve većom opasnošću, demokracije u Europi i Aziji pokazale su iznenađujuću solidarnost u posljednjih godinu dana i impresivnu odlučnost da održe i povećaju svoju sposobnost odvraćanja budućih agresora. Pritom slijede poznatu rimsku izreku: “Si vis pacem, para bellum”. Taj pristup nije bez rizika, ali alternativa je svakako rizičnija.