Vladimir Vladimirovič gledao je u prazno jučer dok mu se obraćao Aleksej Smirnov. Guverneru regije Kurska pripala je ta čast da obavijesti predsjednika kako je 28 naselja u toj ruskoj pograničnoj regiji - sjeveroistočno od Kijeva - sad pod kontrolom ukrajinske vojske. Taj Smirnov neće još dugo, morao bi znati kakva je sudbina onih koji Putinu donose loše vijesti. Padneš kroz prozor ili nešto slično. Osim toga, bio je ponedjeljak i ako postoji najgori dan za reći ruskom vrhovnom zapovjedniku posebno loše vijesti, a ove su bile točno takve, to je 12. kolovoza bilo koje godine. 

Taj prokleti Kursk, ime je znak, progoni Vladimira Putina već 24 godine. Bio je 12. kolovoza 2000. godine kad se ruska mornarica upustila u vojnu vježbu u Barentsovu moru kod Murmanska, ispred poluotoka Kole na dalekom sjeveru Rusije. Nekih 250 kilometara od obale Norveške. Trebala je to biti tipična demonstracija moći Putinove mašinerije s nuklearnom podmornicom u glavnoj ulozi.

Nosila je ime baš Kursk ili K-141. Nepotopiva, kako su joj tepali, jer mogla je izdržati čak i udar torpeda. Gigantskom podmornicom klase Antej, dužine 154 metara ili kao dva jumbo jeta, dičili su se kao najboljom na svijetu. Vjerojatno boljom i od američkih, što je Rusima uvijek posebno važno.

RAZMJENA ZAROBLJENIKA Špijunirala u Zagrebu?! Uhitili je Slovenci, Putin ih dočekao osobno s crvenim tepihom

Perjanica ruske mornarice, izgrađena šest godina ranije, treba samo ispucati dva "dummy" torpeda, što bi se ono reklo - ćorka, na zapovjedni brod Petar Veliki koji glumi metu. Što bi uopće moglo poći po zlu?

Tog jutra u sklopu vježbe "Ljeto - X" okupljaju se 30 najboljih ruskih brodova i još tri podmornice. Prva je to vježba Sjeverne flote još od raspada SSSR-a, u cijelom desetljeću i Kursk će kao zvijezda lansirati torpeda. Ujutro 12. kolovoza, točno u 8.51 šalju poruku da su spremni. 

- Zahtijevamo dozvolu da ispalimo torpeda.

- Dobro - odgovara kratko ratni brod Petar Veliki. 

Razorna eksplozija "debele djevojke"

U 11.27 po lokalnom vremenu zapovjednik Kurska Genadij Lijačin naređuje posadi neka napune četvrtu lansirnu cijev "tolstuškom", odnosno "debelom djevojkom", što je bio izraz za lažni torpedo, i oni to i čine. Debela djevojka je 10,7 metara dugačka i teška pet tona, bez bojeve glave. 

U 11.29 i 34 sekunde, međutim, sve odlazi k vragu. Jedna "debela djevojka" je neispravna. Greška na torpedu - navodno se radilo o neispravnom varu spremnika s peroksidom - prouzrokuje razornu eksploziju na nuklearnoj podmornici, pa još jednu u 11.31 i 48 sekundi. Sad eksplodiraju i bojeve glave, prijeti nuklearna katastrofa! 

Trese se dno Barentsova mora, na 108 metara dubine, kao da je eksplodirao ekvivalent od šest tona TNT-a. Seizmolozi u Norveškoj u podmorju bilježe potres magnitude 3,5 po Richteru. Užasna eksplozija raznosi najprije prostoriju za torpeda podmornice pa njezino zapovjedno mjesto u prvom i drugom odjeljku na pramcu plovila.

Kursk, grdosija od 18 tisuća tona, prelomio se kao igračka

Prema Amerikancima, ili eksplozija motora na torpedu ili spremnika s gorivom, to su najvjerojatniji uzroci prve eksplozije na Kursku. Neslužbene informacije da su testirali nekakav novi sistem ispaljivanja torpeda Rusi neće nikad potvrditi, proglasit će cijelu priču oko uzroka eksplozije, naravno, vojnom tajnom.  

Kako će kasnije pokazati istraga, strašni Kursk - ta grdosija teška 18 tisuća tona - od siline druge eksplozije prelama se kao igračka i 95 članova posade odmah pogiba. No njih 23 uspijeva se zatvoriti u odjeljku broj devet, u stražnjem dijelu, i preživljava dok podmornica tone na dno. 

U potpunom mraku, bez struje, kapetan-pukovnik Dimitrij Kolesnikov (27) - zapovjednik sobe s turbinom Kurska - uzima olovku i papir i zapisuje. 

"13.51 - sve osoblje iz odjeljaka šest, sedam i osam preselilo je u deveti. Ovdje nas je 23. Nitko od nas ne može izaći van..."

Tu ceduljicu spremit će u džep i tu će je kasnije, kad za sve bude kasno, pronaći spasitelji. Njegov zapis je dokaz da su više od četiri sata nakon eksplozije u 11.29 mornari još bili živi. Kolesnikov će, naime, pisati sve do 15.45 sati.

Dvojica ili trojica mornara pokušavaju napustiti podmornicu kroz poseban otvor za slučaj opasnosti u devetom odjeljku, piše pukovnik, ali bijeg s dna Barentsova mora, na 108 metara dubine ne uspijeva. Taj otvor već je napunjen vodom i nema spasa. 

POVRATAK U RUSIJU 'Djeca naših špijuna nisu ni znala da su Rusi, niti tko je Putin, ne znaju riječ ruskog'

Reakcija ruske vojske je međutim katastrofalna. Šokantna. Nezamisliva. Podmornica Karelia detektira, naravno, eksploziju, ali njezin zapovjednik u početku misli da je to dio vježbe. Na Petru Velikom trese se oplata broda od siline eksplozije i prijavljuju to zapovjedništvu flote, ali ignoriraju ih. Zapovjednik flote Vjačeslav Popov kasnije tvrdi da odmah ne reagira jer su ruske podmornice znale imati česte probleme s komunikacijskim uređajima. Šalje helikopter da traži Kursk, ali ne uspijevaju ga locirati. 

Šokantno, nezamislivo: Putinu rekli sutradan, tek nakon 15-16 sati zaronili 

Pripremaju za isplovljavanje u spasilačku misiju iz Severnomorska brod Mihail Rudnickij, ali on uopće nije opremljen za takve operacije po izuzetno lošem vremenu. Tek u 17 sati šalju zrakoplov Iljušin u potragu, ni on ne vidi Kursk. U 18.30, sedam sati nakon nesreće, tek počinje službeno operacija spašavanja. Tek u 22.20 Sjeverna flota proglašava izvanrednu situaciju.

Tek sutradan u 4.50 ujutro Petar Veliki detektira na dnu nešto što bi mogla biti potonula podmornica. U devet sati napokon stiže spasilački brod Mihail Rudnickij i njegove male podmornice na dnu udaraju u olupinu Kurska, vidjeli su ostatke K-141 kojeg su Rusi nazivali nepotopivim. Nekih 15-16 sati nakon nesreće Rusi tek zaranjaju da vide je li to uopće K-141. Nezamislivo. 

Prema zapisima s američke podmornice Memphis - koje je bila u blizini špijunirajući rusku vojnu vježbu i šest dana kasnije uplovila u norvešku luku, što je odmah izazvalo sumnje bez temelja da je došlo do sudara pod morem - Kursk je nakon prve eksplozije raspalio turbine svom snagom ili je barem izbacio balastne vode pa napravio nekih 400 metara prema naprijed, ali druga eksplozija ga je odvukla na dno prije negoli je uspio izroniti. 

Kursk je čak i za američke pojmove mega-podmornica, znatno veći od Memphisa i s dvostrukom oplatom. Kasnija oštećenja koja će se vidjeti na fotografijama K-141 izvučenog s dna mora jasno sugeriraju da ih nije mogao izazvati sudar, već isključivo eksplozija. 

Ruske vlasti dva dana su šutjele i bolje bi bilo možda da nisu ništa službeno ni objavile, tvrdeći u ponedjeljak 14. kolovoza, 48 sati nakon nesreće, da je Kursk u nedjelju imao "manjih tehničkih poteškoća". Naveli su da se podmornica "spustila na dno oceana" i da su uspostavili kontakt s posadom, da upumpavaju zrak i struju u brod te da su "svi na brodu živi". Visokopozicionirani ruski dužnosnici spominjali su u idućim danima mogući sudar pod morem s američkom podmornicom. Sve je, naravno, bila potpuna laž. 

Vladimir Putin u tim trenucima je bio na moru, na godišnjem odmoru i nitko ga nije izvijestio o havariji sve do nedjelje ujutro u sedam sati, dvadesetak sati nakon nesreće. Amerikanci, Norvežani, Englezi... Svi nude pomoć da se pokušaju spasiti preživjeli, ali Rusija to odbija. 

Tek nakon dvije godine izvješće što ga je objavila Rosijskaja Gazeta otkriva zapanjujuće povrede discipline, lošu, zastarjelu i loše održavanu opremu kao uzrok nesreće, zajedno s “nemarnošću, nekompetentnošću i lošim upravljanjem”. K tome, najmanje 23 mornare su bila živa satima nakon eksplozije i moglo ih se možda spasiti da se operacija pokrenula na vrijeme, odnosno da je Rusija odmah zatražila pomoć Norveške.

Zadnji zapis s Kurska: "Mračno je, izgleda da nemamo šanse"

Ovako, 23 mornara zarobljena u odjeljku broj devet pokušali su zamijeniti spremnik s kisikom, no nisu uspjeli. Izbija požar, ovaj put u odjeljku devet i dio mornara pogiba odmah, a dio ih umire od nedostatka kisika. 

"15.45. Mračno je ovdje pisati, pokušavam pisati na slijepo. Izgleda da nemamo šanse - ne više od 10-20%. Nadam se da će barem netko ovo pročitati."

Zadnji je to zapis mornara koje je Rusija ostavila na dnu Barentsova mora. Bili su dakle još živi najmanje četiri sata i 16 minuta nakon eksplozije. A operacija spašavanja u tom trenutku nije još bila niti pokrenuta. 

Godinu dana kasnije olupinu Kurska, odlomljenog prednjeg dijela, s dna Barentsova mora podignut će konzorcij nizozemskih tvrtki i Rusija će tu operaciju platiti 51 milijun eura. Prizor je strašan, cijela prednja polovica Kurska nedostaje. Unutrašnjost neprepoznatljiva, raznesena eksplozijom.

Zapovjedni toranj Kurska pronašli na otpadu

Jasno se međutim vidi crveni grb na zapovjednom tornju, no i taj će dio podmornice kasnije mediji, potpuno nevjerojatno, pronaći na smetlištu za krupni otpad. Kako tužno. 

Putin je očito odlučio da sve dokaze najveće ruske poslijeratne katastrofe treba naprosto baciti u smeće i zaboraviti. Sve što je ostalo je papirić sa zapisima što ga je dobila obitelj Dimitrija Kolesnikova, čovjeka koji je u mraku Kurska pokušao zapisati posljednje trenutke posade od 49 časnika i 58 mornara koje Rusija nije niti pokušala spasiti. Da Putin nikad ne ostavlja svoje ljude, to je običan mit i laž. Jedino možda ako su špijuni to vrijedi. Ove mornare je ostavio, i to na dnu Barentsova mora. 

Dimitrij kao da je predosjećao nešto, rekla je njegova supruga. Kod kuće je ostavio pločice koje svaki podmorničar nosi oko vrata i zlatni križ. Taj put ostavio joj je i pjesmu u njihovu stanu u pomorskoj bazi Vidajevo, gdje su svi mornari s Kurska živjeli. 

"Kad dođe vrijeme da umrem, iako tjeram te misli od sebe, želim da ti vrijeme šapuće na uho: Volim te."