Otkriven pregovarač Putina i Zelenskog. Svako ljeto je u Hrvatskoj. Evo kako se obogatio

Grgo Jelavic/PIXSELL
Čini se da je to jedini čovjek kojem vjeruju obojica. Potvrđeno je da postoji ruski poduzetnik koji prenosi poruke između Kijeva i Moskve, a Financial Times sad je otkrio njegov identitet
Vidi originalni članak

Ruski poslovni čovjek koji je posjetio Kijev u svibnju 2026. i sastao se s Vladimirom Zelenskim bio je Roman Abramovič, izvijestio je Financial Times pozivajući se na četiri informirana izvora. Upravo ga je ukrajinski predsjednik zamolio da prenese prijedlog sastanka Vladimiru Putinu.

Abramovič djeluje kao posrednik između Kijeva i Moskve od početka rata u Ukrajini. Financial Times nazvao je 2022. poduzetnika Putinovim "čovjekom od povjerenja", a Zelenski je zatražio od SAD-a da odgodi sankcije protiv njega. Prema izvorima bliskim poduzetniku, kako piše Financial Times, milijarder i nekadašnji vlasnik Chelseaja i dalje sudjeluje u pregovorima, iako je njegova uloga postala manje vidljiva.

"Trebaju ga jer je jedini Rus kojeg su spremni tolerirati. Slaže se sa svima“, rekao je jedan od izvora FT-a. Prema Abramoviču, kojeg je citirao jedan izvor, Zelenski vjeruje da može "sve riješiti magijom svoje osobne karizme na sastanku čelnika“.

Dva visoka ukrajinska dužnosnika rekla su da je Zelenskijev prijedlog za sastanak, prenesen u svibnju preko Abramoviča, sličan otvorenom pismu Putinu objavljenom navečer 4. lipnja. Međutim, ton prijedloga iz svibnja bio je "manje neprijateljski", ustvrdili su. Ured ukrajinskog predsjednika odbio je komentirati. Kremlj i Abramovičevi predstavnici nisu odgovorili na upite FT-a. 

Putin je 5. lipnja tijekom plenarne sjednice Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu objavio da je ruski poduzetnik posjetio Zelenskog u Kijevu. Nije imenovao poduzetnika. Prema ruskom predsjedniku, poduzetnik mu je prije tri tjedna rekao da je primio poziv za posjet Kijevu. Poduzetnik je potom otputovao u Kijev, gdje se sastao sa Zelenskim u njegovoj rezidenciji. Po povratku, rekao je Putinu da je Zelenski predložio sastanak. Putin je odgovorio da nikada nije odbio sastanak, ali da ne vidi smisla.

Spasio je hrvatskog vojnika Prebega

"Bilo je, mislim, 21. svibnja. A 22. svibnja ukrajinske trupe izvele su stravičan teroristički napad na studentski dom u Luganskoj Narodnoj Republici, gdje su ubijena djeca i tinejdžeri“, rekao je Putin. Tvrdi da je pitao poslovnog čovjeka "što to znači - traže sastanak i čine tako strašne zločine“. Odgovorio je da nema objašnjenje, ali da "sada prima poziv“ iz Kijeva i obećao je da će kasnije kontaktirati ruskog predsjednika. Nakon toga više nikada nisu razgovarali, tvrdi Putin.

Putinov pomoćnik Jurij Ušakov kasnije je izjavio da je u Kijev otputovao "prilično istaknuti poslovni čovjek" poznat "mnogima", ali ga nije imenovao. Dana 6. lipnja, zastupnik Vrhovne rade Oleksij Gončarenko, pozivajući se na svoje izvore, također je izvijestio da je Abramovič otputovao na sastanak sa Zelenskim.

Roman Abramovič je inače često u Hrvatskoj tijekom ljetnih mjeseci, njegova jahta Eclipse jedna je od najskupljih na Jadranu. Kako je pisao Washington Post i hrvatski mediji, Abramovič je odigrao ključnu ulogu u oslobađanju petorice britanskih državljana i Hrvata Vjekoslava Prebega koje su zarobile proruske snage u Ukrajini. Osobno ih je dočekao na letu privatnim zrakoplovom za Saudijsku Arabiju, osigurao im hranu i mobitele kako bi se javili obiteljima. Može se reći da je direktno zaslužan za spašavanje hrvatskog vojnika. 

"Ukrcani su u kamion s kapuljačama zalijepljenim trakom. Vožnja je trajala satima, a svaki prigovor ili molba za odlazak na toalet rezultirala je upotrebom elektrošokera. Kada su konačno stali i kada su im skinuli kapuljače, našli su se na aerodromu u Rostovu na Donu. U praznom salonu dočekali su ih muškarci arapskog izgleda koji su im dijelili vodu. Među njima je stajao jedan čovjek, malo po strani. Zarobljenike su ukrcali u luksuzni privatni zrakoplov. Na vratima ih je dočekao i sa svakim se rukovao upravo tajanstveni čovjek iz zračne luke - Roman Abramovič", pisao je Guardian. 

ODGOVORIO IM: UŠTEDITE DRUGDJE Bloomberg - Putinu su rekli: 'Trošak rata postao nepodošljiv za proračun'

Na letu prema Rijadu u Saudijskoj Arabiji, koja je posredovala u razmjeni, zarobljenici su "tretirani kao kraljevi". Dobili su sendviče, kebab, iPhone 13 da se jave obiteljima i toaletne torbice. (...)  Abramovičeva uloga nije bila samo logistička. Sudjelovao je u pregovorima, navodno na izravan zahtjev ukrajinske strane, djelujući kao neslužbeni posrednik. Iako ga Zapad smatra "prokremljskim oligarhom", njegova upletenost u spašavanje zarobljenika, uključujući Hrvata Vjekoslava Prebega, dodala je novu, zbunjujuću dimenziju njegovom liku. Čovjek koji se obogatio na ruševinama jedne države, sada je spašavao živote u ratu koji je pokrenula druga.

Tko je Roman Abramovič?

Roman Arkadijevič Abramovič rođen je 24. listopada 1966. godine u Saratovu, luci na rijeci Volgi. Sudbina mu je od najranijih dana namijenila težak put. Prije nego što je napunio dvije godine, majka mu je umrla od trovanja krvi, a s tri godine ostao je i bez oca, koji je poginuo u nesreći na gradilištu. Kao siroče, brigu o njemu preuzeli su rođaci. Veći dio djetinjstva proveo je kod strica u Ukhti, u surovoj Republici Komi na ruskom sjeveru, gdje je odgojen u židovskoj vjeri. Kasnije je preselio u Moskvu kod drugog strica. Unatoč traumatičnim iskustvima, Abramovič je jednom prilikom izjavio kako svoje djetinjstvo ne smatra lošim.

​- U djetinjstvu ne možete uspoređivati stvari: netko jede mrkvu, netko jede slatkiše, oboje je ukusno. Kao dijete, ne možete uočiti razliku - rekao je za The Guardian.

Nakon kratkog boravka u sovjetskoj vojsci, studirao je inženjerstvo, a prvi posao bio mu je onaj mehaničara. U razdoblju perestrojke, kada je ekonomska liberalizacija Mihaila Gorbačova otvorila vrata privatnom poduzetništvu, Abramovič je pokazao svoj talent. Započeo je s proizvodnjom dječjih igračaka, a postao je poznat po prodaji plastičnih gumenih patkica iz svog stana u Moskvi. Uskoro je prešao na veće poslove, trgujući gumama za automobile i raznim drugim proizvodima, postupno se probijajući u svijetu trgovine naftnim derivatima.

Ključni trenutak njegove karijere dogodio se u kaosu privatizacije koja je uslijedila nakon raspada Sovjetskog Saveza. Rusija je tada bila "divlji istok", a Abramovič se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Njegov uspon u krug najmoćnijih oligarha detaljno je dokumentiran tijekom sudskog procesa u Londonu, gdje ga je tužio njegov bivši mentor Boris Berezovski. Na krstarenju Karibima u prosincu 1994. godine, Abramovič, tada tek "umjereno uspješan biznismen", predložio je Berezovskom, koji je već imao golem utjecaj i političke veze, ideju o stvaranju naftnog diva Sibneft.

Plan je bio jednostavan i brutalan, tipičan za tadašnju Rusiju. Berezovski je ideju predstavio predsjedniku Borisu Jeljcinu: spojiti državnog proizvođača sirove nafte s rafinerijom, a kontrolu nad novom kompanijom predati Abramoviču i Berezovskom. U zamjenu, Berezovski bi prihodima financirao televizijsku postaju ORT koja bi emitirala pro-Jeljcinovu propagandu. Jeljcin je dekretom osnovao Sibneft u kolovozu 1995. godine. Abramovič je tada imao samo 29 godina.

Prodao Sibneft za 13 milijardi dolara

Tvrtka je potom prodana na nizu namještenih dražbi, na kojima su drugi ponuđači bili obeshrabreni raznim metodama. Abramovič je kupio 90 posto Sibnefta za otprilike 240 milijuna dolara, od čega je, kako se procjenjuje, iskoristio tek nešto više od 18 milijuna dolara vlastitog kapitala. Godinama kasnije, na britanskom sudu, Abramovičev odvjetnik priznao je da je njegov klijent bio upućen u korupciju, tvrdeći da je "stvarnost takva da se tako poslovalo u Rusiji u to vrijeme". Detaljan prikaz njegovog bogaćenja zabilježen je u sudskim spisima. Deset godina nakon kupnje, 2005. godine, Abramovič je prodao svoj udio u Sibneftu državnom plinskom divu Gazpromu za vrtoglavih 13 milijardi dolara, ostvarivši profit od preko pet tisuća posto, pisao je The Guardian. 

Dok su drugi oligarsi iz Jeljcinove ere padali u nemilost dolaskom Vladimira Putina na vlast, Abramovič je nastavio cvjetati. Njegov "dobar odnos" s novim predsjednikom osigurao mu je status nedodirljivog. Zaradu od Sibnefta i ulaganja u aluminijsku industriju iskoristio je za financiranje ekstravagantnog stila života. Postao je vlasnik portfelja nekretnina vrijednog stotine milijuna dolara, uključujući vile u najekskluzivnijim dijelovima Londona, dviju superjahti - Solaris i Eclipse - vrijednih preko milijardu dolara, nekoliko privatnih zrakoplova i flote luksuznih automobila.

NETANYAHUOVE SLUŽBE Na mobitelu Trumpovih ljudi vrlo čudan softver. NY Times: Špijuniraju vas

Globalnu slavu, međutim, nije stekao samo bogatstvom, već kupnjom engleskog nogometnog kluba Chelsea 2003. godine za oko 190 milijuna dolara. U klub je uložio preko milijardu i pol dolara, dovodeći najskuplje svjetske igrače i pretvarajući Chelsea u europskog prvaka.

​- Ne gledam na ovo kao na financijsku investiciju. Gledam na to kao na hobi - izjavio je tada za Financial Times.

Paralelno je gradio i političku karijeru. Od 2000. do 2008. godine bio je guverner Čukotke, siromašne regije na krajnjem istoku Rusije. Tamo je uložio stotine milijuna dolara vlastitog novca u gradnju bolnica, škola i hotela, postavši dobrotvor regije.

Pismo Putinu

"Ovaj rat je vaš osobni izbor. Ukrajina predlaže da se on okonča“, stajalo je u pismu što ga je Vladimir Zelenski uputio Putinu. 

"Kada ste došli na vlast u Rusiji prije više od 26 godina, mnogi ljudi u Ukrajini su vas blagonaklono gledali. Tako je i bilo. Ali to je sada prošlost. Sada je velika većina Ukrajinaca zadovoljna što su naši dronovi dugog dometa prisustvovali otvorenju vašeg foruma u Sankt Peterburgu, preletjevši udaljenost veću od tisuću kilometara. Kao što dobro znate, ta udaljenost nije granica naših mogućnosti. Tijekom vaših 26 godina na vlasti, dnevni red odnosa između Ukrajine i Rusije potpuno se promijenio. Naše su zemlje prešle s rasprava o trgovini i drugim građanskim pitanjima na razgovore gotovo isključivo o napadima i gubicima. Gotovo polovicu ovih 26 godina na vlasti u Rusiji proveli ste ratujući protiv Ukrajine. Što god govorili o NATO-u, geopolitici ili ruskom jeziku, ovaj rat je vaš osobni izbor, rat bez pravog uzroka. Tako će ga povijest pamtiti. Ove godine su mogle biti potpuno drugačije. Često čujemo da ste zadovoljni ovim ratom. Naravno, ne kada je u pitanju sigurnost vašeg prebivališta u Valdaju ili vaše parade u Moskvi. Vaš vlastiti život vam je dragocjen. Ali sada svi vidimo da se Rusi sve manje osjećaju ugodno živeći u toj stvarnosti - s činjenicom da rat Rusiji donosi sve više negativnih posljedica. Ne vole naše dronove i rakete. Ne sviđa im se nestašica benzina i stalno rastuće cijene. Ne vole stalna ograničenja. Ne sviđa im se vaša namjera da započnete drugi val mobilizacije kako biste proširili rat u drugom smjeru u Ukrajini ili ga iskoristili protiv drugih zemalja koje graniče s Rusijom. Ne sviđa im se što se vašem ratu ne nazire kraj.

FOTOGALERIJA Gori Putinov rodni grad. Tamo je odrastao u stanu bez kade i tople vode

Da, još uvijek možete prisiliti Ruse da žive na ovaj način. Ali vaši resursi se primjetno smanjuju. Nemate dovoljno novca ni političkog kapitala da biste nastavili kupovati odanost Rusa onako kako ste to činili posljednjih 26 godina. I učinit ćemo sve što je moguće kako bismo osigurali da svijet pomogne približiti ovaj trenutak. Kao što i sami volite reći: „moramo brojati.“ Jučer sam primio izvješće o gubicima vaše vojske na frontu u Ukrajini za svibanj. Još jednom je broj premašio 30.000 poginulih i teško ranjenih ruskih vojnika. Ova razina gubitaka održava se iz mjeseca u mjesec, a imamo i video dokaze o svakom gubitku - ovo nisu prazne izjave. Znamo da je 63 posto vaših žrtava na bojnom polju poginulo, a samo 37 posto ranjeno. U 21. stoljeću nijedna vojska ne može si priuštiti takav omjer. A stopa smrtnosti će se samo povećavati.

Nije da je nama u Ukrajini stalo do sudbine ruskih vojnika nakon svega što je vaš rat donio našoj zemlji. Ali mene zanimaju Ukrajinci. Gubimo svoje ljude, a svaki gubitak je bolan. Čak i kada je omjer ukrajinskih i ruskih žrtava jedan prema pet ili jedan prema šest, to i dalje ima ogroman značaj. Također je važno da redovito, svakih nekoliko mjeseci, odgađate vlastite rokove za zauzimanje naših regija - posebno Donjecke regije. A nećete je zauzeti ni ove godine. Ali mi u Ukrajini ne želimo vječni rat. Savršeno dobro razumijemo da je život bez rata beskrajno bolji. I to želimo postići. Uvjeren sam da bi većina Rusa to također pozitivno doživjela - i vi to znate. Mnogi nisu vjerovali da Ukrajina može izdržati tako dugo. Nisi vjerovao. I oni koji su te savjetovali također nisu vjerovali. Bila je to pogreška. Niste očekivali otpor Ukrajine u velikim razmjerima i niste zamišljali da će stvari ići tako daleko. Ipak, evo nas - pet godina nakon početka ovog rata u velikim razmjerima. Ne boj se odabrati izlaz iz ovog rata. To je sada najvažnije što se od tebe traži. Ukrajina je zadržala svoju neovisnost. I nastavit će to činiti. Unatoč svim suprotnim predviđanjima. Ujedinili smo mnoge diljem svijeta u podršci Ukrajini, a protiv vas. Pronašli smo potrebno oružje i financiranje. Mi dobivamo podršku. Vi dobivate sankcije. I to će se nastaviti sve dok ne bude pravde za Ukrajinu - pravde kojoj težimo i koju možemo postići. Nećemo dopustiti da uspiju oni koji vas pokušavaju uvjeriti da će sankcije protiv Rusije biti značajno ublažene, a podrška Ukrajini značajno smanjena bez ikakvih značajnih promjena u vašem stavu o Ukrajini. Orbánov primjer pokazuje da oni koji se odluče podržati Rusiju u njezinom ratu protiv nas završavaju sramotno.

Ukrajina je izdržala oštre zime dok ste pokušavali uništiti naš energetski sustav. Mi smo ustrajali - i čak i u mraku, otpornost Ukrajinaca ostala je nepokolebljiva. Doveli smo rat na vaš teritorij i ne biste se mogli snaći bez pomoći Sjeverne Koreje. Vi ste prvi ruski vođa koji se obratio Pjongjangu za pomoć. A danas ste potpuno ovisni o Kini – također prvi put u ruskoj povijesti. Mislili ste da Ukrajinci nemaju snage braniti se. Ali danas naši ljudi pomažu našim partnerima na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu da izgrade vlastitu obranu. Nadali ste se unutarnjim nemirima u Ukrajini. Umjesto toga, vaše vlastite vojne jedinice su digle pobunu protiv vas. 23. lipnja obilježava se godišnjica ovog događaja, a šutnja neće izbrisati tu činjenicu iz povijesti.

A sada ste to vi, vaši vlastiti dužnosnici, poslovni ljudi i propagandisti, koji to gledaju s očitim umorom. Svijet to vidi. Svijet nije umoran od Ukrajine, kao što ste se nadali. Ali umor od Rusije raste - čak i među onima u svijetu koji vam pomažu da izbjegnete sankcije i održite svoje gospodarstvo na površini. Ne možete ne primijetiti. Nakon 26 godina na vlasti, godine počinju uzimati svoj danak. I s vremenom će umor od vas samo rasti.

Vidjeli smo obavještajna izvješća koja pokazuju da trenutno razmatrate planove za nastavak rata 2027. i 2028. godine. Također znamo da se nadate da će balistički projektili postići ono što ništa drugo nije. Želite Bjelorusiju uvući dublje u ovaj rat, a i mi smo prisiljeni pripremiti se za to. Vidimo da pokušavate nešto orkestrirati oko Pridnjestrovlja. Vaši propagandisti prijete svakoj zemlji koja graniči s Rusijom na ovaj ili onaj način. Želite li stvarno proći kroz sve ovo?

Sada je izbor vaš. Dosta je rata. Ukrajina predlaže okončanje ovog rata. To se mora učiniti pošteno, dostojanstveno i uz jamstva da se rat više neće izbiti. Vidimo da su Sjedinjene Države potpuno usredotočene na iransko pitanje i bilo bi pogrešno jednostavno čekati da rat u Europi ponovno postane središte njihove pažnje. Ukrajina predlaže okončanje ovog rata izravnim dijalogom između nas – i vas.

Predlažem sastanak. Svi su čuli vaše predstavnike kako s osmijehom govore da bih mogao doći u Moskvu. Ali nakon ovih 26 godina, ukrajinski vođa nema što tražiti u vašem glavnom gradu - baš kao što ruski vođa nema što tražiti u Kijevu. Postoje zemlje koje su tradicionalno ugostile vođe kako bi riješile pitanja rata i mira. Švicarska, Turska i arapski svijet - mnoge su sposobne i voljne ugostiti takav sastanak. Vođe su ti koji odlučuju o ključnim pitanjima. To je oduvijek bio slučaj i uvijek će biti slučaj. Predlažem da se odredi jasan datum za takav sastanak. Čuli smo da su vam obećana rješenja za određena pitanja koja se tiču ​​Ukrajine i Europe na Aljasci. Ali i sami vidite da se ukrajinska i europska pitanja ne rješavaju u Anchorageu.

Bilateralnom formatu koji se stvara između nas mogu se pridružiti i drugi dogovoreni sudionici. Budući da se rat odvija u Europi, a Ukrajini su potrebna sigurnosna jamstva, dok i vi tražite sigurnosna jamstva za sebe, bilo bi logično uključiti one koji zaista mogu djelovati kao jamci. Vjerujemo da bi Europljani trebali biti dio ovog procesa – oni koji su zaista sposobni utjecati na situaciju. Također vjerujemo da bi Sjedinjene Države trebale biti dio ovog procesa. Upravo to može pomoći u oblikovanju nove sigurnosne arhitekture za naš dio svijeta.

Već smo iskusili brojne sporazume s Rusijom, uključujući Minske sporazume, koji su na kraju propali. Stoga prvo moramo pronaći izravne odgovore među sobom na preostala pitanja, umjesto da se skrivamo od složenih problema iza formula, tehničkih radnih skupina ili beskrajno gubimo vrijeme u shuttle diplomaciji. Vaš rat je zauvijek podijelio Ukrajinu i Rusiju. Prva linija danas je linija s koje diplomacija mora početi. Ukrajina je spremna na potpuno primirje tijekom pregovora. To je standardna praksa, a trenutni događaji oko Irana to samo potvrđuju. Pokušaj uspostavljanja istinskog primirja najbolji je način za početak međusobnih razgovora. Vjerujemo da ovo neće biti samo pokušaj, već pravo primirje - ako to želite.

Znate da Sjedinjene Države imaju mogućnost nadzirati prekid vatre duž linije primirja. Ukrajina je spremna razmjenjivati ​​ratne zarobljenike po principu "sve za sve", a to bi mogao biti dobar uvod u okončanje rata. Moraju se poduzeti ozbiljni koraci za povratak civila i djece raseljenih tijekom rata. Moramo odrediti kakva budućnost čeka generacije Ukrajinaca i Rusa koji dolaze poslije nas. Osim ako osobno ne odlučite da je vrijeme za kraj ovog rata, Ukrajina će se nastaviti boriti za svoj opstanak. Imat ćemo one koji nas podržavaju.

Ali i vi ćete se morati puno jače boriti za vlastito postojanje - ne rusko, već svoje. I to nije prijetnja od mene ili Ukrajine. To je činjenica ruske povijesti, koju dobro znate: kada se Rusija umori, dolazi do promjene. Možemo raditi na tome da približimo ovaj umor. Možeš zaustaviti svoj rat. Vječno sjećanje svima čije je živote odnio ovaj rat, napisao je Zelenski.

Posjeti Express