Nitko do sada, barem javno, nije uspio rasplakati Milorada Pupovca.
Ni ustaše ni crni desničari, ni HDZ i svi njegovi sateliti, ni Franjo Tuđman ni Tomislav Karamarko, ni prijeteći grafiti ni navijački huligani, pa čak ni Ivo Josipović.
Ali eto, uspio je to Zoran Milanović.

Zbog Milanovića prekaljeni je Pupovac, vječiti saborski zastupnik i nezamjenjivi zastupnik srpske manjine, političar s tridesetogodišnjim stažem u nebrojenim političkim bitkama i medijskim atentatima, javno zaplakao na press konferenciji. Zbog čega je od predsjednika Republike zaradio počasnu titulu - “plačibabe”.

Pupovcu se tresla brada, stiskalo grlo, zapinjale su mu riječi dok je prošlog vikenda govorio o tome kako ga Milanović napada, vrijeđa i proziva, kako mu WhatsAppom šalje poruke, kako mu prijeti Uskokom i radi na njega pritisak zbog izglasavanja predsjednice Vrhovnog suda. A najviše o tome kako mu nabija na nos nebrigu o Srbima na Baniji. Nije se Pupovac tako slomio ni kad je govorio da je HDZ-ova Hrvatska sljedbenica NDH, ni kad su ga napadali na ulici i vikali mu da je “lopov”, “smećar” i “ubij Srbina”, ni kad ga je Ivo Josipović optuživao da je “etnobiznismen”. I zanimljivo, dok je Pupovac 2013. godine vodio rat s tadašnjim predsjednikom Josipovićem zbog tjednika Novosti, koje su otvorile aferu ZAMP, a Josipović zauzvrat optužio Pupovca da monopolizira srpstvo u Hrvatskoj, upravo je premijer Milanović bio taj koji je stao na stranu Pupovca.

Ne samo zato da napakosti Josipoviću, s kojim se natezao oko ovlasti, tajnih službi i političkog utjecaja nego i da podrži Pupovca, koji je tad u Saboru na čelu manjinskih zastupnika držao leđa vladajućem SDP-u. I naravno, od Milanovića dobivao novac za svoje aktivnosti.

Što je priznao i sam Milanović ovog tjedna, kad je Pupovcu poručio da “uživa u nemoralno stečenim nekretninama u Preradovićevoj”, nazivajući to “svojom greškom”. “Greškom” je platio Pupovcu da bude uz njegovu vladu.
I tako, paradoksalno ili ne, najbolnije obračune i najžešće sukobe Milorad Pupovac prolazio je proteklih godina s dvojicom ljevičarskih predsjednika. Obojica su mu nabijala na nos da je “etnobiznismen”, obojica su optuživali njegovu “kliku” da “arči i banči” novac namijenjen manjinama, obojica su udarala Pupovca tamo gdje ga boli više nego kad ga udaraju crni desničari. Boli ga, kako smo vidjeli, do suza.

Ali obojica su u jednom trenutku trebala Pupovca da ih podrži na predsjedničkim izborima. Sad, pak, Milanović poručuje: “Djecu plaše tobom, a ne mnome, crni Milorade”.
I tako, Milorad Pupovac, najvjerniji partner liberalnih HDZ-ovih premijera, a bogami i Franje Tuđmana u doba kad je upravo Pupovac zadnji digao ruku za izmjene Ustava, istodobno ratuje na dvije fronte: s ljevičarskim predsjednicima i radikalnom desnicom. Desnicom koja već danima s entuzijazmom i sladostrašćem prati Milanovićeve napade na lidera srpske manjine. 
A upravo ta desnica tradicionalno je paravan iza kojeg će Pupovac, ali i Milanović, sakriti svoje afere i iskoristiti njezine napade za izigravanje žrtve.

Pupovac je i sad zaštitu od Milanovićevih optužbi pronašao u tvrdnjama kako se nakon napada šefa države nalazi pod prijetnjama crnih desničara i ekstremista. Baš kao što Milanović gotovo paralelno vodi ratove s liderom srpske manjine i partnerom HDZ-a te s HOS-ovcima, ustašofilima i desničarskim radikalima.
Jedan dan Milanović udara po ustašama, drugi dan ga ustaše hvale zbog retorike i politike. Jedan dan Pupovac se brani od optužbi za pronevjeru novca, zgrtanje imovine i “etnobiznis”, drugi dan se žali na fašizam, ustaštvo i desničarske prijetnje.

Uzbudljiva je to dinamika koja paralelno spaja i razdvaja Pupovca s Milanovićem i ljevičarima. On je taj koji drži HDZ na vlasti, ali njemu će se ljevičari javiti kad trebaju u kampanju. On je taj koji očekuje zaštitu ljevičara kad se nađe pod baražnom vatrom desnice. On je taj koji od HDZ-a očekuje zaštitu Srba, ali ljevica je ona koja ga u tome najviše podržava. I ljevica želi glasove tih istih Srba, baš kao i Pupovac. Baš kao što ih želi i HDZ u Hrvatskom saboru. No u pozadini svega toga postojano se vuče trag novca. Pupovcu već dva predsjednika nabijaju na nos činjenicu da je njemu i njegovoj “kliki” dobro, ali njegovim Srbima nije, da lideri srpske zajednice imaju sve povlastice, a Srbi ni struju ni vodu, da srpski vođe drže HDZ na vlasti, a njihovi sunarodnjaci trpe fizičke napade i govor mržnje u HDZ-ovoj državi.

Shizofrena je to i kaotična, gotovo histerična situacija, u kojoj svatko od uključenih aktera izvlači neku svoju korist. HDZ drži Pupovca uz sebe, ljevica želi Pupovca zbog glasova - kao i HDZ - Pupovac želi biti uz vlast, a uz vlast želi i pristup financijama.
On je istodobno i vlast i oporba, i suradnik i žrtva, i HDZ-ov i SDP-ov partner, i dobitnik i nikada gubitnik.
A Milanović je jedini koji ga je uspio rasplakati. A to nam ipak sugerira kako je ovdje riječ o jednoj specijalnoj vezi.