Odavno ga nazivaju "Putinovim oligarhom", bez previše zadrške u SAD-u ga odavno spominju kao čovjeka za kojega tvrde da je u doba svog uspona u Rusiji podmićivao, reketirao državne dužnosnike, čak i to da je održavao veze s organiziranim kriminalom, te da je naručio ubojstvo izvjesnog biznismena.

Ništa od toga nikada nije dokazano Olegu Deripaski, ruskom kralju aluminija, a sada mu se smiješi, u dobu kad Donald Trump na sve strane pokreće trgovinske ratove i poseže za zaštitnim carinama, da ruski aluminijski div "Rusal" koji posluje po cijelom svijetu, bude izuzet iz Trumpovih aluminijskih i čeličnih carina.

'Putinov oligarh' FBI je za špijuna htio ruskog tajkuna s vezama u Hrvatskoj

New York Times navodi da britanski lord Gregory Barker uz pomoć cijelog odreda PR-ovaca, lobista, odvjetničkih kompanija, bivših američkih senatora i bivših službenika iz Trumpove predsjedničke kampanje, pokušavaju izboriti da se sankcije ne odnose na Deripaskin "Rusal".

Po svemu sudeći to će i uspjeti, neovisno o tome što je oko aluminija i čelika Trump spreman zaratiti čak i s EU, Kanadom i Meksikom. Express je u kolovozu pisao da su Deripaski sankcije nekoliko puta odgađane, da je u svibnju lord Barker kao predsjednik uprave Deripaskine tvrtke "EN+" angažirao lobiste i platio za to 108.500 dolara mjesečno kako bi nastavili pregovore s Odjelom za imovinu američkog ministarstva financija oko toga da Deripaska proda dio svojih većinskih udjela u "EN+" i u "Rusalu", sve kako bi smanjio svoj udio u tim tvrtkama na manje od 50 posto.

U zamjenu bi Deripaskino poslovno carstvo bilo pošteđeno sankcija. New York Times sada navodi da bi u zamjenu Deripaska mogao dobiti čak dozvolu da bez ograničenja putuje u SAD oko čega je u nekoliko navrata, kao čovjek kontroverzne prošlosti i poslova, ima problema kad mu nisu produžavali vizu. Deripasku opisuju kao čovjeka koji, bolje od bilo kojeg ruskog oligarha, razumije na koji način novac otvara mnoga vrata u Washingtonu.

Vojsci ljudi s odličnim vezama koji rade na tome da Deripasku zaobiđu sankcije, pridružio se čak i određeni broj veleposlanika brojnih zemalja u Washingtonu, pišući pisma Bijeloj kući kako bi Deripasku zaobišle sankcije. U igri su veliki novci, pravo carstvo bogatstva i moći. "Rusal" drži čak sedam posto svjetske proizvodnje aluminija, a prema ruskom listu Vedomosti, 79 posto svoje proizvodnje, odnosno 7,9 milijardi dolara, ostvario je u inozemstvu.

Izvoz u SAD od ukupne proizvodnje Rusala znači za tvrtku 14 posto ili vrijednost od 1,4 milijarde dolara, dok je izvoz u zemlje EU-a 29 posto, odnosno 2,9 milijardi dolara. U travnju ove godine činilo se da će se sve raspasti. Američko ministarstvo financija odrezalo je i Deripaskinim tvrtkama i njemu osobno stroge sankcije, po Zapadu se ubrzo prestao kupovati njegov aluminij i nije prošlo dugo Forbes je napisao da mu je vrijednost dionica pala za 50 posto, sa 6,7 milijardi dolara ukupne vrijednosti na 3,4 milijarde.

Nedavno se ispostavilo da je tome prethodilo, točnije 2016., to da su agenti FBI-a jednom prilikom "dramatično" i nenajavljeno upali u dom Deripaske u New Yorku i "pritisnuli ga" pitanjima o tome da li njegov bivši poslovni suradnik Paul Manafort, čovjek koji će postati vođa Trumpove predsjedničke kampanje, funkcionira kao veza između kampanje i Kremlja.

Nije mu ništa Putinov oligarh, koji gradi po Jadranu, jači je od sankcija

Tom akcijom američko pravosuđe pokušalo je privoljeti još četiri ili pet drugih ljudi iz kruga najbogatijih ruskih državljana, od kojih su skoro svi ovisni o Vladimiru Putinu, kako bi zadržali svoja bogatstva.

No, taj pritisak nije urodio plodom. A sada se ispostavlja da Deripaski predstoje jako ugodna vremena u Trumpovoj Americi, da će biti pošteđen čak i sankcija koje bi se odnosile na njega kao fizičku osobu. Uostalom, on vize za SAD dobiva regularno, stekao bi se dojam po automatizmu. Za njega je čak u Davosu svojedobno lobirao američki umirovljeni senator Bob Dole, republikanac, njega voli Putin, sada i lord Barker koji je u doba vlade Davida Camerona bio blizak premijerov suradnik...

"Ako bi se Derpaska suočio s ogromnim gubicima, to bi poslalo poruku da su sankcije kao sredstvo uspješne, ali ako bi ih ovako jednostavno izbjegao, bio bi to težak poraz američkih sankcija", komentirao je za Times Peter Harrell koji je tijekom administracije Baracka Obame rado na sankcijama u State Departmentu. Pritom, treba i to imati na umu, Deripaska u svijetu američkih sankcija i trgovinskih ratova, nije problematičan samo zato što je ruski oligarh, nego i zbog svoje povijesti.

Njegova reputacija potječe još iz 1990-ih, kada je kao čovjek koji tek ulazi u svoje 30-e godine života, izgradio carstvo tijekom "aluminijskih ratova". Određeni broj Rusa tada se žestoko borio oko toga tko će dobiti što veći dio aluminijske industrije preostale raspadom SSSR-a, odnosno tvornice aluminija diljem Sibira. Mrtvih je bilo na sve strane, bilo je nasilja, toliko da je Mihail Hodorkovski, milijarder i bivši naftni mogul, rekao da ga je to natjeralo da se povuče s tog terena.

"Bilo je toliko ubojstava da nisam htio ulaziti u taj biznis. Svojim suradnicima sam rekao: 'Ne idite tamo. Ja vas trebam žive'", kazao je.

Hodorkovski danas živi u Londonu, ne pada mu na kraj pameti putovati u Rusiju, jer Kremlju baš i nije po volji. Deripaska, međutim, nema takvih problema, bez obzira i na takve priče kao što je slučaj smrti onog bankara iz 1995. Nije ga uspjela zaustaviti niti kaznena prijava podnesena na sudu u Delawareu o tome da je on, navodno, dio kriminalne skupine koja je preuzela rudarski kompleks u Uralu, za potrebe biznisa sa željezom, i to tako da je, kako je svjedočio bivši direktor tvrtke, na sastanku u 90-ima Deripaska došao s petoricom naoružanih ljudi i zatražio da na njega prebaci većinski udio.

"Ovo ti je posljednji put da odavde odlaziš živ", tvrdio je da mu je Deripaska rekao.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Slučaj je odbačen zbog nenadležnosti, što je razumljivo, a i Deripaskini odvjetnici dokazivali su da je tužitelj i sam lopov, da nije vjerodostojan, kao što je bio slučaj i u nekim drugim postupcima. Ako bi se nekada i dogodilo da mu negdje dosude kaznu, recimo u Londonu 2017. 95 milijuna dolara zato što je svjesno lagao na sudu i nasilno djelovao prema svom bivšem partneru u Moskvi, Deripaska je to pregrmio. Trenutak u kojem je Deripaska izrastao izvan granica Rusije bio je prijelaz stoljeća.

2000. je kupio tvornicu "Kombinat aluminij" u Podgorici, zbog čijeg je bankrota prošle godine tužio Crnu Goru i tražio odštetu. Slijedila je tvornica aluminija u Irskoj, rudnici boksita u Južnoafričkoj Republici... Kad je već riječ o "regiji", Deripaska je i suvlasnik kompanije "Strabag", izabrane za gradnju mosta kopno-Čiovo, bazena na Kantridi, zagrebačkog pročistača otpadnih voda, a trebao je graditi i rotor u Remetincu u Zagrebu. Najveći dioničari Strabaga su UniqaRaiffeisen s 27,5 posto dionica, obitelj Haselsteiner sa 26,4 posto dok Oleg Deripaska preko svoje kompanije Rasperia Trading ima 25,9 posto.

Tako je stigao i do Londona. Kupio si je šestkatnicu na trgu Belgrave, seosku vilu u Surreyju, oženio je Polinu Jumaševu, kći šefa ureda pokojnog Borisa Jeljcina, koja se obrazovala u Velikoj Britaniji.

Deripaska Tajkun koji gradi po Hrvatskoj sad ucjenjuje i Trumpa

Sprijateljio se s Nathanielom Rothschildom, izgradio odnose s istaknutim torijevcem Georgeom Osborneom, potom i lordom Peterom Mandelsonom iz laburista. Svjetski ekonomski forum u Davosu nije bio zamisliv bez njega. Pa se 2005. otkrilo da je Deripaska privatnim avionom Rothschilda i Mandelsona poveo na izlet u Sibir. Ovaj drugi tada je bio EK-ov povjerenik za trgovinu. Pa se u ljeto 2008. doznalo da je na svojoj jahti kod Krfa ugostio Osbornea, Mandelsona i Andrewa Feldmana koji je prikupljao sredstva za Konzervativnu stranku.

Pritom, ističu kritičari, Deripaskina velikodušnost nije bila posljedica toga što bi bio snob, pa bi se htio tek družiti s moćnicima. On je radio ono što je smatrao da je korisno.

Kada je konačno dospio do Washingtona, Deripaska je shvatio da je naišao na puno hladniji pristup. Američkim vlastima nije se sviđala ideja da bi se s tamošnjim biznisom petljao čovjek za kojega su vjerovali da je povezan s organiziranim kriminalom. Vize je godinama dobivao samo privremene ili bi ovisio o diplomatskom pasošu. Unatoč tome, uspostavio je poslovne veze, a prijelomni trenutak bio je kad se sprijateljio s Bobom Doleom.

Bilo je to 2005. i ubrzo je napokon dobio vizu za višestruko putovanje u SAD. Iz tog vremena potječu donacije Deripaske Doleovoj tvrtki Alston & Bird od 300.000 dolara, te još 270.000 dolara naknadno. No, vizu mu je FBI ubrzo ukinuo. Tada je, 2006., Deripaska na slučaju angažirao Paula Manaforta, čovjeka koji je 10 godina poslije vodio kampanju Donalda Trumpa, a danas je iz pozicije osuđenoga vrlo kooperativan s američkim pravosuđem.

Deripaska mu je platio 10 milijuna dolara za savjetovanje. New York Times navodi da mu je Manafort sredio da se 2006. na rubu skupa u Davosu sastane sa senatorom Johnom McCainom, odnedavno pokojnim republikancem iz Arizone. No, čini se da niti to nije upalilo. Pa se okrenuo drugačijoj taktici. 2008. sredio si je sastanak s Georgeom Sorošem, milijarderom filantropom kako bi prodiskutirali stanje s korupcijom u Gvineji, gdje je Soroš pokušavao pomoći toj siromašnoj zemlji. Čini se da nije išlo.

Tamo je, naime, Deripaska bio glavni industrijski igrač. Pa je 2013. pokušao pomoći oslobađanju američkog špijuna iz zatočeništva u Iranu. Niti tu nije bio posebno uspješan. Konačno, i tjednima uoči predsjedničkih izbora u SAD-u 2016., netko je ciljano pokucao na vrata njemu. Bio je to FBI, samo što je ono što je FBI htio, bilo previše za Deripasku da to i da. Bila je riječ o istrazi o miješanju Kremlja u te izbore kako bi se utjecalo na rezultat. A Putinu se ne okreću leđa.

Afera Skripal Putinov graditelj Hrvatske: Zbog sankcija ću propasti

Oko toga je New York Times za komentar pitao Adama Waldmana, nekoć službenika u administraciji Billa Clintona. Nije, doduše, jasno zašto, jer Waldman je duže vrijeme bio na Deripaskinom platnom spisku uz plaću od 40.000 dolara mjesečno kako bi sređivao vize, razgovore oko posla s aluminijem, kako bi pokušao srediti mu kupnju General Motorsa u Europi.

"Njega nije trebalo predstavljati drugim vođama industrije ili filantropima. Oni su čekali u redu kod njega. Samo pojedini elementi vlade SAD-a imali su problem s njim", govorio je Waldman kao da je još uvijek na onom istom platnom spisku.

U međuvremenu su Deripasku stigli poslovni problemi. U siječnju 2010. morao je staviti Rusal na burzu u Hong Kongu kako bi namaknuo novac za platiti određene dug od skoro jedne milijarde dolara ruskoj banci VTB. U studenom 2017. djelić "EN+" stavio je na burzu u Londonu. Isprva mu je išlo dobro, da bi krenuo cijeli niz prigovora o "riskantnom poslovanju", od ekološke opasnosti njegove industrije do "iskorištavanja partnera".

Tu se pojavila potreba za lordom Barkerom, čovjekom koji je u svoje doba bio zadužen i za politiku Velike Britanije prema klimatskim promjenama. Barker je krenuo s time da Deripaska istupi iz uprave "EN+", da se u posao ne petlja dok se ne riješe njegovi problemi sa sankcijama prema njemu osobno, takvim stvarima.

U Washingtonu se Deripaska okrenuo tvrtki Mercury Public Affairs, potpisao je ugovor od 108.500 dolara mjesečno i odjednom stvari su se pokrenule s mrtve točke. Njegove tvrtke dobile su uvjetnu dozvolu da nastave s biznisom, a američki ministar financija Steve Mnuchin čak je pred novinarima izjavio da je cilj sankcija Deripaski "promjena ponašanja oligarha, a ne kažnjavanje njegovog aluminijskog biznisa".