Europska unija povukla je jedan od kontroverznijih poteza u svojoj politici prema ruskim milijarderima. Mihail Fridman, jedan od najbogatijih Rusa i suosnivač moćne Alfa grupe, više nije na europskoj crnoj listi. S njim se sankcija riješio i Ališer Usmanov, milijarder o kojem je Express nedavno pisao podsjetivši na skandal oko nestanka njegove blokirane jahte iz marine u Betini. No Fridmanova hrvatska priča možda je još zanimljivija. Njegov trag vodi kroz mrežu ruskog kapitala, fondova, hotela i nekretnina na Malom Lošinju, do ljudi koji su poslovna carstva gradili u Rusiji, a potom i do jedne od najvažnijih hrvatskih kompanija - Fortenove.

Fridman nije nepoznato ime u Hrvatskoj. Uz njega se godinama pojavljuje i njegov dugogodišnji poslovni partner Petr Aven, bivši ruski ministar i predsjednik Alfa-Banke. Njih dvojica bili su dio poslovnog kruga čija su se imena pojavila u hrvatskom Registru stvarnih vlasnika kompanija povezanih s turističkim divom Jadranka s Malog Lošinja.

Reuters je jučer objavio da su članice EU-a postigle kompromis kojim su Fridman i Usmanov uklonjeni sa sankcijske liste, dok se sankcije za oko 3000 drugih osoba i subjekata povezanih s Rusijom produljuju na tri godine. Za Usmanova je snažno lobirala Francuska, dok je Luxembourg zahtijevao isti tretman za Fridmana, koji protiv te države vodi arbitražni postupak težak 16 milijardi dolara. Baltičke države protivile su se popuštanju, a Ukrajina je odluku nazvala sramotnom i neopravdanom.

Uspon perača prozora

Mihail Fridman rođen je 1964. u Lavovu, tada dijelu Sovjetskog Saveza, a današnje Ukrajine. Fridman danas posjeduje i izraelsko državljanstvo, a njegovo bogatstvo procjenjuje se na nevjerojatnih dvanaest milijardi funti. Njegova biografija gotovo je školski primjer uspona prve generacije postsovjetskih milijardera. 

Kao student u Moskvi preprodavao je ulaznice za popularne kazališne predstave i organizirao glazbeni klub. Nakon što se zaposlio u metalurškoj tvornici, shvatio je da se prave prilike kriju u privatnom sektoru. Pokrenuo je posao pranja prozora koji mu je donosio čak sedam puta veće prihode od inženjerske plaće. Unatoč kritikama majke koja se bojala da će zbog takve zarade završiti u zatvoru, Fridman je nastavio širiti poslovanje. Ubrzo je s kolegama studentima osnovao konglomerat Alfa Group. Počeli su s prodajom razne robe, a pravi financijski uzlet uslijedio je ulaskom u naftni biznis. Kupovali su jeftinu rusku sirovu naftu i preprodavali je na inozemnim tržištima. Već ranih devedesetih godina pokrenuli su Alfa Bank, koja je danas jedna od najvažnijih ruskih privatnih banaka. Nekoliko godina kasnije, uz pomoć poslovnih partnera, Fridman je kupio posrnulog sibirskog proizvođača nafte TNK i pretvorio ga u iznimno profitabilnu kompaniju. Za razliku od mnogih ruskih poduzetnika iz devedesetih koji su izgubili bogatstvo, Fridman je opstao izbjegavajući poslove s kriminalnim miljeom. Sigurnost je tražio kroz suradnju s lokalnom policijom, kojoj je njegova tvrtka kupovala namještaj. Njegovo je pravilo bilo održavati prijateljske odnose s vladom, ali nikada ne ulaziti preblizu političkom vrhu.

U njegovu poslovnu orbitu ubrzo ulazi Petr Aven. Aven je sasvim drukčijeg profila. Rođen 1955. u Moskvi, doktorirao je ekonomiju, radio u znanstvenim institutima, a nakon raspada SSSR-a ušao je u politiku. U vrijeme Borisa Jeljcina postao je ministar vanjskih ekonomskih odnosa. Nakon upoznavanja s Fridmanom 1994. postao je predsjednik Alfa-Banke. Njihovo partnerstvo trajalo je desetljećima, a poslije su zajedno sudjelovali i u investicijskoj grupi LetterOne.

Upravo ta poslovna osovina Fridman-Aven važna je za Hrvatsku. Priča počinje mnogo prije ruske invazije na Ukrajinu. U središtu je Jadranka d.d., jedna od najvažnijih turističkih kompanija na Lošinju. U njezinu portfelju nalaze se hoteli, vile, kampovi i druga vrijedna turistička imovina, a kompanija je povezana i s lošinjskim aerodromom. Proces preuzimanja Jadranke započeo je 2013. preko zagrebačke tvrtke Beta ulaganja. Ona je postupno postala vlasnik Jadranke, nakon čega je kompanija povučena sa Zagrebačke burze. Vlasnički lanac vodio je dalje prema ruskim investicijskim strukturama. Godine 2019., nakon promjene vlasništva, pojavljuju se imena koja će nakon početka rata u Ukrajini postati vrlo neugodna.

Prema hrvatskom Registru stvarnih vlasnika, 2020. kao neizravni krajnji vlasnici Jadranke bili su navedeni Mihail Fridman, Petr Aven, German Khan i Aleksej Kuzmičev, ljudi iz kruga Alfa-Banke i Alfa grupe. Forbes Hrvatska navodi da su Fridman, Aven, Khan i Kuzmičev bili upisani kao vlasnici Alfa ulaganja, posredno preko Alfa kapitala, a upravo je taj vlasnički lanac vodio prema Beta ulaganjima i Jadranki. Međutim, tu počinje komplikacija karakteristična za cijelu ovu priču. Istraživački portal Oštro upozorio je da hrvatski Registar stvarnih vlasnika nije nužno odražavao stvarnu ekonomsku strukturu vlasništva. Fridman i njegovi partneri bili su navedeni zato što su bili vlasnici Alfa-Banke, dok je tvrtka za upravljanje fondovima UK Alfa-kapital bila formalno povezana s lancem koji vodi do Jadranke. Onda se vlasnička slika ponovno promijenila. Jedno se ime kroz gotovo cijelu priču ponavlja - Mihajlo Miha Perenčević.

GOST - ZLATAN IBRAHIMOVIĆ Tko su Perenčevići? Njihova je cijela ruska enklava na Jadranu

Perenčević je poduzetnik lošinjskih korijena koji je desetljećima gradio iznimno snažne poslovne veze u Rusiji. Upravo njega Forbes opisuje kao čovjeka koji je moćne ruske poslovne ljude povezao s Malim Lošinjem. Njegova mreža nije obuhvaćala samo Fridmanov krug. Kako je Express već pisao u velikoj priči o Perenčevićevoj mreži, Lošinj je tijekom godina postao neobično važna točka susreta ruskog kapitala i hrvatskog turizma. U priči se pojavljivao čak i Nikolaj Tokarev, predsjednik ruskog Transnefta i nekadašnji pripadnik sovjetskih sigurnosnih struktura. Tokarev je 2009. kupio povijesnu vilu Karolina u elitnoj uvali Čikat. U istoj toj uvali nalazi se dio najvrjednije imovine Jadranke.

Strukture povezivane s Fridmanovim poslovnim krugom nisu vodile samo prema hotelskoj kompaniji. Portal Oštro je otkrio da su Beta ulaganje i Alpha ulaganje bile formalne vlasnice brojnih nekretnina na Lošinju: Beta je držala Jadranku, dok je Alpha preko drugih društava bila povezana s nekretninama na Čikatu. Tako je hrvatski trag Alfa grupe postao vrlo opipljiv: hoteli, vile i neke od najvrjednijih lokacija na Lošinju.

Tu je posebno zanimljiv i Petr Aven. Forbes Hrvatska objavio je da se neslužbeno doznaje kako je Aven, prije nego što je završio pod europskim sankcijama, bio i u diskretnom posjetu Malom Lošinju. Isti izvor navodi da su Mihajlo Perenčević i Krešimir Filipović smatrani ljudima s izravnim poslovnim vezama prema Avenu i Fridmanu.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu vlasništvo Jadranke postalo je posebno osjetljivo pitanje. Fridman, Aven, Khan i Kuzmičev našli su se pod sankcijama, a u hrvatskom Registru stvarnih vlasnika kao vlasnici povezane strukture pojavili su se Krešimir Filipović i Predrag Perenčević, brat Mihe Perenčevića. Uprava Jadranke tada je hrvatskim vlastima tvrdila da kompanija pripada hrvatskim državljanima i tražila da poslovanje ne bude pogođeno sankcijama. Unatoč tim objašnjenjima, istraživački novinari okupljeni oko projekta Pandora papers otkrili su sumnjive transakcije. Otkriveno je da je manji požar u jednom od lošinjskih hotela, koji je prouzročio štetu od svega dvadesetak tisuća eura, iskorišten kao formalni argument za prijenos više od tri milijuna eura dividendi iz ruske građevinske tvrtke Velestroj prema Hrvatskoj.

I upravo tada u prvi plan izlazi čovjek koji ovu priču s Lošinja vodi prema Zagrebu i Fortenovi. Krešimir Filipović nije klasični hrvatski poduzetnik. Velik dio svoje poslovne karijere izgradio je u Rusiji, gdje je bio visokopozicionirani menadžer građevinske kompanije Velestroj (Velesstroy), izvođača velikih infrastrukturnih i energetskih projekata. Filipović je rođen u Zagrebu, gdje je diplomirao strojarstvo. Prema informacijama koje je Express objavio 2022., njegov odlazak u Moskvu i ulazak u Velestroj bili su povezani s prijateljstvom sa studentskim kolegom Nikolom Perenčevićem, sinom Mihajla Perenčevića. Nikola je, prema tada objavljenim informacijama, Filipovića preporučio ocu. Filipović je potom brzo napredovao u Velestroju, došao do vrha kompanije, a kasnije je od Mihajla Perenčevića otkupio vlasničke udjele i postao većinski vlasnik.

TVRTKE IM VRTE MILIJUNE Evo kako posluje cijela Perenčevićeva mreža moći od Putina do Lošinja

Filipović se poslije pojavljuje kao jedan od ljudi oko kojih se vrti možda najkontroverzniji pokušaj promjene vlasništva Fortenove. Ruski Sberbank preko nizozemskog društva SBK Art držao je oko 42 posto Fortenove. Nakon početka rata i sankcija ruskim bankama taj je paket postao golem politički i poslovni problem. U studenome 2022. objavljeno je da je Sberbank svoj udio prodao misterioznom investitoru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Saifu Alketbiju. No Fortenova je vrlo brzo osporila mogućnost da Alketbi jednostavno preuzme vlasnička prava. Počela je bitka pred nizozemskim sudovima, a hrvatske institucije pokušavale su utvrditi tko zapravo stoji iza operacije. U tom trenutku ponovno iskače Filipović.

Nacional je objavio niz dokumenata i tekstova prema kojima su Krešimir Filipović i Miodrag Borojević bili povezani s pripremom i financiranjem operacije kojom je Alketbi pokušavao preuzeti paket SBK Arta. Fortenova ih je potom kazneno prijavila zbog sumnje na kršenje međunarodnih mjera ograničavanja. I tu se krug ponovno zatvara kod Mihaila Fridmana. Nacional je krajem 2022. objavio da je Fridman dio "interesne sfere" povezane s pokušajem spornog preuzimanja Sberbankova udjela u Fortenovi iza kojeg je, prema tom tjedniku, stajao Filipović. Nacional je objavio i podatke prema kojima je Privredna banka Zagreb od Filipovića tražila objašnjenje njegova mogućeg odnosa s Fridmanom i Avenom. To je jedna od najvažnijih točaka cijele hrvatske priče. Jer više nije riječ samo o tome da se Fridmanovo ime nekoliko godina ranije pojavilo negdje duboko u vlasničkoj strukturi jednog investicijskog fonda na Lošinju. Čovjek koji se nakon sankcija pojavio u vlasničkoj strukturi povezanoj s Jadrankom zatim je postao protagonist pokušaja preuzimanja golemog ruskog paketa u Fortenovi, a hrvatska banka pritom je provjeravala njegov mogući poslovni odnos upravo s Fridmanom i Avenom.

Osim sjevernog Jadrana, ruski oligarsi pokazali su izniman interes i za jug Hrvatske. Mihail Fridman povezivao se s offshore tvrtkom Dubrovnik Development Corp., putem koje je navodno kontrolirao iznimno vrijedne nekretnine na dubrovačkom području. Ugledni američki Forbes svrstao je te dubrovačke posjede među imovinu koja se nalazi pod Fridmanovom kontrolom, iako službena dokumentacija koja bi nedvojbeno potvrdila njegovo izravno vlasništvo nikada nije u potpunosti objavljena u javnosti. Korištenje složenih korporativnih struktura i offshore zona uobičajena je praksa kojom se prikriva stvarni izvor kapitala.

Usmanov - drugi milijarder, drugi hrvatski skandal

Uz Fridmana, i drugi ruski poduzetnik kojem su ukinute sankcije, Ališer Usmanov, intenzivno je ulagao u hrvatski jug. Usmanov je preko članova svoje uže obitelji i povezanih tvrtki godinama kupovao zemljišta na poluotoku Pelješcu. Najpoznatiji je slučaj golemog zemljišta u uvali Popova Luka na području općine Janjina. To je zemljište bilo u vlasništvu tvrtke Castellum Aquae, koja se izravno povezivala s Usmanovljevom sestrom Gulbakhor Ismailovom. Riječ je o desecima tisuća četvornih metara atraktivnog prostora koji obuhvaća šumske parcele, gospodarske objekte i izravan pristup plaži. Zbog nametnutih europskih sankcija, imovina povezana s njegovom obitelji našla se pod strogim nadzorom, a ambiciozni turistički projekti na Pelješcu nikada nisu do kraja realizirani.

PUTINOV MILIJARDER Tko je ruski oligarh kojem EU popušta? U tajnosti je jahtu odvezao iz Hrvatske

Express je nedavno podsjetio i na "hrvatski skandal" s njegovom jahtom. Jahta "Irina VU", duga oko 35 metara i vrijedna oko pet milijuna eura, nalazila se u Betini na Murteru kada su joj zbog sankcija uvedene mjere zabrane raspolaganja. Onda je nestala.

U listopadu 2022. isplovila je iz Hrvatske, prošla kontrole i završila u Turskoj. Na njezino je mjesto, prema rezultatima istrage, bila dovedena vrlo slična jahta. Hrvatske institucije mjesecima nisu znale da plovila više nema. Skandal je doveo do smjena u Ministarstvu mora, a protiv četvero hrvatskih državljana podignuta je optužnica. Usmanov je preko svojih predstavnika odbacio tvrdnje da je vlasnik "Irine VU" i bilo kakvu povezanost s njezinim nestankom.

Sada je i Usmanov skinut s europske crne liste. Francuska je tražila njegovo uklanjanje, pozivajući se na nacionalnu sigurnost, dok su diplomati Reutersu rekli da je Pariz bio pod pritiskom Azerbajdžana, gdje se nalaze zatočeni francuski državljani. Baku je odbacio tvrdnje o ucjeni. Luxembourg je zatim zatražio da se isti tretman primijeni na Fridmana.

Fridman i Aven već su jednom pobijedili EU

Za Fridmana i Avena ovo zapravo nije prva velika pobjeda protiv europskog sankcijskog sustava. Opći sud Europske unije još je u travnju 2024. poništio je odluke kojima su njih dvojica bili stavljeni i zadržani na sankcijskom popisu u razdoblju od veljače 2022. do ožujka 2023. Sud nije rekao da između njih i ruskog političkog sustava nikakve veze nisu postojale. Zaključio je da Vijeće EU-a nije iznijelo dovoljno čvrste dokaze za konkretne razloge kojima je opravdalo njihovo uvrštavanje na popis. Sankcije uvedene kasnijim odlukama time nisu automatski nestale, pa se pravna bitka nastavila.

Aven je u cijeloj priči posebno osjetljivo ime za baltičke države. On ima rusko i latvijsko državljanstvo, a Latvija mu je nakon ruske invazije oduzela najviše državno odlikovanje jer nije nedvosmisleno osudio invaziju. Reuters navodi da je upravo Latvija pokušavala pravnim putem zadržati sankcije protiv Fridmana i Avena.