Europa se ponovno posvađala oko ruskih oligarha. Ovoga puta u središtu priče je Ališer Usmanov, milijarder kojega je Europska unija nekoliko dana nakon ruske invazije na Ukrajinu stavila na crnu listu zbog njegovih veza s Vladimirom Putinom. Četiri i pol godine poslije njegovo je ime postalo razlogom zbog kojeg se cijeli europski sustav osobnih sankcija našao u svojevrsnoj blokadi. Kako je jučer objavio Financial Times, Francuska i Slovačka zatražile su da se Usmanova ukloni sa sankcijskog popisa. Hrvatska i Italija potom su podržale njegovo brisanje kao kompromis kojim bi se omogućilo produljenje sankcija za ostale ruske pojedince i kompanije. Većina članica EU tome se i dalje protivi.
Ime Ališera Usmanova u Hrvatskoj je, međutim, već dobro poznato. U listopadu 2022. godine, 35 metara duga i pet milijuna eura vrijedna jahta "Irina VU", nazvana po njegovoj tadašnjoj supruzi Irini Viner, preko noći je nestala iz marine u Betini na otoku Murteru. Plovilo je ondje bilo pod strogim sankcijama EU, SAD-a i Velike Britanije, što je značilo da mu je bilo kakvo isplovljavanje strogo zabranjeno. Počinitelji su se poslužili gotovo nevjerojatnim trikom: na mjesto gdje je bila "Irina VU" dovezli su gotovo identičnu jahtu kako bi zavarali trag i prikrili nestanak. Mjesecima nitko ništa nije primijetio. Tek u siječnju 2023. godine, nakon medijskih napisa, hrvatska javnost i institucije shvatile su da je 240 tona težak brod, koji je trebao biti pod ključem, jednostavno ispario. Jahta je u međuvremenu bez problema prošla lučke i granične kontrole u Dubrovniku, gdje u sustavu nije postojala zabilježba o zabrani isplovljavanja, te otplovila prema Turskoj, gdje je kasnije locirana u marini Didim.
Skandal je izazvao potres u Vladi. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković preuzeo je odgovornost i smijenio trojicu dužnosnika: načelnika sektora za sigurnost plovidbe, šibenskog lučkog kapetana i voditelja lučke ispostave u Betini.
- Ja kao ministar preuzimam svu odgovornost i donio sam određene odluke u ministarstvu, pa i kadrovske. Ti ljudi to sigurno nisu učinili namjerno. Ovo je pogreška koja im se dogodila i vjerujem da se to više neće dogoditi - rekao je tada Butković.
Usmanov s bivšom suprugom Irinom Viner
Istraga, u koju su se uključili DORH i SOA, dovela je do uhićenja četvero hrvatskih državljana - zapovjednika i tri člana posade. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku nedavno je podiglo pred Općinskim sudom u Šibeniku optužnicu protiv njih. Prema rezultatima kriminalističkog istraživanja, hrvatska policija tvrdila je da je tada 58-godišnji kapetan znao da je na plovilu međunarodna mjera ograničavanja raspolaganja imovinom. Unatoč tome, organizirao je još nekoliko osoba i jahta je napustila hrvatske teritorijalne vode. Večernji list tada je, pozivajući se na izvore bliske istrazi, objavio i da je kapetan na inicijativu vlasnika plovila angažirao drugog kapetana kako bi jahtu odvezao s Murtera. Usmanov je, međutim, reagirao vrlo brzo. Njegova služba za odnose s javnošću kategorički je odbacila tvrdnje da jahta pripada njemu.
- Gospodin Usmanov ne posjeduje jahtu "Irina VU" i ne može se ni na koji način povezati s njezinim nestankom iz marine Betina - poručili su njegovi predstavnici. Naglasili su i da Irina Viner u trenutku incidenta više nije bila njegova supruga.
Međutim, "Irina VU" nije jedina jahta koja se povezivala s Usmanovim. Njemačke vlasti su mu 2022. blokirale superjahtu Dilbar, dugačku 156 metara, koja se tada nalazila u Hamburgu. Glavni problem u sporu bio je dokazivanje kome jahta zapravo pripada. Dilbar je plovio pod zastavom Kajmanskih otoka, a bio je registriran na holding kompaniju na Malti. Njemački istražitelji uspjeli su razmrsiti offshore strukturu i utvrditi da je jahta zapravo u vlasništvu zaklade koja je povezana s Usmanovljevom sestrom, Gulbahor Ismailovom, koja se također našla pod sankcijama Zapada. Usmanov je tvrdio da je pravno prenio imovinu na zakladu i da tehnički više nije njezin vlasnik, no europske vlasti su to odbacile kao pokušaj zaobilaženja sankcija. Budući da je jahta pod službenom zapljenom i ne smije napustiti njemačke teritorijalne vode, pojavio se ogroman problem troškova. Čak i kada mirno stoji u luci, megajahta zahtijeva višemilijunske iznose za održavanje hladnog pogona, osiguranje i osnovnu posadu kako ne bi propala ili ugrozila sigurnost plovidbe. Ti troškovi padaju na teret države koja ju je zaplijenila, što izaziva stalne rasprave u europskoj javnosti o ekonomskoj isplativosti dugotrajnih zapljena. U lipnju ove godine njemački je sud u jednom postupku vezanom uz jahtu Dilbar zaključio da Usmanov nije njezin vlasnik niti njome upravlja, na što su njegovi predstavnici ukazali kao dokaz da su ranije tvrdnje o skrivanju vlasništva bile netočne.
Prema Financial Timesu, Francuska snažno zagovara skidanje Usmanova sa sankcijskog popisa, što su diplomatski izvori lista opisali kao iznenađujući zaokret. Pariz je svoj stav obrazložio razlozima nacionalne sigurnosti i širim međunarodnim pregovorima, a prijedlog je podržala i Slovačka. Hrvatska i Italija bile su spremne pristati na brisanje Usmanova kako bi se postigao dogovor o produljenju ostalih sankcija Rusiji. FT pritom navodi da se iza francuskog pozivanja na "nacionalnu sigurnost" krije slučaj francuskih državljana zatočenih u Azerbajdžanu. Budući da je i Baku tražio skidanje Usmanova sa sankcijske liste, Pariz navodno računa da bi takav potez mogao pomoći u njihovu oslobađanju. Francuske vlasti nisu odgovorile FT-u je li upravo to razlog njihove potpore.
Tko je zapravo Ališer Usmanov?
Ališer Usmanov godinama je osporavao veze s Putinom i njegovim režimom. Tvrdio je da nije oligarh u političkom smislu te riječi, da svoje bogatstvo nije stekao zahvaljujući Putinu i da su zapadne sankcije protiv njega nepravedne. Njegovo bogatstvo Reuters trenutačno procjenjuje na oko 18,8 milijardi dolara, a izgradio ga je kroz metale, rudarstvo, telekomunikacije, tehnologiju i medije.
Rođen je 1953. u tadašnjoj Uzbečkoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Studirao je međunarodne odnose u Moskvi, a nakon raspada Sovjetskog Saveza postao je jedan od poslovnih ljudi koji su u kaotičnim devedesetima počeli graditi golema poslovna carstva. Najvažniji dio njegova bogatstva godinama je bio vezan uz rudarsku i metaluršku industriju, osobito holding Metalloinvest, jednog od velikih ruskih proizvođača željezne rude i čelika. Ulagao je i u telekomunikacije, među ostalim u MegaFon, kao i u internetske kompanije. Bio je i jedan od ranih ulagača u Facebook, prije nego što je društvena mreža izašla na burzu, a njegova ulaganja protezala su se od kineskih tehnoloških kompanija do medija.
Ključni trenutak dogodio se 2006. godine kada je kupio izdavačku kuću Kommersant, jednu od najuglednijih ruskih medijskih grupacija. Pet godina kasnije, glavni urednik je smijenjen nakon skandala zbog objave o izbornoj prijevari. Nekoć utjecajne novine postupno su se pretvorile u medij pod potpunom kontrolom Kremlja. pak, njegov najvažniji potez bio je preuzimanje kontrole nad društvenom mrežom VKontakte (VK), ruskom verzijom Facebooka koja je bila ključna platforma za organizaciju oporbenih i protuputinovskih prosvjeda. Proces je bio postupan i strateški. U siječnju 2014., osnivač VK-a Pavel Durov prodao je svoj udio tvrtki koju je vodio direktor Usmanovljevog MegaFona. Time su Usmanov i njegovi partneri stekli kontrolu nad otprilike 52 posto društvene mreže.
Ubrzo nakon toga, Durov je smijenjen s mjesta izvršnog direktora. Napustio je Rusiju izjavivši da je zemlja postala "nespojiva s internetskim poslovanjem". Njegovoj smjeni prethodilo je odbijanje da ruskim vlastima preda podatke o administratorima ukrajinskih grupa povezanih s Revolucijom dostojanstva i da ugasi antikorupcijsku zajednicu Alekseja Navaljnog. Durov je nakon odlaska izjavio da je VK došao pod potpunu kontrolu ljudi povezanih s Kremljom.
Usmanovljeva Mail.ru Group u rujnu 2014. kupuje i preostalih 48 posto udjela, čime postaje stopostotni vlasnik. Krug se zatvorio u prosincu 2021., kada je Usmanovljev holding prodao kontrolni paket dionica VK-a osiguravajućoj kući Sogaz. Jedan od ključnih vlasnika Sogaza bio je bankar Jurij Kovalčuk, kojeg je Putin javno nazvao svojim prijateljem i kojeg smatraju jednim od arhitekata medijskog sustava pod kontrolom Kremlja.
Zapadna javnost dugo je Usmanova najbolje poznavala po nogometu. Godinama je bio veliki dioničar londonskog Arsenala. Pokušavao je povećati svoj utjecaj u klubu, ali nikada nije preuzeo kontrolu, a svoj udio na kraju je 2018. prodao Stanu Kroenkeu. Putin mu je u Rusiji dodjeljivao državna odličja, a fotografije njih dvojice na sastancima i ceremonijama godinama su bile dio slike o Usmanovu kao čovjeku vrlo bliskom samom režimu.
