Samo nekoliko tjedana nakon što je iz ruku Kremlja dobio jedno od najviših ruskih odličja, general-bojnik Anton Grunis poginuo je u ukrajinskom napadu dronom na okupiranom dijelu Donjecke oblasti. Bio je jedan od zapovjednika koje je Vladimir Putin javno hvalio, a njegova smrt nastavak je niza teških gubitaka ruskoga vojnog vrha – od generala ubijenih na bojištu do zapovjednika kojima su bombe postavljene pod automobile ili pred ulaze u njihove domove.

Grunis je, prema ukrajinskoj strani, ubijen u noćnom napadu 12. rujna. Smrt je potvrdio i čečenski zapovjednik Apti Alaudinov, iako rusko Ministarstvo obrane nije objavilo detalje. Zapovjednik ukrajinskih Snaga bespilotnih sustava Robert Brovdi tvrdi da je riječ o sedmom ruskom zapovjedniku kojeg su eliminirale njegove postrojbe. Reuters tu brojku nije mogao neovisno potvrditi.

Grunis je još početkom srpnja putem videoveze Putinu osobno izlagao kako su vojnici njegove 4. zasebne gardijske motorizirane brigade sudjelovali u navodnom zauzimanju Kostjantinivke. Putin mu je tada čestitao, a krajem kolovoza Grunis je dobio Zlatnu zvijezdu Heroja Rusije. Problem je bio u tome što ukrajinska strana nije priznala da je grad pao. Američki Institut za proučavanje rata također je zaključio da su ruske snage prodrle u dijelove grada, ali ga nisu u potpunosti zauzele.

16.-23. 9. 1991. RUJANSKI RAT Čovjek koji je spasio Šibenik. Njegovi su bili topovi sa Žirja

Guardian piše da je tako ruski general koji je nedavno nagrađen nakon sporne tvrdnje o pobjedi na fronti samo nekoliko tjedana poslije poginuo upravo na području na kojem Rusija pokušava ostvariti jedan od svojih glavnih ratnih ciljeva – preuzeti potpunu kontrolu nad Donbasom.

Grunis, međutim, nije ni prvi ni najviše rangirani ruski časnik kojeg je Ukrajina uspjela dosegnuti. Neki su poginuli nekoliko kilometara od prve crte. Drugi stotinama kilometara od Ukrajine, usred Moskve.

Snajper, dron, eksploziv

Već u prvim danima invazije ruska je vojska počela gubiti generale na neuobičajeno visokim položajima. Prvi potvrđeni slučaj bio je general-bojnik Andrej Suhovetski, zamjenik zapovjednika 41. armije. Prema ukrajinskim podacima, 28. veljače 2022. pogodio ga je snajperist u Kijevskoj oblasti. Rusija je poslije potvrdila njegovu smrt.

U travnju iste godine poginuo je Vladimir Frolov, zamjenik zapovjednika 8. gardijske armije. Ubijen je tijekom opsade Mariupolja, kod čeličane Iljič. Mjesec dana kasnije poginuo je umirovljeni general-bojnik Kanamat Botašev, koji se vratio u ratnu službu. Njegov borbeni avion oboren je iznad Luhanske oblasti.

U lipnju 2022. stradao je i Roman Kutuzov, koji je zapovijedao snagama u Luhanskoj oblasti, a nakon smrti je posthumno promoviran u čin general-pukovnika.

Sljedeće godine ukrajinske snage sve su češće ruske generale počele pogađati preciznim projektilima. Sergej Gorjačev, načelnik stožera 35. armije, ubijen je u lipnju 2023. u raketnom napadu u Zaporiškoj oblasti. Mjesec dana poslije u raketiranju ruskog zapovjednog mjesta kod okupiranog Berdjanska poginuo je general-pukovnik Oleg Cokov, zamjenik zapovjednika Južnog vojnog okruga.

SLUČAJ NICOLIER Francuska tjeralica za Šljivančanina: 'Vukovar? Ubijali smo sve te ustaše'

Smrt general-bojnika Vladimira Zavadskog krajem 2023. bila je neobičnija. Ruski izvori navodili su da je poginuo u Ukrajini nakon što je njegov automobil naišao na rusku minu. Guverner Voronješke oblasti potvrdio je samo da je Zavadsky stradao "na dužnosti".

General-bojnik Pavel Klimenko poginuo je u studenom 2024. u ukrajinskom napadu dronom na kontrolnoj točki u okupiranoj Donjeckoj oblasti. Rusija je njegovu smrt potvrdila, a pokopan je na Krimu.

Atentati su rat preselili u Moskvu

Najdramatičniji dio priče počeo je kada su ukrajinske operacije prestale biti ograničene samo na bojište.

Pred stambenom zgradom u Moskvi 17. prosinca 2024. p ubijen je general-pukovnik Igor Kirillov, zapovjednik ruskih Snaga za radijacijsku, kemijsku i biološku zaštitu. Eksploziv je bio skriven u električnom romobilu parkiranom kraj ulaza. Kirillov i njegov pomoćnik poginuli su kada je bomba aktivirana u trenutku njihova izlaska iz zgrade. Ukrajinski SBU preuzeo je odgovornost za operaciju. Kyiv ga je optuživao za odgovornost za korištenje zabranjenih kemijskih sredstava protiv ukrajinskih vojnika, što je Moskva odbacivala.

Četiri mjeseca poslije, 25. travnja 2025., u Balašihi pokraj Moskve eksplodirao je automobil u blizini general-pukovnika Jaroslava Moskalika. Zamjenik načelnika Glavne operativne uprave ruskoga Glavnog stožera poginuo je na mjestu. Bio je jedan od časnika uključenih u rusko vojno planiranje na vrlo visokoj razini.

U srpnju 2025. Rusija je izgubila još jednog posebno istaknutog zapovjednika. General-bojnik Mihail Gudkov, zamjenik glavnog zapovjednika ruske mornarice zadužen za obalne i kopnene snage, poginuo je u Kurskoj oblasti. Ruski i ukrajinski vojni kanali tvrdili su da je pogođen zapovjedni položaj projektilom HIMARS. Moskva je njegovu smrt službeno potvrdila. Gudkov je samo nekoliko mjeseci ranije promaknut na jednu od najviših funkcija u mornarici.

A onda je rat ponovno stigao u samu rusku prijestolnicu.

Bio je 22. prosinca 2025. kad je bomba postavljena pod Kia Sorento eksplodirala je dok je general-pukovnik Fanil Sarvarov izlazio s parkirališta na jugu Moskve. Sarvarov je vodio Upravu za operativnu obuku ruskoga Glavnog stožera. Ruski istražitelji odmah su kao jednu od glavnih mogućnosti naveli operaciju ukrajinskih obavještajnih službi, dok Kijev nije službeno preuzeo odgovornost.

Ovo bi dakle bio kratki timeline ključnih smrti ruskog vojnog vrha: 
28. veljače 2022. – Andrej Suhovetski: general-bojnik, ubijen snajperskim hicem u Kijevskoj oblasti.
travanj 2022. – Vladimir Frolov: general-bojnik, poginuo tijekom borbi za Mariupolj.
22. svibnja 2022. – Kanamat Botašev: umirovljeni general-bojnik, poginuo nakon rušenja njegova Su-25 iznad Luhanske oblasti.
5. lipnja 2022. – Roman Kutuzov: visoki zapovjednik, poginuo tijekom borbi u Luhanskoj oblasti.
12. lipnja 2023. – Sergej Gorjačev: general-bojnik, ubijen u ukrajinskom raketnom napadu.
11. srpnja 2023. – Oleg Cokov: general-pukovnik, poginuo u napadu na rusko zapovjedno mjesto kod Berdjanska.
studeni 2023. – Vladimir Zavadski: general-bojnik, prema ruskim izvorima poginuo nakon nailaska na minu.
studeni 2024. – Pavel Klimenko: general-bojnik, ubijen u napadu dronom u Donjeckoj oblasti.
17. prosinca 2024. – Igor Kirillov: general-pukovnik, atentat u Moskvi, eksploziv skriven u električnom romobilu.
25. travnja 2025. – Jaroslav Moskalik: general-pukovnik, atentat automobilom-bombom kod Moskve.
2. srpnja 2025. – Mihail Gudkov: general-bojnik i zamjenik šefa mornarice, poginuo u ukrajinskom napadu u Kurskoj oblasti.
22. prosinca 2025. – Fanil Sarvarov: general-pukovnik, atentat automobilom-bombom u Moskvi.
12. rujna 2026. – Anton Grunis: general-bojnik, ubijen dronom u okupiranom dijelu Donjecke oblasti, samo nekoliko tjedana nakon što je dobio titulu Heroja Rusije.

Niz ciljanih napada nastavio se i ispod generalske razine. U kolovozu ove godine u Sevastopolju je bombom ubijen ruski vojni časnik kojeg su neslužbeni ruski izvori identificirali kao Roberta Šagejeva, bivšeg ukrajinskog pomorskog časnika koji je nakon ruske aneksije Krima prešao na rusku stranu. Dva tjedna poslije eksplodirao je automobil u Sankt Peterburgu; poginuo je potpukovnik kojeg su neovisni ruski mediji identificirali kao Sergeja Sečkova. Ukrajina nije preuzela odgovornost za te napade.

Koliko je ruski vojni vrh postao svjestan opasnosti pokazao je i atentat koji nije uspio. U veljači 2026. u Moskvi je teško ranjen general-pukovnik Vladimir Aleksejev, zamjenik šefa vojne obavještajne službe GRU. U njega je pucano, ali je preživio operaciju. FSB je za napad optužio ukrajinski SBU; Ukrajina je odgovornost odbacila.

Smrt Antona Grunisa zato je samo posljednja epizoda mnogo šireg obrasca. U prvim mjesecima invazije ruski generali ginuli su jer su se morali približavati bojišnici i osobno pokušavati pokrenuti jedinice koje su zapinjale. Kasnije su precizne rakete i dronovi počeli pogađati zapovjedna mjesta duboko iza prve crte. A s Kirillovom, Moskalikom i Sarvarovom rat je dobio još jednu dimenziju: ruski generali više nisu bili sigurni ni stotinama kilometara od Ukrajine, pred vlastitim stanom ili za volanom automobila u Moskvi.

Guardian najnoviju Grunisovu smrt smješta upravo u taj širi rat dronovima i ciljanim udarima na zapovjedni kadar. Za Moskvu je svaki takav gubitak više od jednog mrtvog časnika: nestaje čovjek s iskustvom, vezama i poznavanjem operacija koje se ne može preko noći nadomjestiti. Za Ukrajinu je upravo to jedan od ciljeva – udariti ne samo po ljudstvu i tehnici nego i po lancu zapovijedanja ruske vojske.