Napad koji se u ponedjeljak navečer dogodio u Zvorniku ponovno je posijao sjeme straha svim građanima Bosne i Hercegovine.

Istraga Tužilaštva BiH utvrdit će radi li se o terorističkom činu ili su posrijedi neki drugi motivi.

U međuvremenu, portal Radiosarajevo.ba podsjeća na poslijeratne tragične događaje koje su uzrokovali raznorazni radikali, te na one događaje koji su, srećom, bili spriječeni.

1997.

Prva tragedija ove vrste dogodila se 18. rujna 1997, kada je u Mostaru eksplodirala autobomba i za što su optuženi i osuđeni Ali Ahmed Ali Hamad, Ahmad Zajid Al-Zuhajri i Nabil Al-Hilaj.

Četvrta osoba, optužena u odsutnosti - Ahmed Zuhair Handala nije uhićen u BiH, ali je pet godina kasnije, i to u Jemenu odakle je proslijeđen u Guantanamo.

Handala je, u odsutnosti, osuđen na deset godina zatvora, a njegovi suradnici Ali Ahmed Ali Hamad i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, osam, odnosno pet godina zatvora.

2002.

Na badnju noć 2002. godine, u selu Kostajnica kod Konjica, Muamer Topalović je ubio tri člana obitelji Anđelić, a sina teško ranio. Tragedija je mogla biti i veća jer je u tom trenutku u kući bilo sedam članova ove obitelji, među kojima i unuka ubijenog Anđelka Anđelića.

Kada je priznao ubistvo, izjavio je da je to učinio iz "ideološko-vjerskih pobuda". Osuđen je na 35 godina zatvora.

2007.

Deset godina kasnije, na sudu je za terorizam osuđen i Mirsad Bektašević zvani Maksimus – dobio je (nakon što mu je smanjena kazna) osam godina i četiri mjeseca zatvora. Zbog istog slučaja optuženi su i Abdulkadir Cesur na šest i pol  godina i Bajro Ikanović na četiri godine zatvora.

"Maksimus", švedski državljanin i Cesur, Turčin iz Danske, u Bosnu su doputovali dvije godine ranije s namjerom da izvedu bombaški napad na neidentificiranu metu u toj zemlji (pretpostavljalo se prvo Američku ambasadu) ili drugdje u Europi. Tijekom istrage je zaplijenjeno oružje, 20 kilograma eksploziva, samoubilački pojasevi, ekstremistički dokumenti, oporuka, videozapisi, čak i dječija igračka sa satom.

U istragu je bio uključen i FBI.

2008.

Godinu kasnije, 2008. u ožujku, u akciji koja se provela u Sarajevu i Bugojnu uhićena je i tzv. grupa Rijada Rustempašića, kojoj se sudilo za „pripremanje terorističkih napada na objekte Vlade RS-a, Katoličke crkve, jedinica EUFOR-a i Oružanih snaga BiH koje su upućene u Irak“.

Rustempašić je proglašen krivim za terorizam i optužen je na četiri i pol godine zatvora, dok su Abdulah Handžić i Edis Velić dobili po tri godine i četiri mjeseca.

2008.

U listopadu 2008, dogodio se novi užas. Zaštitar Zvonko Barbić poginuo je u eksploziji u Trgovačkom centru FIS u Vitezu, dok su još tri osobe povrijeđene, od kojih jedna teže.

Amir Ibrahimi priznao je krivicu na sudu, ali je, prema sporazumu s Tužilaštvom, optužen na dvije godine zatvora za krivično djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Svjedočio je i protiv Suvada Đidića koji se teretio za terorizam i koji je dobio devet godina zatvora.

2010.

U jednom od najužasnijih terorističkih napada u Bosni i Hercegovini, u Bugojnu u lipnju 2010, poginuo je policajac Tarik Ljubuškić (čiji je brat Admir Ljubuškić, nosilac Zlatnog ljiljana, koji je poginuo 1995.), a šest osoba je povrijeđeno.

Na dan kada se u Pruscu kod Donjeg Vakufa održavala vjersko-kulturna manifestacija „Dani Ajvatovice“, postavili su improviziranu eksplozivnu napravu na stražnji zid zgrade Policijske uprave Bugojno koju su aktivirali kada su se policajci spremali za odlazak na osiguranje navedene manifestacije.

Za tragediju su optuženi Haris Čaušević, Naser Palislamović i Adnan Haračić koji je priznao krivnju, dobio 14 godina zatvora i svjedočio je protiv drugih optuženika. Čaušević je dobio 45 godina zatvora, a Palislamović je oslobođen svih optužbi.

2011.

Iako je tvrdio da nije terorist, Sud BiH odlučio je drukčije, pa je Zijada Derviševića  u travnju 2011. osudio na osam, Amela Sefera na sedam i Sašu Bonića na šest godina zatvora zbog terorističkog napada. Meta: poslanik HDZ-a BiH u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Pero Mamić.

Eksplozivna naprava je aktivirana u travnju, godinu ranije, ispod automobila u kojem su bili Mamić i Ivo Tadić, također poslanik u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona. Povrijeđenih nije bilo.

2011.

U listopadu 2011, Mevlid Jašarević uzrokovao je kaos u Sarajevu kada je napao Američku ambasadu u Sarajevu i ranio jednog od bh. policajaca koji je osiguravao objekt.

Jašarević, porijeklom iz Srbije, upucan je iz snajpera u nogu nakon polusatne drame koja se odvijala u centru grada.

Uslijedilo je dugotrajno suđenje, a Jašarević je u početku odbijao sarađivati s Tužilaštvom i Sudom BiH, govoreći da ne priznaje te institucije. Potom se, po vlastitom priznanju, odrekao vehabizma i „promijenio ploču“. Prvo je osuđen na 17 godina zatvora, pa mu je presuda bila poništena. Na ponovom suđenju osuđen je na 15 godina.

S Jašarevićem je bio optužen i Emrah Fojnica, ali je u sudskom postupku oslobođen optužbi - nakon toga je otišao ratovati u Siriju, gdje se priključio ISIS-u i poginuo nakon što je izveo samoubilački napad.