Balkanizacija, jedna riječ koja ima mnoštvo značenja i jednako toliko negativnih konotacija, a prvenstveno označava raspad neke države na sastavne dijelove. U svjetske rječnike ušla je krvavim raspadom bivše Jugoslavije i dugogodišnjim ratovima za nezavisnost. Ono što je uvijek zajedničko je da balkanizacija ne donosi ništa dobro. 

Pred Federicom Mogherini nezahvalan je zadatak izbjegavanja balkanizacije Europske unije. Prvo što je napravila je pozvala visoke diplomate država zapadnog Balkana koji su ovih dana u New Yorku na konferenciji Ujedinjenih naroda. Cilj je smiriti rasplamsavanje napetosti zbog raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj, na samoj granici Europske unije. 

Istovremeno, pred europskim institucijama, a posebno pred Europskom komisijom i povjerenicom za diplomaciju Mogherini težak je posao održavanja jedinstva EU. U ovoj novoj Europskoj uniji od 27 članica, nakon što Velika Britanija napusti Uniju, vidljiva je balkanizacija na svakom koraku, piše magazin Politico. Novinari uspoređuju trenutačne podjele koje potresaju Uniju s podjelama koje su doživjele bivše jugoslavenske republike tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Uvriježena podjela Unije na sjever pod njemačkim vodstvom i jug pod francuskom palicom, padaju u vodu i nastaje sve više novih grupa i savezništava. Izlazak Velike Britanije iz EU natjerao je sredozemne članice na pravo zbijanje redova. Njima je cilj postaviti protutežu berlinskom bloku kojeg optužuju za stalnu ekonomsku stagnaciju jućnih članica Europske unije.

Svi nedostaci načina na koji funkcioniraju europske institucije pojačavaju se nedostatkom snažnog vodstva. Na primjeru izbjegličke krize sve rupe su postajale još očitije. Kao pobunjenici, članice Europske unije poput Mađarske jednostavno su ignorirale izbjegličke kvote koje je Bruxelles odredio svim državama.

"Simptom je to jedne veće bolesti EU. Postoji jako mali broj područja oko kojih se veći broj članica može dogovoriti", upozorava Thorsten Benner, ravnatelj Instituta za globalnu politiku iz Berlina. 

Savezništva članica su raznovrsna kao i sama Unija. Višegradska skupina ima zajednički stav prema muslimanima, ali čim na red dođe dogovor o Rusiji, države se razilaze brzinom munje. Neke iste članice mogu imati različite dogovore o različitim temama. Njemačka, Italija i Grčka imaju isti stav prema izbjeglicama, ali zajednički stav o ekonomskim pitanjima Angela Merkel ni bičem ne može dogovoriti.

Sve nove skupine govore da imaju velike i časne ciljeve, ostaje činjenica da im je zajedničko samo protivljenje bilo kakvim promjenama. Umjesto novih i svježih rješenja, ono što nastaje iz takvih skupina je manjina koja blokira svaku promjenu ili rješenje. Na primjeru izbjegličke krize moglo se vidjeti kako Mađarska ili zemlje istočne Europe odbijaju prihvatiti dio financijskog i materijalnog troška zbrinjavanja velikog broja migranata koji se prvenstveno slijevaju u Italiju i Grčku. Mađarska je svoj izbjeglički problem riješila žicom na granici prema Srbiji. Grčka i Italija nemaju tako jednostavno rješenje.

Pravo, možda i najbitnije pitanje je kuda vodi frakturiranje Europske unije. "Svi gledamo prema Londonu, ali veće pitanje je što će ostatak Europe uraditi zato što sada postavljaju startne pozicije za budućnost", rekao je Jan Techau, šef Richard C. Holbrooke foruma Američke akademije u Berlinu.

Europa se mora suočiti s puno kompliciranijim problemima od izbjegličkih kvota i kontrole granica, piše Politico. Jedino konkretno rješenje je da zemlje članice se svojevoljno odreknu više suverenosti, a prvi korak bi bio dopuštanje strožeg fiskalnog nadzora u zamjenu za zajedničko izdavanje dugova. 

Zasad, Europska centralna banka uspijeva pokriti sve nedotatke monetarne unije, ali euro je i dalje veliki problem o kojem se nedovoljno raspravlja. Problemi talijanskog bankarskog sektora tek su posljednji u nizu problema koji nemaju rješenje bez velikih promjena u temeljima Europske unije.

"Zajednička valuta je kap koja bi mogla preliti čašu i razbiti Europsku uniju", zaključio je Techau.