U posljednjih osam mjeseci u četvrti Bab Sharqi u Damasku otvoreno je najmanje 10 novih kafića. Istodobno, samo kilometar istočnije, ako i toliko, Sirijska vojska vodi žestoke bitke protiv nekoliko frakcija Al-Kaide i nekoliko islamističkih skupina koje polako gube rat u okruženju u Istočnoj Ghouti. Poslije bitke za Alep, ova bitka je svakako najpresudnija za ishod cjelokupnog rata u Siriji. Kako je onda moguće da u neposrednoj blizini takvih borbi Damask, glavni grad države čiji je BDP pao na 55 posto onog iz 2011., izgleda kao da je sve u najboljem redu? Libanonska novinarka Nour Samaha u reportaži za Atlantic opisuje dobro posjećene kafiće i restorane, ljude koji odmaraju uz nargile, souk u čijim dućanima skoro nikad ne nedostaje kupaca.

Iole upućenom rijetkom turistu jasno je da je riječ o iluziji, a Samaha je potražila objašnjenje za nju. "Takva mjesta je moguće otvoriti jer skoro nitko ne putuje u inozemstvo, čak niti po zemlji. A i dalje žele izlaziti. Imaju novac i onda ga troše po barovima i restoranima", objasnio joj je vlasnik jednog bara u centru grada. Ljudi su umorni od toga da se skrivaju u stanovima već šestu godinu rata. Ostaje pitanje, odakle im novac ako je Sirija od 2011. pretrpjela 260 milijardi dolara štete, što od rata, ali još više od totalnih sankcija koje je toj zemlji udario SAD, pokušavajući ekonomskim pritiskom svrgnuti predsjednika Bašara al-Asada. U Siriji su plinska i naftna industrija najvećim dijelom uništene.

Alep, koji je nekoć bio industrijsko središte te zemlje, prvo je stenjao dok je zapadni dio pod kontrolom vladinih snaga sa svojih 1,5 milijuna stanovnika bio u okruženju džihadista i pobunjenika. Brojni izvještaji govorili su o sistematskom pljačkanju tvornica, o odvoženju i prodaji cijelih industrijskih postrojenja u Tursku. Rakete s istoka razarale su zapad neselektivnim bombardiranjem, no od prošle

godine ratna se sreća promijenila i sad je istočno dio u okruženju vladinih snaga koje ga oslobađaju sad već više ne niti tako polaganim tempom. Centar Damaska ostao je uglavnom pošteđen razaranja, ali je zato eksplodiralo crno tržište i pojavila se nova klasna elita – ratni profiteri. Sirijski izvoz nafte 2011. iznosio je 4,7 milijardi dolara, sad iznosi samo 0,14 milijardi.

Sirijska funta pala je s tečaja od 47 funti za dolar iz 2011. na 520 funti za jedan dolar danas. A to onda znači da radnik u Damasku koji je 2010. mjesečno zarađivao 220 dolara, danas zarađuje 53 dolara. I dok su prije rata cijene u Siriji bile izrazito niske, one su sad eksplodirale dotle da prosječnoj obitelji u Siriji treba 380 dolara mjesečno kako bi preživjela. U Damasku je to čak 425 dolara. Ljudi preživljavaju radeći što god stignu, od jutra do mraka. Ili im rodbina iz inozemstva šalje novac, po koji nerijetko moraju na opasan i rizičan put sve do Bejruta u Libanonu, jer sankcije ne dopuštaju ikakve financijske transakcije u Siriju.

Samaha je razgovarala s visokim vladinim službenikom koji joj je otkrio da zarađuje 50 dolara mjesečno, isto koliko mjesečno dobiva vojnik Sirijske vojske nakon isteka obaveznog 18-mjesečnog vojnog roka. "To mi odlazi ravno na pokrivanje stanarine. Ja sam još i sretan jer imam tvrtku sa strane, pa živim dosta dobro, ali ostali nisu takve sreće", objasnio joj je. Abu Youssef je čak dvije godine proveo u žestokim borbama protiv ISIL-a u Deir Ezzoru, gradu na istoku zemlje u totalnom ISIL-ovom okruženju, u kojem se kakvih 150.000 stanovnika već nekoliko godina opire ISIL-ovim napadima u valovima. To je grad u kojem je SAD nedavno svojim avionima pobio 83 sirijska vojnika, tvrdeći da je riječ o pogrešci, da bi ISIL na tom mjestu odmah prodro kroz nekoliko linija obrane.

Youssef je u posljednjih nekoliko godina s obitelji proveo samo pet dana, jer kad već nije na fronti, a prima tih 50 dolara što nije dovoljno za preživjeti, on dan i noć vozi taksi po Damasku. Refaat je pak glazbenik koji je prije rata svirao po partijima i festivalima, a sad radi sve, od fizičkih poslova nadalje. Jedan od gospodara rata, novopečenih bogataša, ponudio mu je da svira za njega, na njegovim

partijima. "Odbio sam. Ako radim za njega, neću moći raditi nigdje drugdje, a ja ne želim da me on posjeduje", kazao je. Njegovo ogorčenje je pojačano time što su mu u ratu poginuli mnogi prijatelji, rodbina, obitelj, više ne želi otići iz Sirije, jer se "osjeća mrtav iznutra" i svejedno mu je. Ustaje se, radi, odlazi kući odspavati, ustaje... i tako dalje.

Ipak, u Siriji nekim čudom, kako to već biva u ratovima, sankcije Zapada do ratnih profiera kao da ne dopiru. Vlada je čak izdala dekret po kojem se iz uvoza smiju kupovati samo lijekovi, pšenica i takve stvari, jer su u ratu užasno stradali i snažna prijeratna farmaceutska industrija i poljoprivreda. Crno je tržište unatoč tome preplavljeno skupim slatkišima i sirevima, najboljim viskijem, odjećom s imenom i prezimenom, najnovijim mobitelima samo nekoliko dana nakon lansiranja na tržištu. A oni koji do toga mogu doći, oni su koji su uspostavili mrežu "cestarina" koji su zapravo puko iznuđivanje, oni koji imaju ljude koji pljačkaju po cestama, oni čiji ljudi iz provladinih lokalnih milicija nerijetko pljačkaju netom oslobođena područja.

Pripadnici Sirijske vojske, piše Samaha, to ne čine i preziru takve tipove na čiji se životni stil ni najmanje ne odražavaju sankcije Zapada, ali ih je naprosto nemoguće zaustaviti da iz oslobođenih naselja ne odnose čak i prozore, sanitarije, slavine... Samaha zapravo opisuje ono što smo vidjeli i u ratovima nakon raspada Jugoslavije. S druge strane fronta stanje je još i gore. Tamo se pljačkom u velikom dijelu direktno financira rat. Ili je tako barem bilo dok se još moglo nešto razmontirati i poslati preko granice u Tursku u zamjenu za novac, oružje, što li već. U pobunjeničkom dijelu Alepa čak su se iskristalizirali pojedini gospodari rata koji su imali ili još imaju vlastite vojske i koji smatraju da naprosto imaju pravo otimati po "svojim" četvrtima što im god padne na pamet. 

Fares al-Shihabi u sirijskom je parlamentu nakon nedavnog istjerivanja džihadista iz Ramuseha kod Alepa, urlao zbog pljačke pripadnika takvih milicija koja je uslijedila. I to dok su istodobno vojnici Sirijske vojske jurili dalje za džihadistima Fataha al-Shama i sličnima kako bi ih otjerali što dalje od grada. Izvjesni tip iz Latakije nedavno je, piše ona, priredio ogromno slavlje u čast 9-milijardite sirijske funte koju je zaradio, dok se zemlja bori protiv neprijatelja s druge strane. Sirija se tako jezivo raslojava, za što kažu da će biti noćna mora u narednim godinama i izvor novih nestabilnosti.