Bila je to gorka pobjeda, piše za New York Times Aleksandar Gabujev, direktor Carnegiejevog centra za Rusiju i Euroaziju u Berlinu. Nakon što su okupirali dio NATO-ovog teritorija na Baltiku, ruski tim je uspješno pretvorio otimanje zemlje u diplomatski udar, osvojivši velike ustupke od Sjedinjenih Država koji bi preoblikovali europsku sigurnosnu arhitekturu u korist Rusije. Igrač Gabujev kao Vladimir Putin upravo je osigurao veliku pobjedu za svoj projekt ruskog proširivanja.

Bila je to ratna igra koju su organizirale njemačke novine Die Welt i njemačke oružane snage, osmišljena kako bi se testirala spremnost Berlina za sigurnosnu krizu uzrokovanu ruskom agresijom i američkom ravnodušnošću. Bio je pozvan da predstavlja svoju domovinu Rusiju, pomalo bizarno - glumio je Putina, čovjeka čija je invazija na Ukrajinu gurnula njega, kao i mnoge njegove prijatelje i kolege iz Rusije, u egzil.

Rezultati su bili jezivi, piše Gabujev. Igra, koja se održala prošlog prosinca, jasno je pokazala koliko je vjerojatan novi ruski napad - i koliko bi NATO bio ranjiv na takav napad. Rat u Iranu, koji je Rusiji dao novu prednost i dodatno podijelio Zapad, samo je pogoršao situaciju. Jasno je, ukoliko se zemlje NATO-a ne usaglase, mogla doći do nove invazije. VIJEST IZ MOSKVE Putin se boji, Dan pobjede bez VIP gostiju i oružja iz straha od napada dronova

Igra je ovako postavljena. U listopadu 2026., Rusija - lišena svojih maksimalističkih ratnih ciljeva u hipotetskom svibanjskom primirju s Ukrajinom koje je ipak napunilo vodstvo punim samopouzdanja - traži odmazdu za europsku pomoć Kijevu. Pod krinkom velike vojne vježbe, Kremlj postavlja 15.000 elitnih vojnika u Bjelorusiju i rusku enklavu Kalinjingrad, odvojene samo 64 kilometra dugom trakom koja prolazi kroz Litvu.

Tim Gabujeva zauzima ovaj komad zemlje, pod krinkom uspostave „humanitarnog koridora“ za opskrbu Kalinjingrada hranom. Koriste dronove kako bi preuzeli kontrolu nad područjem, daljinski miniraju granicu između Poljske i Litve da bi Varšavi otežali intervenciju i, na kraju, izvrše invaziju s trupama i tenkovima. Također su doveli ruske liječnike i novinare kako bi povećali broj civilnih žrtava ako NATO uzvrati udarac.

Zatim su započeli dijalog s Bijelom kućom, inzistirajući da će ruski vojnici biti odmah povučeni čim Europljani udovolje zahtjevima. Među njima su bili glavni smanjenje vojne infrastrukture NATO-a u Europi i neproširenje saveza - manje-više ono što je Putin zahtijevao prije invazije na Ukrajinu. Ruski stav u igrici je bio jednostavan kao onaj u zbilji: Dajte nam što želimo ili se pripremite za još jedan rat koji bi mogao postati nuklearni. RUSKI KRALJ ČELIKA Tko je Aleksej Mordašov? Njegova jahta 'Nord' ima ENC za Hormuški tjesnac

S obzirom na to da su međuizbori bili udaljeni samo tjedan dana, Bijela kuća odlučila se uključiti u razgovore. Željeli su izbjeći američko vojno sudjelovanje i umjesto toga američkom narodu prikazati sprječavanje Trećeg svjetskog rata kao postignuće Donalda Trumpa. Bez Kapetana Amerike na čelu, Njemačka je odlučila ne koristiti vojne alate koje ima na raspolaganju - poput izdavanja borbenih zapovijedi njemačkoj brigadi u Litvi - kako bi se suprotstavila agresoru.

U igrici, NATO je efektivno deaktiviran: bez američke podrške, saveznici nisu mogli koristiti planove kolektivne obrane organizacije ili sustav zapovijedanja i kontrole. Nisu mogli učiniti ništa drugo nego gledati kako Trump pristaje na razgovore na visokoj razini s Kremljom. Kombinacijom vojne smjelosti, diplomatske lukavosti i borbenosti na rubu sukoba diskreditirali su Članak 5., temeljno načelo kolektivne obrane NATO-a, i učvrstili položaj Rusije kao ključne sile u Europi.

Neki kreatori politike u glavnim gradovima NATO-a skeptični su da bi Rusija to mogla izvesti, i to ne bez razloga. Istina je da Rusi vjerojatno neće imati element iznenađenja na svojoj strani. Obavještajne agencije NATO-a pažljivo prate kretanje ruskih trupa: svaki pokušaj masovnog gomilanja vojnika odmah bi bio poznat zapadnim generalima. Ali postoje razlozi za vjerovanje da bi Kremlj, pod određenim uvjetima, razmatrao oružani napad na teritorij NATO-a. Tu govorimo o zbilji, ne o igrici.

OPERACIJA CIKLON Na radioaktivne oblake Černobila slali avione da izazovu 'crnu kišu'

Prvo, postoji motiv. Tijekom svog četvrt stoljeća u Kremlju, Putin je otvoreno govorio o NATO-u kao glavnoj prijetnji sigurnosti Rusije - i nikada više nego sada. Ironično, invazijom na Ukrajinu, Putin je NATO pretvorio u mnogo veću opasnost. Vladar Kremlja je više puta rekao Rusima da pravi rat nije protiv Ukrajine, već protiv cijelog NATO-a. Toliko je često to govorio da i sam mora vjerovati u to.

Tu je i snaga ruske vojske. Unatoč neuspjehu u uništavanju Ukrajine, Rusija sada ima veće kopnene snage i proizvodi više tenkova, granata i projektila nego prije invazije. Štoviše, za razliku od potencijalnih NATO protivnika, zna kako se boriti protiv modernog ratovanja dronovima. U Die Weltovoj igri, sposobnost vojske da uspostavi kontrolu vatre nad pojasom NATO teritorije bez napuštanja svog položaja bila je ključni element ruskog uspjeha.

Tu je i zbiljsko, informacijsko okruženje Putina. Izolacija uzrokovana pandemijom bila je jedan od prethodnika invazije na Ukrajinu: Okružen malim krugom ulizica, ruski predsjednik izgubio je kontakt sa stvarnošću. Rat ga je samo još više izolirao, a ljude oko njega još više uplašio da govore istinu. S elitama i širom društvom zastrašenim represijom, što može spriječiti  Putina da donese još jednu katastrofalnu odluku?

Važna je i Putinova percepcija protivnika. Još 2022. godine očito je mislio da je Zapad slab i neujedinjen. Sada se suočava s Europom koja je nesigurna u sebe dok poduzima prve korake u skupom i politički kontroverznom procesu ponovnog naoružavanja. Dok se taj napor ne pretvori u opremu i sposobnosti dovoljne za odvraćanje Rusije, postoji prilika u kojoj Rusija, iako u osnovi slabija od NATO-a, može imati vojnu prednost, piše Gabujev.

I na kraju, ali ne i najmanje važno, tu je Trump. Nijedan američki predsjednik nije više doveo u pitanje kredibilitet NATO-a niti stvorio više razdora s europskim saveznicima. Tijekom rata u Iranu, Trumpovo nepoštivanje saveza je doseglo vrhunac. Promatrajući kako transatlantske veze implodiraju, gospodin Putin možda vjeruje da može kombinirati apele na Trumpovu taštinu s nuklearnim zastrašivanjem kako bi uvjerio Ameriku da ne brani Europu - baš kao što je učinjeno u igri.

Dobra je vijest da Europa može učinkovito odvratiti Kremlj, sa ili bez Amerike. U scenariju koji je odigran, na primjer, postojala su jeftina i brza rješenja koja bi rusku invaziju učinila daleko manje vjerojatnom, poput postavljanja minskih polja i utvrda iz Prvog svjetskog rata duž NATO-ove granice s Rusijom i Bjelorusijom. To bi se moglo kombinirati s instrumentima 21. stoljeća poput mnogo raspravljanog zida od dronova na istočnom krilu NATO-a i možda najmoćnijeg oružja od svih, odlučnosti.

Sve je to izvedivo. Ali vrijeme je ključno: Najopasnije razdoblje, kako su naučili igrajući gospodina Putina, uskoro bi nam moglo doći.