Ako je ovo bila kampanja, za koga je onda vodi Zoran Milanović?

“Ovaj incident i ono što se događalo u Jasenovcu nije slučajno, sve je to predizborna kampanja”, izjavio je HDZ-ov ministar prometa Oleg Butković nakon Milanovićeva bojkota obilježavanja akcije Bljesak u Okučanima zbog toga što su u protokolu bili uzvanici s natpisima “Za dom spremni”.

Naravno, logika bi nalagala da je Milanović otvorio kampanju za SDP.

Jer, kako reče Butković, “polako se fokus prebacuje”. 

“Kad nemate rješenje u ovoj teškoj situaciji u kojoj je Hrvatska, onda kad vam pada rejting, trebate vratiti stvari na ustaše i partizane”. 

SPALJENA ZEMLJA Kako je HDZ svojatao Oluju, tako će sad svojatati koronu

Međutim, SDP je Milanovićev odlazak iz Okučana primio s mnogo manje emocija i entuzijazma nego HDZ. Dapače, dan kasnije u Borovu Selu šef SDP-a Davor Bernardić polagao je vijence u društvu europarlamentarca Predraga Freda Matića ispred široko razvijene zastave HOS-a s natpisom “Za dom spremni” - i nije ni trepnuo. Nije otišao, nije demonstrirao, nije komentirao. Samo se kasnije opravdavao. 

Ako je Milanović otvorio kampanju za SDP na ustaškom pozdravu, Bernardić se nije na tu kampanju nadovezao. Skoro ni najmanje. Tek ju je rutinski komentirao. Pa za koga je onda ovo bila kampanja? Neki su rekli - za domoljubnu desnicu. 

Ona je u doba korona virusa ostala bez zraka i bez tema, bez neprijatelja i bez manevarskog prostora, nitko na nju nije obraćao pažnju, pa ju je Milanovićeva akcija prvo iz Jasenovca (“HOS-ovu ploču treba skinuti, baciti negdje”), a onda iz Okučana, napokon vratila u žižu javnosti. Učinila je važnom. 

Sada desnica konačno opet ima o čemu govoriti. Ili vikati, svejedno.

A onda, sudeći po količini komentara koje su uputili na Milanovićev račun, moglo bi se reći da su ovu prepirku najbolje iskoristili sami HDZ-ovci, oni koji su zapravo u predizbornoj kampanji.

Jer koliko god se oni hvale da imaju odgovor za korona virus, nemaju odgovor na ono što poslije korone slijedi, ekonomski i socijalni kolaps, pa im rešetanje na temama ustaša i partizana, kako reče Butković, trenutno najbolje odgovara.

HDZ je sad na braniku Domovinskog rata, branitelja, poginulih i stradalih.

A Zoran Milanović ponovno je njegov omiljeni neprijatelj. Osoba koja je tradicionalno uspijevala mobilizirati protivničke više nego vlastite birače. Pa ako je Milanovićeva pobuna u Okučanima i Jasenovcu bila signal za kampanju liberalne, antifašističke ljevice, ništa manji poticaj nije dobila ni HDZ-ova desnica. Za koga onda zapravo radi Milanović?

Okučani i sve što se događalo nakon toga gurnuli su u prvi plan pitanje hoće li Milanović učiniti ono što su u dva navrata prije njega učinili Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović - dovesti svoju političku opciju na vlast?

SVRSTALI SE UZ ORBANA Što su vremena gora, to je HDZ sve opasniji

Josipović je od same pobjede krenuo žestoko u rušenje Jadranke Kosor i HDZ-a, otvarajući preko svog tadašnjeg savjetnika čak i priču o Kosoričinu stanu. Nisu se, dakle, birala sredstva. Iako, najviše materijala servirao je sam HDZ.

Ni Grabar Kitarović nije gubila vrijeme. Odmah po dolasku na Pantovčak udarila je po stolu tadašnjem premijeru Milanoviću, zatraživši čak i njegovu ostavku. A u kasnijim pregovorima, onda kad nije formirala svoju Vladu, činila je sve da Most ubaci u krilo Karamarkovu HDZ-u.

A što radi Milanović od svoje pobjede? Kloni se korona virusa nakon što je Pantovčak počistio od povijesnih ličnosti, dajući tihu potporu Vladi i suzdržavajući se od javnih kritika, premda je povoda bilo, primjerice zbog zakonitosti rada Kriznog stožera i ustavnosti donesenih mjera zatvaranja i izolacije.

Predsjednik, sjetimo se, trebao bi biti čuvar Ustava i zakona. Milanović je ipak prvo čuvao sebe i svoj mir na Pantovčaku. Tako je bilo sve do Jasenovca, koji je poslužio kao uvertira za Okučane. Milanović je HOS-ove grbove i natpise “ZDS” shvatio kao provokaciju, ali više osobnu nego političku. 

Onaj kojemu se “fućkalo” za ustaški pozdrav dok je bio premijer sad je otkrio da je ustaški pozdrav prijetnja antifašizmu, demokraciji i Domovinskom ratu. I bojkot proslave sličio je njegovu osobnom obračunu s desnicom, koliko i na principijelnu bitku protiv ustaških obilježja.

I dok su Josipović i Grabar Kitarović izravno radili za svoju stranku, Milanović nije dosad iskazivao takvu sklonost. Nije želio čak ni biti službeni kandidat SDP-a, premda je iskoristio njegovu logističku i svaku drugu podršku, dok je njegov odnos s Bernardićem odavno problematičan. Prvo je Bero rušio njega s čela stranke pa su Zokijevi ljudi rušili Beru s čela stranke. Pa su sklopili primirje prije predsjedničkih izbora. 

Poslije kojih je SDP-u skočio rejting, stranka je prestigla HDZ i otvorio joj se put prema pobjedi na parlamentarnim izborima. Dok nije došla korona. I Milanovićev “doping-efekt” totalno se ispuhao. Davor Bernardić obično se nevoljko miješa u svjetonazorska pitanja i ideološke sukobe. Radije štreberski slijedi socijalne i egzistencijalne teme kao novi obrazac djelovanja ljevice. 

U tom kontekstu, Milanović mu je poremetio planove u Okučanima, više mu je odmogao nego pomogao. Jer Bero nema snage ni želje voditi bitke s desnicom. On je baby populist, Bandićev učenik koji je dobar sa svima i obraća se svakome, neovisno o orijentaciji i ideologiji. Njemu te teme samo smetaju i odrađuje ih po sili izbora.

U ovoj kampanji, dakle, na kušnji će biti sinergija novog predsjednika i potencijalnog premijera. Hoće li Milanović davati podršku Bernardićevim inicijativama i hoće li Bernardić pratiti Milanovićev tempo?

Ili će Zoki ponovno odraditi ulogu HDZ-ova “omiljenog neprijatelja”...