Zasad će projekt biti pokrenut u pilot-načinu, a krajem godine odlučit će hoće li se takvi satovi uvesti u sve državne vrtiće u zemlji. „Razgovori o važnom“ planirani su za djecu u dobi od tri do sedam godina. Rana indoktrinacija (odnosno usađivanje određene ideologije) i njezine nepovratne posljedice jedna je od mnogih tema kojih se učitelj i voditelj Dima Zitzer dotiče u svojoj knjizi „Ljubav u turbulenciji“, koju je objavio neovisni ruski portal Meduza. Objavljujemo ulomak iz nje - o tome kako vlasti cinično manipuliraju djecom i zašto učitelji ne bi trebali slijediti „naredbe“, već im se odupirati rame uz rame s roditeljima.

"Često me pitaju: "Zašto ruske vlasti ulažu u djecu? Zašto djeca postaju tako važan adut u pregovorima u onome što se danas događa?" Ulažu u djecu jer je to zgodno i sigurno. A i zato što je ova tema, tema djece, uvijek emocionalno nabijena. Nabijena je od samog početka, ne morate se ni previše truditi. Čim započne razgovor o djeci, većina ljudi automatski emocionalno reagira. Samo gledajte.  Prisjetimo se kako se općenito odvija manipulacija djecom i nama - i kako ideologija i propaganda parazitiraju na djeci. Gdje sve počinje? „Djeca su naša nada, djeca su naša budućnost, djeca su naše sve.“ Najavljuje se Dan djeteta, ali se od nikoga ne traži da razmisli o tome kakva je zaštita djeci potrebna, tko je zapravo glavni napadač. Evo ih, upravo te manipulativne formule kojima su nas učili - i koje smo učili. 

„Tko bi se prepirao s činjenicom da je djetinjstvo sveto? Ne biste poricali da djecu treba zaštititi? Jeste li protiv sretnog djetinjstva? Jeste li protiv toga da djeca uče razlikovati dobro od zla?“ A kada se suočimo s takvim pitanjima, nemamo ni vremena odgovoriti: „Čekaj, moramo razmisliti o tome“ ili „To je istina, ali...“. Prekasno je, nema više „ali“! Zamka se zalupljuje. Javlja se taj isti emocionalni naboj.  I onda, s animalističkom ciničnom opsesijom, nastaje ista ta "parada beba vojnika" i školske lekcije "Razgovori o važnom" i žalovanje u vrtiću za ruskim vojnicima. Već nude dekice za bebe u kamuflažnim bojama. Kao da postoji natjecanje tko će koga prestići u toj ludoj strašnoj utrci. Ovdje postoji još jedna stvar. To sam već više puta rekao, a ponovit ću i sada. Djeca do određene dobi ne mogu ni zamisliti da im odrasli žele zlo. Štoviše, ne priznaju pomisao da bi postupci odraslih mogli biti usmjereni na uništavanje života i budućnosti njihove djece. Zato su potpuno bespomoćni. Zato, nažalost, pobjeđuju oni najciničniji. Osim toga, djeca se uopće ne mogu zauzeti za sebe. Vrlo ih je lako manipulirati. 

Nisu sposobni za empatiju

I tako se djeca pretvaraju u robu - pretvaraju se u robu. Ne znam jeste li vidjeli video dviju djevojaka iz Rusije koje nasumično zovu, koliko ja razumijem, u Ukrajinu - i dobiju ukrajinskog gejmera ili blogera, koji, usput rečeno, s njima govori ruski. I prvo pitanje koje mu postave je: "Zašto nisi u podrumu?" Zatim jedna od njih kaže da je njezin tata "otišao u rat da te bombardira". I razgovor završava djevojčinom primjedbom: "U redu, bok! Idi u podrum. Što ako umreš." Ne vjerujete mi? Potražite na Googleu. Ovo je pokušaj pretvaranja djece u mankurte - sjećate se te riječi? U romanu Čingiza Ajtmatova "I dan traje duže od sto godina" tako se nazivaju ljudi koji su izgubili pamćenje i nisu sposobni za empatiju. 

Propaganda dolazi odozgo: "Razgovori o važnom" , podizanje zastave, prosvjetni savjetnici, klubovi "Omladinske armije" . Ali te inovacije ne dočekuju s radošću ni učitelji ni uprava škole - postoji maksimalno ignoriranje. kako se roditrelji bore s time?

-[Rat] će završiti prije ili kasnije, ali vrijeme osobnog obrazovanja mog djeteta bit će izgubljeno. Zastrašujuće je zamisliti u što će ta "posebno obučena djeca" odrasti. U najboljem slučaju, naravno, samo trebate ignorirati ove materijale. Ali što ako ne završe?"Ispisala sam dijete iz škole na početku prošle školske godine - to je apsolutno legalno. "Razgovori o važnom" i predmet "Osnove duhovnog morala" u programu su jednostavno označeni kao gledani. U novoj školskoj godini također ćemo ostati na dopisnom obrazovanju, uredit ću nastavni plan i program", rtekla je za Meduzu Yara iz Sankt Peterburga.

"Nisam zadovoljna [propagandom u školama], pokušavam se boriti protiv toga koliko god mogu. Službeno ne možete pustiti svoje dijete na "Razgovore o važnom" - napišem esej ravnatelju, gdje dam poveznice na važeće zakonodavstvo , a djeca idu na drugi sat", rekla je Anastazija. "Uzrujana sam, ali se ne bojim. Imam pametnu i naprednu djecu: čitamo zajedno, raspravljamo i smijemo se. Djeca sve analiziraju i razumiju: ako su u obitelji, tijekom strašne godine i pol [rata] i prije toga, naglasci bili ispravno postavljeni i stvoreni odnosi povjerenja, onda nikakva propaganda nije strašna, kaže Elena iz Moskve. 

"Mislim da je vlada odabrala vrlo učinkovit alat. Bez obzira koliko se trudili kod kuće, djeca će i dalje upijati ono što im se govori u školi. Osim toga, vjerojatno će u razredu biti djece čiji roditelji imaju Z-stavove. Sve to ostavlja [drugim] roditeljima vrlo malo šanse da se odupru propagandi. Nakon što sam u proljeće prisustvovala roditeljskom sastanku, shvatila sam da ne mogu poslati svoju djecu tamo. Razgovarali smo s mojim suprugom i odlučili se za školovanje kod kuće. Upisali smo djecu u online školu, tamo nema "Razgovora o važnim stvarima" - samo edukativni materijali", rekla ej Darija iz Kirova.