Đuri Hraniću, nadbiskupu Đakovačko-osječkom, jučer su se, na blagdan Velike Gospe, u Aljmašu jednim od najvećih problema u hrvatskome društvu učinili svakako - rodni studiji.   

- Zmaj koji prijeti životu je u krajnjoj liniji odbacivanje Boga, Božjih zapovjedi, javno ismijavanje vjere. Zmaj koji nas proždire i još nam se cinično ceri u lice kao neupitna tekovina slobodnog demokratskog društva, koji nam se predstavlja kao umjetničko stvaralaštvo, a nastojanje potpunog odvajanja roda od biološkog spola pokriva velom znanosti i diskretno želi kao rodni studij infiltrirati u obrazovni sustav, ustvari nasrće i proždire život i budućnost ove zemlje i naroda - poručio je Hranić pa nastavio.

- I polazeći od toga želim progovoriti o borbi između života i smrti, između dobra i zla koje susrećemo na svakom koraku kroz čitavu povijest Crkve. Crkva danas nije progonjena, ali mi vjernici kršćani se susrećemo u sekulariziranom društvu s ‘tržnicom’ gdje je je sve iznivelirano, gdje je sve jednako i gdje se sve nudi, a sve nije dobro...

Rodni studiji crkvi su na "piku" iako ove godine nisu ni uvedeni na Filozoskom fakultetu, ovaj put "zbog proceduralne pogreške". Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs je ustvrdio kako su, umjesto na ministarstvo, dokumentaciju trebali poslati na Agenciju za visoko obrazovanje i znanost.

A kad već govorimo o borbi između dobra i zla, nadbiskup Hranić nije je, međutim, najbolje vidio sa svoje pozicije "iz prvog reda", u jednoj od njegovih župa. U Sotinu, malom vukovarskome mjestu s 547 stanovnika i 241 kućanstvom, svećenik Zlatko Rajčevac više od deset godina je zlostavljao djecu. Još 2016. Hranića su na to bili upozorili, pisali su mediji, majke ministrantica upozorile su ga da se iza oltara čitavo desetljeće događa stravičan zločin. Od nadbiskupa su očekivali pomoć, ali... Nadbiskup Hranić došao je nekoliko mjeseci kasnije u Sotin održati misu i s oltara poručio da "neki vjernici iz ove župe kleveću svećenika".

- On je bio starac, da sam ga maknuo, srušio bi mu se svijet - tako će kasnije, kad stvar ode do Vatikana, nadbiskup objasniti činjenicu da u Zlatku Rajčevcu nije želio vidjeti zlostavljača, unatoč svjedočanstvima, pisala su 24sata. 

Tek nakon što su nadbiskupu Hraniću zaprijetili da će njega prijaviti policiji i Vatikanu, on je obavijestio Državno odvjetništvo. Prijavu je poslao tek 14 mjeseci nakon što je saznao za zlostavljanje.

Svećenik Rajčevac u međuvremenu je preminuo.  

- Župnik je umro niti da je bio osuđen, a niti oslobođen od optužbi. Solidariziramo se i suosjećamo s potencijalnim žrtvama, roditeljima i ponizno ih molimo za oproštenje, ukoliko smo ih prouzročili. Stidimo se i osuđujemo ponašanje ukoliko je zaista počinio to, no budući da je optužnica samo podignuta te da nije došlo do pravomoćne presude, još uvijek nemamo pravo proglašavati ga krivim i nazivati ga pogrdnim imenima, poput seksualnog grabežljivca, seksualnog predatora... - branio je Hranić neobranjivo nakon smrti Rajčevca.

U monstrumu iz Sotina, eto - makar ga je poznavao desetljećima - nije vidio zmaja koji nas proždire. Ovo je, podsjetimo, iskaz djevojke koju je svećenik iz Sotina zlostavljao cijelo desetljeće. Oboljela je od depresije, ali unatoč svemu smogla je bila snage stati pred kamere Provjerenog. 

- To je krenulo već negdje s osam, devet, s tim da ja, kad sam bila 12 ili 13, kad sam ušla u pubertet i kako sam tjelesno sazrijevala, to je dodirivanje postalo puno intenzivnije - ispričala je Ana Grgić (32) za Provjereno prošle godine:

- Ti zatomiš strah u takvim situacijama. U situacijama kada bi svećenik eskalirao s dodirivanjem, ja bih imala ogroman strah, to je strah i užas što sam ja osjećala i koji bih ja duboko potisnula nakon te situacije. (...) Pokazao mi je pištolj i rekao da on mora imati samoobranu jer ga ljudi negativno doživljavaju. Ja se sjećam, kad mi je pokazao, da sam se pitala - zašto on meni pokazuje pištolj, ali da, to je bila situacija svojevrsnog zastrašivanja...

Hraniću, međutim, njeno svjedočenje nije bilo dovoljno da Rajčevca odmah udalji iz službe i da cijeli slučaj prijavi. Trebalo je proći 14 mjeseci da prijavi svećenika naoružanog pištoljem, koji je odbacio Boga.