Sa Živim zidom su se ispunile brojne noćne more
Neko vrijeme aktualni su bili Laburisti. Onda je nakratko u modi bio ORaH. Pa se na njihovo mjesto progurao Most. A sada je došao red na Živi zid.
Došlo je vrijeme da on preuzme štafetu treće najjače političke opcije i nade svih frustriranih, nezadovoljnih, obespravljenih, gnjevnih hrvatskih građana.
Barem u anketama. Živi zid ušao je u 2018. godinu s titulom stranke koja jedina ima pozitivan uzlazni trend u istraživanjima javnog mnijenja. Populisti su time došli na svoje.
A iz vječitog i rastućeg bazena glasova koji već puno desetljeće traga za nekom novom, spasonosnom političkom opcijom sad su isplivali Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Pernar. Nešto svojom zaslugom, puno više po inerciji.
Naprosto je došlo njihovo vrijeme. Živi zid je sad napokon tu. Mnoge noćne more time su se ispunile. I što sad? Jesu li populisti tu da ostanu ili su tu da se ispušu kako bi se kolo sreće sutra zaustavilo na nekom drugom?
Dragutin Lesar, Mirela Holy i Božo Petrov također su imali svoj trenutak na suncu. Pa su naposljetku ugasnuli. Hoće li se isto dogoditi i Sinčiću i Pernaru?
U prvom redu, treba napomenuti da ankete nisu relevantne. Niti su to pravi izbori niti se izbori provode u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici. Dakle, traže se stranke s utvrdama, organizacijom i kandidatima.
Ankete se ne moraju nužno preliti u mandate. Drugo, Živi zid je antisistemska stranka. Kad postane dio sistema, izgubit će dio svoje privlačnosti. Ako ne postanu dio sistema, postat će redundantni.
I treće, najvažnije pitanje: kako će se velike stranke boriti protiv naleta populista? Sinčić je jednom izjavio da želi HDZ i SDP natjerati u veliku koaliciju koja će predstavljati njihov kraj. To je planirao i Božo Petrov.
Pa je dočekao svoj kraj. No prije toga dogodit će se ono što smo već viđali proteklih godina, da velike stranke neutraliziraju treće opcije tako što će preuzimati njihovu politiku.
SDP je pod pritiskom Laburista počeo razmišljati o radnicima. Pod pritiskom ORaH-a počeo je razmišljati o ljevičarima. U jednom trenutku premijer Zoran Milanović čak je preuzeo retoriku Živog zida, udarivši po bankama.
HDZ je, kako smo vidjeli, prožvakao i na kraju ispljunuo Most. Pa ipak, obrana od populista, najveće prijetnje liberalnoj demokraciji u dobrom dijelu Europe, svodi se zapravo na dvije stvari: ili će velike stranke početi voditi uspješnu reformsku politiku ili će popustiti napasti da vode populističku politiku.
Ovo potonje neusporedivo im je lakša i privlačnija opcija, puno lagodniji put prema ostanku na vlasti bez puno neugodnih zahvata, promišljenih poteza i političkog žrtvovanja.
Sve, naravno, ovisi o tome koliko će pritisak Živog zida biti snažan. Možda natjera HDZ da pomogne najugroženijim građanima. A možda ga tek natjera da im se dodvorava više od Živog zida.