Dok se predsjednik Trump priprema za mogući sastanak s Kim Jong-unom, čelnikom Sjeverne Koreje, mnogi Amerikanci upozoravaju da je Sjeverna Koreja i prije kršila takve sporazume. 

Ipak, treba se prisjetiti da su baš Sjedinjene Države 1958. godine prve prekršile sporazum o naoružanju iz 1953. godine, kad je Eisenhowerova vlada poslala prvo atomsko oružje u Južnu Koreju.

Moranbong Band Bend Kim Jong Una nastupa na Olimpijskim igrama

Do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Države su imale više od 900 nuklearnih topničkih projektila, taktičkih bombi, raketa zemlja-zemlja, protuzrakoplovnih raketa i nuklearnih mina u Južnoj Koreji, gdje su već otprije bili stacionirani i nuklearni projektili za bestrzajne topove Davy Crockett.

Prisutnost američkog naoružanja u susjedstvu vjerojatno je motivirala Sjevernu Koreju da ubrza razvoj vlastitog nuklearnog oružja. 

ISporazumom o naoružanju iz 1953. godine, zaustavljene su trogodišnje krvave borbe, a sadržavao je odredbu kojom se
zabranjuju nove vrste naoružanja ili streljiva koje će na poluotoku provoditi snage UN predvođene SAD-om, te sjevernokorejske i kineske snage. Čak su postavljene i inspekcijske ekipe neutralnih zemalja. 

DESNA RUKA Misterij Kimove sestre - ne znaju ni koliko joj je godina

Međutim, deklasificirani američki dokumenti detaljno opisuju kako je Eisenhowerova administracija, zabrinuta zbog troškova obrane Južne Koreje i snage vojske  Sjeverne Koreje, pristala slati taktičke sustave nuklearnog oružja saveznicima. Zauzvrat, administracija je vjerovala da će smanjiti troškove kojim su financirali samo južnokorejske trupe sa 650 milijuna dolara godišnje.  

Čestiti John i Davy Crockett

Planiranje slanja atomskog oružja u Južnu Koreju započelo je 1956. godine. Od 28. siječnja 1956. sastanak dužnosnika obrane i državnog odjela nazvan je "Prijedlog obrane koji bi odobrio uvođenje minobacača od 280 mm koje mogu ispaljivati i granate s nuklearnim glavama - tzv. 'Honest John'. 

Prema tom memorandumu, generalni zastupnik Pentagona tvrdio je da se američkim vojnicima u Južnoj Koreji "treba dopustiti posjedovanje takvog "dvostrukog" oružja" poput sustava Honest John koji može biti bacač granata ali i onih s nuklearnom glavom.  

Dužnosnici Pentagona tvrdili su da su načelnici Glavnog stožera razmatrali uvođenje sustava Honest John i Davy Crockett kao "bitnih s vojnog stajališta". Zauzvrat su tvrdili da je Sjeverna Koreja, dobivanjem novog topničkog oružja i zrakoplova s ​​visokim performansama, prekršila sporazum.

Pomoćnik ministra laže

Dana 21. lipnja 1957. godine, visoki dužnosnik zapovjedništva snaga Ujedinjenih naroda Homer L. Litzenberg, ukazao je da, s obzirom na navodne povrede ugovora od strane Sjeverne Koreje, zapovjedništvo više neće smatrati obvezujućim ograničenja dogovorena sporazumom.  

Sjevernokorejski predstavnik u komisiji opisao je izjavu generala Litzenberga kao pokušaj "poništavanja sporazuma i pretvaranje Južne Koreje u američku bazu atomskog naoružanja'.  

Isti dan u Washingtonu pomoćnik ministra obrane Murray Snyder izjavio je novinarima da neće biti uvedeno nikakvo klasično oružje koje bi moglo nositi nuklearne bojeve glave, no uskoro se pokazalo da je lagao. 

Na sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost, 8. rujna 1957. godine, državni tajnik John Foster Dulles izjavio je da je prekid Korejskog ugovora o zabrani naoružanja bio 'dobro prihvaćen od slobodarskih zemalja'.

Tajnik obrane Charles Erwin Wilson izjavio je da taj plan vraća kući oko 8.000 američkih vojnika, što bi uštedjelo oko 125.000.000 dolara godišnje. 

Nitko ne zna koliko?

Trebalo je mjesecima da se potpišu pregovori o smanjenju naoružanja no, 24. prosinca 1957. vojni tajnik Wilber Brucker bio je ovlašten uvesti u Koreju "Honest John" i minobacač od 280 milimetara - kako je rekao - 'što je prije moguće'. 

Tri dana kasnije, američko veleposlanstvo u Južnoj Koreji predložilo je da se priopći javnosti postavljanje 'Honest Johna'.
Glasnogovornik Vojske Sjedinjenih Država odbio je reći koliko je topova stiglo i jesu li opremljeni i atomskim glavama.

Od tada, Amerikanci su zaboravili ovu povijest, a američki političari sami su krivi za Sjevernu Koreju zbog potkopavanja
sporazuma o naoružanju. Pyongyang je doista nepouzdan, ali njihovi čelnici podsjećaju na ono što se dogodilo 1950-ih
godina.

Sjedinjene Države ne dolaze na nove pregovore čistih ruku.