Nije prošlo ni 24 sata od najnovije Cro Demoskopove ankete o popularnosti političara u kojoj je zagrebački gradonačelnik osvojio uvjerljivo prvo mjesto kao najnepopularnija osoba s 20,1 posto glasova, da bi se dugogodišnji lider grada prepun samohvale probudio iz zimskog sna (premda zime uopće nije bilo) i  dva tjedna nakon potresa, izazova Corone i vapaja građana, odlučio krenuti u bitku sa svima koji mu se nađu na putu. 

Vidjevši da je gospodin Vili, (čovjek na čelu stožera kojeg su on i njegovi priljepci od početka pokušavali omalovažiti i umanjiti uvjerljivost njihove profesionalnosti), sve omiljeniji u narodu, postajući preko noći čovjek s vrha liste (što njemu koji se neprekidno hvali dugogodišnjim stažem (predugim) na čelu grada, nikada nije uspjelo), napokon je shvatio da je  vrag odnio šalu i proglasio se šefom zagrebačkog kriznog stožera. Pri tome je odbacio svoje dojučerašnje poslušnice kao potrošnu robu za ovako važan zadatak, veličajući vlastitu nezamjenjivost.

Nakon dva tjedna izbjegavanja bitnog,  ali i neprikladnih  komentara, poput onih da su građani krivi što nisu dovoljno brinuli o svojoj imovini, ili suludih pametovanja kada je kultnog predvodnika realističnog romana 19. stoljeća, "U registraturi" Ante Kovačića, pripisao Miroslavu Krleži, krenuo u unaprijed izgubljenu bitku oslonivši se kao i toliko puta do sada - na prepirke s novinarima, osobito novinarkama. 

Inače u romanu "U registraturi" Ante Kovčića jedan od likova je Kumordinar Žorž Jurić koji se smatra jednim od najznačajnijih likova književnosti hrvatskoga realizma. I on je potekao sa sela, došao u gradsku sredinu gdje počinje glumiti drugog čovjeka. Pokušava govoriti otmjenim jezikom gospode, ali izvrće riječi što stvara brojne komične situacije  On je oličenje nesklada između želje i stvarnosti te pokazuje čovjekovu želju da se pretvara da je ono što nije… Jeste li se u životu sreli s takvim likom? Možda vam je poznat, ali vjerujte nije iz Krležinog opusa.

Ipak, nastavimo s našim  središnjim likom i njegovom nepodnošljivom lakoćom vrijeđanja žena, osobito novinarki  koja postaje, iz dana u dan, bljutavo predvidiva i nikom ugodna, osim onih par poslušnica, jadnih žena, koje bez obzira na godine, stručnost i ljepotu stoje iza njega, nijeme i razdragane, kao žive lutke, prijetvorno vedre i valjda grčevito uplašene za svoj opstanak.

A njihov veliki vođa i stručnjak za književnost nikako da shvati, da čovjek koji javno omalovažava ženu time je samo pokušava svesti na svoju razinu. Kao što kaže irski dramatičar George Farquhar - samo kukavice se usuđuju uvrijediti ženu. 

Uostalom koji bi, imalo svjestan političar, javno vrijeđao i obračunavao se sa ženama u gradu u kojem od ukupnog broja stanovnika (prema popisu iz 2017.), 53, 24 posto čine žene, a tek 46,84 muškarci?! 

Izgleda kao unaprijed izgubljena bitka sa samim sobom, koju ispoljava bijesom  upravo u rečenici koju je neki dan nervozno viknuo novinarki: Vama nema pomoći! 

Odgovor je onih 20,1 posto glasnih (a ima ih i više):

Gospodine, po svemu sudeći nama, s vama, nema pomoći!

I za pouku jedna kineska poslovica:

Ako želiš znati svoju prošlost, gledaj svoje sadašnje stanje. Ako želiš znati svoju budućnost, gledaj svoje sadašnje djelovanje.