Ne zna se zašto su došli, nije poznato zašto su otišli, nikome nije jasno kako su tamo uopće bili toliko dugo. Sve su svemu, šator u Savskoj 66 je zagonetka, prožeta duhom misterije, obavijena velom tajne...

Prema nekim indicijama, koje još ne čine zatvoren krug pa nema smisla objavljivati imena, šator je niknuo u ponedjeljak, dan nakon hapšenja Milana Bandića, kad se pročulo da će krug ljudi koji moraju u Remetinec biti znatno proširen. Neki od potencijalnih uhićenika grozničavo su razmišljali što da rade, kaže legenda, pa su se sjetili organizirati prosvjed, a sebe instalirati na njegovo čelo. 

Na taj način privođenje više nije kriminalistička operacija, već akt političkog pritiska na oporbu. Zato u ponedjeljak nitko od kolovođa nije znao motive prosvjeda. Od ponedjeljka do kraja tjedna moglo se čuti svašta - od ugroženog dostojanstva, preko zahtjeva za objedinjavanje svih zakona koji tretiraju braniteljsku preoblematiku, do promjene ustava.  

Prvi tjedan najžešće je napadan Bojan Glavašević, koji je na nekom okruglom stolu nabacio tezu prema kojoj veterani u Srbiji imaju manji postotak PTSP-ovaca  - što je impliciralo tezu prema kojoj su materijalne povlastice  branitelja potencirale proizvodnju lažnih simptoma. 

Čuli smo i maštovite teorije dostojne braće Grimm - kako Fred Matić kani uvesti četnike u ministarstvo, pa onda, kako će se uvesti posebna funkcija pomoćnika branitelja za četnike, kako Milanovićeva vlada izjednačava agresora i žrtvu, i tako dalje i tomu slično...

Činjenica da nemaju policijsko odobrenje za prosvjed, naročito za instalaciju šatora, prosvjednike nije ometala u zahtjevima za više pravne države. Jednako tako, nije ih dekuražirala ni u "širenju područja borbe" - vrlo brzo, na šator su razvili parolu na kojoj je pisalo "1991 protiv Jugoslavije - 2015 protiv Jugoslavena". 

Mala etnička zajednica od par stotina ljudi koji se izjašnjavaju kao Jugoslaveni time je postala žrtva nepromišljenog bijesa ideologa šatora. Uskoro su se toj paroli počele dodavati i druge, poput "Oba, oba su pala - oba će pasti!", što je bila jedva prikrivena aluzija na Josipovića i Milanovića. 

Premda nikad nije jasno rastumačeno koja politička grupacija stoji iza prosvjeda - bandićevci, brkićevci, karamarkovci - jedno je bilo sasvim jasno: nije ih organizirao Milanović.

Pa ipak, šator je najviše pomogao baš njemu.

Milanovićeva  silovita rekuperacija započela je na pregovorima sa delagacijom šatora, koje su prenosili svi mediji. Milanović se postavio sjajno, govorio je čvrsto, civilizirano, pametno, i osvojio već izgubljene simpatije mnogih. 

Kad su prosvjednici, u nekom trenutku egzaltacije, u Savsku ulicu iznijeli plinske boce a na Markovu trgu napravili dar mar, Hrvatskoj je postalo sasvim jasno da su ugrožene civilizacijske vrijednosti, i da ih Milanović, takav kakvim ga je bog dao, brani. 

Karamarko je relativno kasno shvatio što se događa - ali lijeka više nije bilo. Šator je bio lansirna rampa Milanovićeva uskrsnuća! Od pregovora s braniteljima do izbora, Milanović je rastao - a Karamarko, koji je u tom trenutku imao sigurnih 76 mandata, padao - i oba su procesa bila nezaustavljiva. 

Njihovo značenje vidi se i danas - bez šatora, Karamarku danas ne bi trebao Most, on bi bio jak kao Vučić ili Orban, pa bi žario i palio Hrvatskom.

Blagoslovljeni šator! Spasili su Hrvatsku, možda, a da to nisu ni znali!

Kakva je bilanca šatora, sa stajališta njihovih zahtjeva - u punom opsegu?

Nikakva - postogli su ono što nisu htjeli. a nisu ono što su željeli.

Ukoliko se pad Josipovića može tretirati kao njihov cilj, on je ostvaren.

Zakon o braniteljima? Od toga nema ništa. Ustav? To nitko ne spominje, kao što ni njihove druge zahtjeve ne spominje više nitko. 

Predsjednica ih je zaboravila. Proračun im je ostao na lanjskoj razini - a to će biti samo do rebalansa. Na idućoj krivini, bit će i žešćih rezova. Dostojanstvo? Taj je zahtjev čista apstrakcija.

Ipak, jedan se razlog odlaska nameće kao logičan.

Otišli su zato da bi se mogli vratiti.

Ova vlada, čini se, neće imati dug vijek. Šator bi morao reći da im nije ništa pomogla. zato im je bilo pametnije da odu - kako bi se, vrati li se Milanović, mogli opet dići protiv vlade.