Mi smo ti koji uvode red. Mi smo Bundesliga, HDZ je zapadni Balkan. Mi smo različiti, mi smo dva svijeta. Zoran Milanović u prvoj polovici mandata nije štedio riječi da dokaže kako su stranka, Vlada i koalicija koje on vodi nešto kao klub blaženika prema stranci koja je, predvođena Ivom Sanaderom, prvostupanjski osuđena kao kriminalna organizacija.

Afera Tomislava Sauche, predstojnika ureda bivšeg premijera u kojoj ga se tereti da je preko lažnih putnih naloga nezakonito otuđio više od pola milijuna kuna samo je zadnja u nizu afera koje su pratile Milanovićevu vladu

Točno je da Kukuriku koalicija nije imala afere veličine Fimi medije ili INA-MOL-a - koje, usput, padaju na sudovima -  no pažljivija analiza pokazuje da su Milanovićevi ministri, pomoćnici i savjetnici, župani i načelnici te saborski zastupnici bili akteri u više od pedeset sasvim solidnih skandala zbog kojih je većina, prema skandinavskim kriterijima, morala dati ostavku.

Prema “visoko dignutoj letvici” Zoran Milanović već je na polovici mandata morao promijeniti pola kabineta. Već je tad postalo jasno da su njegovi ministri odoljeli napasti samo ako u nju nisu ni upali.

Zapošljavanje partijskih drugova, kumova i rođaka - amaterski, da svi vide, i to od samog početka mandata - sukobi interesa, neopravdani krediti, nerazumljivi poslovi, čudnovati milijunski natječaji čijim uvjetima odgovara samo jedan ponuđač, opraštanje poreznih dugova, olimpijada proračunske rastrošnosti – sve to skupila je ova vlada već do polovice ovog kako se čini, manje-više uludo utrošenog mandata.

Najjači skandalmajstor

Slavko Linić bio je najjači skandalmajstor. Osmislio je i ozakonio sustav predstečajnih nagodbi, prema načelu "tko je jamio - jamio". Velikim dužnicima, koji su živjeli kao pijani milijarderi,otpisani su golemi iznosi duga, dok su mali gurnuti u propast.

Bivši ministar financija bio je u srcu jedne manje afere i za novu 2013. godinu, kad je - po neobjašnjivo niskoj cijeni aranžmana - posjetio Dubai, a onda se još otkrilo da je tamo bio s Jozom Kalemom, tajkunom koji je pod istragom zbog 103 milijuna kuna teške porezne malverzacije!

Linić se hvalio tvrdnjom da se ne odriče svojih prijatelja, no među njima nismo zapazili nijednog kovinotokara ili vozača viljuškara - sve su to milijunaši, maheri tranzicije, ljudi koji plivaju u novcu, od Damira Vrhovnika preko Gorana Štroka do Joze Kalema.

Sam sustav predstečajnih nagodbi, ozakonjenih unutar jednog koruptibilnog sustava, možda je i najozbiljnija afera Milanovićeve vlade jer je njime - slučajno? - spašen niz problematičnih uprava, a uništen ili obeshrabren niz malih poduzetnika koje su veliki igrači otpisali. Ministar financija, njegovi suradnici i pojedini ljudi iz Fine imali su tako velike diskrecijske ovlasti, da je pravo čudo kako su predstečajne nagodbe izdržale tako dugo.

Nema nikakve sumnje da je za tu aferu najodgovorniji čovjek premijer Milanović - da je na vrijeme proučio dobre i loše strane zakona, umjesto da za njih dozna iz novina nakon više stotina zaključenih slučajeva, nagodbe ne bi ni bile ozakonjene jer su bile katalizator daljnjeg urušavanja našeg gospodarstva, izvorište potencijalne korupcije i politička poruka da tajkuni nastave po starome - uvijek će se naći vlada koja će od naroda izmusti novac i poplaćati sve njihove pogreške.

Nada Čavlović Smiljanec, Milanovićeva povjerenica u Poreznoj upravi, bila je akter triju ozbiljnih afera. USKOK ju je sumnjičio da nije htjela ovršiti osječkog bogataša Željka Biloša, za višemilijunski iznos. Odmah prilikom imenovanja otkriveno je da je i sama bila dužnica poreza.

Nekoliko bivših ministara u CV može upisati aferu zajedničkog kodnog imena “zaborav”. Oni su, naime, u imovinske kartice zaboravili unijeti milijune kuna vrijednu imovinu.

Kad imaš puno toga, zaboraviš na sve detalje

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak tako u imovinskoj kartici nije prijavio 27 četvornih metara stana, pa mu je samim time umanjio vrijednost. Naime, zaboravio je neke ne baš tako nevažne i male nusprostorije.

On na jednostavno pitanje zašto je to zaboravio odgovario teorijama zavjere.

- Napadi na mene su češći otkad se borim da realiziramo energetsku strategiju, smanjimo uvoz plina, pojeftinimo energente, postanemo energetski regionalni lider i stabiliziramo situaciju u Ini - rekao je Vrdoljak.

Ministar nije u svojoj imovinskoj kartici prijavio da u penthouseu u Osijeku od 98,47 metara četvornih ima i dvije terase, spremište, garažno te parkirno mjesto. Time je nekretninu, za koju je naveo da ju je kupio ušteđevinom i kreditom od 80.400 eura, smanjio za 26,73 kvadrata i 21,91 kvadrat parkirnog prostora. Konkretnije i jasnije- umanjio je vrijednost stana za čak 200.000 kuna.

- Tri puta sam mijenjao svoju imovinsku karticu. Ako sam promašio pa nisam prijavio šupu, parkirno mjesto ili devet kvadrata terase, stvarno se ispričavam - komentirao je Vrdoljak.

Zaborav se uselio i u imovinsku karticu Vesne Pusić. Ona, navodno, nije prijavila baš sve tvrtke svoga supruga Jurgisa Oniunasa, inače suvlasnika zagrebačkog društva Ascendant, koje je 100-postotni vlasnik istoimenih tvrtki u Srbiji, BiH i Sloveniji. U kartici je navela samo 25 posto njegova udjela u zagrebačkoj tvrtki, ali nije spomenula podružnice u inozemstvu.

Kasnije je malo više pazila na redovnu prijavu, pa smo nedavno otkrili i kako je nakon prodaje nekretnine njezina štednja porasla na šest milijuna kuna.

Zaboravan je bio i Andro Vlahušić, gradonačelnik Dubrovnika, koji uopće nije predao imovinsku karticu. Vlahušić je osuđen jer je privatnoj tvrtki mimo zakona dao gradski novac, i to ne baš malih milijun kuna. Po Hrvatskoj se govori da je on jedini lokalni dužnosnik koji je, po kapacitetima, ravan Marini Lovrić Merzel.

Nije se samo po Zagrebu kralo

A upravo lijepa bivša županica i Linićeva kuma bila je akterica jednog od najvećih skandala od kada je Kukuriku na vlasti, zbog nenamjenskog trošenja novca iz proračuna.

Međutim, nakon istrage u javnost su procurili mnogi detalji raskošnog života koji je vodila, te imovina vrijedna milijune, a upisana na najbliže rođake.

Lovrić Merzel ima najmanje četiri afere: kupovala je glasove gradskih vijećnika, sumnjiči ju se da je preplatila zgradu Hitne pomoći, tu je i nabava skupog Audija koja je de facto otvorila slučaj Merzel, a tu su i Ceste Sisak sa šljunčarom koja je prodana znatno ispod cijene. Terete je za primane mita.

Željko Sabo, vukovarski gradonačelnik, kojem je Mandatno-imunitetno povjerenstvo jednoglasno i bez rasprave ukinulo zastupnički imunitet, ima barem dvije velike afere - navodnu krađu novca za dječje ljetovanje i pokušaj podmićivanja vijećnice HDZ-a. Za ovu drugu osuđen je na osam mjeseci zatvora.

Milanović ih je teškom mukom priznao.

- Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo su mi kolege, nisu mi prijatelji. Da su mi prijatelji bilo bi im samo teže. To ti može biti otegotna okolnost dok sam ja u politici. Marini se na teret stavlja, koliko sam shvatio, da je ukrala pet milijuna kuna. To je zastrašujuće. Ako je mali dio toga istina, bit će joj žao što je ušla u SDP. Ne daj Bog da je tako. Sabo će morati odgovoriti na pitanja u stranci, za to mi ne treba sud. Uzeo si 120 kuna po djetetu za organizaciju ljetovanja? Jesu li roditelji o tome obaviješteni? Ako nisu, miči mi to od SDP-a - rekao je Milanović.

SDP-ov gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš osuđen je, nepravomoćno, na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine zbog zloporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave.

Milanović zatvarao oči pred aferama stranačkih kolega

Branko Šegon, desna ruka Slavka Linića, bio je akter u barem dvije ozbiljne afere. Kao državni dužnosnik, on je za svoju privatnu tvrtku dobio kredit državne banke, HBOR-a. Drugo, on je taj kredit nenamjenski potrošio na zatvaranje starog kredita, iako to nije smio. Treće, Šegonova tvrtka posjeduje hotel koji godinu dana nije platio 90.000 kn pristojbe za goste.

Linićev pomoćnik bio je, inače, šef inspekciji koja kontrolira naplatu pristojbe, a javno su proklamirali načelo da se sve obveze moraju plaćati u roku od 30 do najviše 60 dana. Šegon je to inače radio u vrijeme kad je Linić naveliko zatvarao dućane, male radnje i slastičarnice u čijim bi blagajnama zatekao i kunu viška.

Posve je jasno zašto je Branko Šegon toliko iritirao premijera Milanovića, koji u javnosti katkad želi ostaviti dojam da je povijesni nasljednik Maximiliana Robespierea, koji je nosio nadimak Nepotkupljivi. No dok Robespierre nikome nije opraštao afere, izdaje i zastranjenja, Milanovićeve su oči, ako je riječ o njegovim saveznicima, širom zatvorene.

Nitko, recimo, već dulje ne razumije zašto Milanović u vladi drži Tihomira Jakovinu. O njegovim rezultatima nismo čuli ništa od početka mandata, to prije što je ministar poljoprivrede akter nekoliko ozbiljnih afera.

Čim je došao na vlast, Jakovina je za predsjednika uprave Hrvatskih šuma postavio svog prijatelja iz djetinjstva Ivana Pavelića, matematičara, koji se ovih dana proslavio idejom da naplaćuje šetnju kroz šume, branje visibaba i slične dosad besplatne aktivnosti.

U prosincu 2012. otkriveno je da Jakovina, iako je već dugo bio ministar, kao vlasnik i direktor tvrtke TJPROM (poljoprivredne apoteke) nekolicini vjerovnika dugovao više od 150.000 kuna, oštetivši među ostalim i proračun. Vlasnički udio svoje tvrtke prenio je trećoj osobi nakon što je već godinu dana obnašao dužnost, iako je prema zakonu to dužan napraviti u roku 30 dana od preuzimanja mandata.

Nakon otkrivanja afere Jakovina je prodao tu tvrtku, zapravo, poljoprivrednu apoteku, koja je poslovala s debelim minusom i bila dužna 150.000 kuna, od čega državi i Hrvatskim vodama 13.000 - za 400 000 kuna, iako nitko nije shvatio rezon kupca.

- Novi se vlasnik obvezao podmiriti sve obveze društva, dok će mi ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen u dogovorenim rokovima - rekao je tada Jakovina.

Tu su i nešto svježije afere, da se slučajno ne bi zaboravilo da je bio ministar. Jakovina je u rujnu 2012. odredio kvote za šećer. Suspendirao je pravilnik koji uređuje kriterije za podjelu kvota čime je jednu tvrtku istisnuo pogodujući drugoj. Iznos je veći od 100 milijuna kuna, a čini se da se slučajem bavi i USKOK. Utvrdi li sud da je oštećena tvrtka imala pravo, država bi taj propust mogla platiti više od 100 milijuna kuna.

Jakovina se proslavio i “stručnim izletom” na prekrasan, za uživanje kao stvoren Bali, u prvom razredu, u hotelu s pet zvjezdica. Premijer Milanović kleo se potom da su Jakovinu veslima tjerali na Bali - on baš nije htio - ali su ga ipak nekako natjerali.

Jakovini je, inače, u pola mandata propalo pola mljekarskih farmi. Ministar je svejedno, poput Milanovića, uvjeren da “u sustav uvodi red, rad i odgovornost.” I to će vam ponavljati koliko god je potrebno.

Za prijatelje ne vrijede ista pravila kao za ostale

Upravo je njegovo ministarstvo zatresla jedna od prvih afera ove vlade. Pomoćnik ministra za ribarstvo Ljubomir Kučić, za šeficu odjela postavio je prijateljicu iako nije imala zadovoljene sve uvjete, a prije svega dovoljan staž u državnoj službi. Time je, uz šefa, Božena Vidović postala druga osoba po važnosti u Upravi za ribarstvo.

- U medijima je tada na pitanje kako je riječ o njegovoj dugogodišnjoj prijateljici objašnjavao: - Poznajem je. Ona je bila moja učenica, kao što ih je i pola koji rade u Upravi za ribarstvo. Ona je velik stručnjak, prije je radila u Sardini. Znate, ja sam prebogat čovjek da bih se bavio glupostima. U Ministarstvu sam iz strasti, drugo me ne zanima, nisam član nijedne stranke - odgovorio je Kučić.

Problema sa zapošljavanjem imala je i Milanka Opačić, unatoč 400.000 nezaposlenih na burzi, među kojima su mnogi talentirani i stručnjaci, Opačić je u Ministarstvu socijalne politike angažirala Denisa Petrovića, konzultanta tvrtke Contrast Management-Consulting, iako nije ispunjavao zakonom propisane uvjete.

Sindikat državnih službenika i namještenika upozorio je javnost da je Ministarstvo angažiralo vanjskog konzultanta na poslovima izrade ustroja i plana rada ministarstva, protivno Zakonu o državnim službenicima.

Sindikat je od Upravne inspekcije zatražio da mu se zabrani rad te da se utvrdi cijena angažmana i tko je odgovoran za njegovo sklapanje. Ključna stvar je, dakako, činjenica da je Petrović član SDP-a.

Kad je skandal otkriven, Milanka Opačić izmotavala se da to nije učinila. A onda se niz nastavio, i to skandalom koji je otkrio dnevni list 24sata.

Opačić je na sva zvona hvalila novi Zakon o socijalnoj skrbi.

- Obuzdat će prevarante, a pomoći najsiromašnijima - objašnjavala je. A kad ono - upravo te najsiromašnije vezala je za cijeli život. Naime, svim korisnicima minimalne naknade prema novim pravilima država upisuje zabilježbu na imovinu i stavlja ih u dužnički odnos.

Uslijedio je gaf svih gafova s izjavom: - Ja sebe vidim kao i građane koji žive na minimalcu...

Baš kao i Jakovinu, napustili su je bliski suradnici. Prije nekoliko dana isplivao je još jedan zanimljiv slučaj, baš iz njezina ministarstva.

Holy je letjela, drugi su ostali

Njezin savjetnik, Damir Cimer ima tvrtku koja, uz ostale registrirane djelatnosti, obavlja i usluge svih vrsta čišćenja. I to baš u trenutku kad Vlada planira, u ime ušteda, takve tvrtke unajmljivati za rad. Sve su to teži prijestupi od onoga zbog kojeg je letjela Mirela Holy.

Holy je poslala e-mail da se čovjeku s kvalifikacijama ne daje otkaz. Bio je to dakle apel, sugestija, možda naredba, no Opačić je zaposlila nekoga koga nije smjela. Te su se stvari događale istodobno, no dok je Holy drakonski kažnjena, Opačić je ostala na svom mjestu...

Mirela Holy - akterica prvih afera u SDP-ovoj vladi - podnijela je ostavku nakon objave pisma kojim je od predsjednika uprave Hrvatskih željeznica Renea Valčića zatražila da tajnicu Heidi Maziju spasi od otkaza. Gospođa Mazija supruga je SDPova člana Gorana Mazije.

Holy je to bila druga afera u kratkotrajnom mandatu. Prije toga pokušala je progurati imenovanje svoje prijateljice Sanje Kalambure na mjesto šefice Fonda za zaštitu okoliša.

Imenovanje je poništeno jer je otkriveno da se protiv Kalambure vodi proces na Županijskom sudu u Zagrebu, no Holy je dolila ulje na vatru tvrdnjom da će Kalambura biti oslobođena krivnje, što je sud ocijenio prejudiciranjem presude.

Ministar turizma Veljko Ostojić vrlo brzo nakon početka mandata ove vlade podnio je ostavku zbog afere s prenamjenom i kupoprodajom zemljišta u Balama. Sporna je bila kupnja 11,5 hektara zemljišta u Balama.

Ostojićeva je obitelj 2004. kupila zemljište za 860.000 kuna. Uskoro je krenula urbanizacija pa je cijena parcele skočila na 25,6 milijuna kuna.

Obitelj Mitton, bivši vlasnici parcele, prije prodaje zemljišta i sami su se interesirali za urbanizaciju. No nisu imali uspjeha.

No čim je Ostojić postao ministar, urbanizacija je krenula... Iz Vlade je nakon toga stiglo priopćenje koje vrijedi citirati: “Nakon razgovora s ministrom Veljkom Ostojićem, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović prihvatio je ostavku ministra turizma. Koalicija je postavila visoke etičke standarde za članove Vlade i od njih ne misli odstupiti...

"Visoki etički principi"

Ranko Ostojić, ministar policije, MUP-u je priskrbio 31 milijun kuna skuplje terence, a polovne helikoptere kupio nam je po cijeni novih. Da je uspio obratno - nove dobiti po cijeni polovnih - možda bi bio izabran za najboljeg ministra policije dosad, ali ovako je izabran za najlošijeg, a na stol USKOK-ova ravnatelja Dinka Cvitana ubrzo će stići prijava zbog oštećenja proračuna za 31,2 milijuna kuna u nabavi policijskih terenskih vozila.

MUP je obrazložio da im za terenski rad nisu bila dovoljno dobra vozila Mitsubishi Pajero, koja su 12 puta pobijedila na iznimno zahtjevnom reliju Dakar. Tehničkim specifikacijama u natječaju su omogućili kupnju Toyota Land Cruisera, 31,2 milijuna kuna skupljeg nego što bi platili Pajero.

Najveća afera Kukuriku koalicije i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića počela je proljetos, kad je Ured za središnju nabavu raspisao natječaj za nabavu 1742 vozila na leasing. Država je tad kupila aute vrijedne 260 milijuna kuna, čime su pridonijeli rastu BDP-a u Njemačkoj i Češkoj, a Hrvatsku uvalili u novi dug.

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić našla se u velikim etičkim problemima zbog naklonosti prema svome medijskom mezimcu Zarezu, gdje je nekoć bila i glavna urednica. Povjerenstvo je 2012. zaprimilo prijavu o mogućem sukobu interesa.

Zlatar Violić je kao ministrica kulture imenovala članove Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo koje je nakladniku Zareza iz državnog proračuna za 2011. dodijelilo 600.000 kuna. U prijavi se navodi i da je ministrica Zlatar Violić imala udjel u vlasništvu tog trgovačkog društva. Ostavku je podnijela kad se pokazalo da je državnu balgajnu koristila kao kasu uzajamne pomoći.

I njezina stranačka kolegica, HNS-ovka, ministrica graditeljstva Mrak Taritaš prešla je u zabranjenu zonu. Njezin suprug dobio je posao u Plinacrou, na čijem je čelu HNS-ovac. Sumnjali su da je natječaj za njegov posao bio fiktivan. Zbog velikog pritiska na kraju je dao ostavku.

S druge strane, unatoč očitom sukobu interesa, isto se nije odigralo u slučaju supruge šefa Milanovićeva kabineta Tomislava Sauche. Zoran Milanović na izvanrednoj konferenciji za novinare progovorio je o poslu koji je Plinacro dao odvjetničkom uredu u kojem vlasnički udio od oko 23 posto ima Sauchina supruga.

- Tomislav Saucha mi je u srijedu navečer napisao ostavku. Nisam znao radi čega. Rekao sam mu da želim vidjeti o čemu je je riječ. Sad mi je sve postalo jasno. Tu ostavku neću prihvatiti jer je neutemeljena. Ona je data u namjeri da se ne našteti ugledu Vlade, međutim ugled Vlade apsolutno ničim nije načet niti dotaknut, ali ni Sauchin osobno jer za ove ugovore o kojima pišu novine nije znao, a ja još manje - rekao je Milanović.

Rastrošni i toga se ne srame

Ministar Željko Jovanović, čovjek koji je na početku mandata obećao isušiti nogometnu močvaru - pa su osim Mamića s užasavanjem reagirala i društva za zaštitu prirode - nedavno je žestoko naljutio javnost kad se otkrilo da će, samo koji dan nakon izbijanja afere Audi u Sisku, i on dobiti limuzinu iste marke, samo još skuplju.

- Hoćete da dođem kočijom u Ministarstvo!? Tako je glasio njegov odgovor na pitanje novinara je li mu neugodno što će uskoro dobiti novi Audi A6.

Zakotrljala se lavina. Uslijedila su odlučna opovrgavanja da su ministri uopće naručili skupocjene aute. Jesmo ih naručili, ali ne te, neke jeftinije, ured za Javnu nabavu nam ih je odabrao... Muljaže. Ministar obrazovanja, čini se, uvijek misli unaprijed.

Medicinski fakultet u Osijeku objavio je u siječnju 2013. natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u svojoj nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji. Na natječaj je pristigla jedna jedina prijava. I to ne bilo koga nego glavom i bradom - ministra Jovanovića u čiji resor potpada i Medicinski fakultet Osijek.

Fakultetsko vijeće osječke medicine ubrzo potom donosi odluku o izboru kandidata Jovanovića na predmetno radno mjesto. No s obzirom na to da je Jovanović zaposlen kao ministar znanosti, on to radno mjesto nije aktivirao, odnosno zamrznuo ga je.

Jovanović si je tako osigurao posao i nakon što prestane biti ministar ili ne postane opet saborski zastupnik. No kad je “pukla bruka” Jovanović je odustao od rezerviranog radnog mjesta.

No Jovanović se našao i u srcu mnogo teže afere. Jutarnji list prozvao ga je da je pogodovao Riječkom sveučilištu u dobivanju 24 milijuna eura iz EU.

Viša inspektorica Ministarstva financija Marija Grbić-Padjen u proljeće 2012. godine dovršila je zapisnik o proračunskom nadzoru u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, napisao je Jutarnji list. Provjeravala je prve projekte za koje je Hrvatska trebala povući sredstva iz EU fondova. Prema obavljenom nadzoru ispalo je da je projekt kampusa u Zagrebu vrijedan oko 800 milijuna eura, a kampusa u Rijeci oko 24 milijuna eura.

Rektori sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, Aleksa Bjeliš i Pero Lučin javno su se sukobili o tome kome je prvo potreban novac netom prije nadzora. Ministarstvo je zaključilo da je to Rijeka i prijavilo ga kao velik projekt jer su na vrijeme dovršili pravnu dokumentaciju. Međutim, u zapisniku stoji da je “prepiska o projektima između službenika Ministarstva znanosti i dvaju sveučilišta neuredna do nerazumljivosti pa prema tome protivna Zakonu o općem upravnom postupku”.

Ministarstvo je platilo 2700 eura konzultantskoj kući iz Novog Sada, koja je bila tehnička podrška riječkom Sveučilištu. Nadzor je zaključio da se tako moglo pomoći i Zagrebu.

Tada je počela prepiska Jovanovića i Šegona (tadašnjeg Linićeva pomoćnika). Jovanović je uvjeravao kako je riječko Sveučilište najspremnije za financiranje, a zatim i da ljudi nisu imali iskustva u pripremanju dokumentacije za EU. Šegon mu je proslijedio osam odbijenica.

Nadzor na kraju nije mogao zaključiti je li poštovana odredba Sporazuma potpisanog između Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije. Ministarstvo znanosti tvrdi da nisu pogodovali Rijeci. Činjenica je da su oni odradili posao, a Zagreb nije.

Ipak, priznali su da je bilo aljkavosti u poslu.

Bilo je i seks afera, kao i onih bez novaca

Europski horizont ova je vlada osvojila i plasiranjem prve hrvatske seks afere, čiji je glavni akter bio glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan.

No najveći je vladin skandalmajstor Zoran Milanović - premda u njegovim aferama nema novca.

Milanović je kao čelni čovjek vlade odgovoran i za Linića (predstečajne nagodbe) i za Ostojića (nabave automobila) i za Jakovinu (problematične kvote za šećer i, još više, potpunu propast hrvatskog mljekarstva, odumiranje poljoprivrede i dramatičan rast uvoza mesa, svinjetine, mlijeka, jaja i brojnih drugih namirnica koje Hrvatska pametnijom politikom može izvoziti, umjesto da ih uvozi).

Tu je i niz političkih afera. Egzekucije protivnika pod parolom “visoki izvor iz Vlade javio nam je da...” ili izbacivanje neistomišljenika iz stranke ili barem, kruga povlaštenih, Milanovićeva su praksa koja nema veze s Bundesligom - ona naprotiv znači pad i u odnosu na domaće kriterije.

Tu je i sukob s glasnogovornicama, besmisleni, a skupi put sa suprugom u Australiju, lišen ikakvih rezultata, Lex perković, zakon o 25.000 riječi dok zemlja tone u gospodarski ponor...

Kad se sve zbroji, Milanovićev kabinet najveća je afera ove zemlje - toliko ljudi koji majstorski znaju trošiti državni proračun, ali dosad nisu pokazali ni jednu jedinu ideju kako da ga napune - osim povećanjem poreza - samo po sebi je skandal.

Zoran Milanović shvatio je da je jedini politički kapital koji je njegova vlada imala - uverenje birača da su oni drukčiji, pošteniji i nekorumpiraniji iako ne i sposobniji - prokockan i to prije zadnjih izbora. Zato je iz dana u dan počeo davati intervjue, obraćati se javnosti i sve koji ga žele čuti uvjeravati u to kako su oni neusporedivo bolji od HDZ-a, do te mjere da su “dva svijeta” koji ne mogu stati ni u istu rečenicu, a kamoli u istu političku galaksiju.

Da je malo bolje razmisljao, uočio bi da su njegovi ministri neko vrijeme proizvodili samo skandale, dok je HDZ imao neko vrijeme imao samo Milijana Brkića, odnosno, njegovu prepisanu policijsku diplomu. Da mu je uistinu stalo do čistoće i sposobnosti ministara, Milanović bi za većinu stvari koje smo ovdje nabrojili tražio ostavke.

Ne može se zaboraviti prijaviti imovina, ne može se jedne porezne obveznike tretirati kao zločince, a druge kao svece, ne može se razbacivati državnim novcem, ne može se zapošljavati ljude bez kvalifikacija...