Mi smo ti koji uvode red. Mi smo Bundesliga, HDZ je zapadni Balkan. Mi smo različiti, mi smo dva svijeta. Zoran Milanović u prvoj polovici mandata nije štedio riječi da dokaže kako su stranka, Vlada i koalicija koje on vodi nešto kao klub blaženika prema stranci koja je, predvođena Ivom Sanaderom, prvostupanjski osuđena kao kriminalna organizacija.
Afera Tomislava Sauche, predstojnika ureda bivšeg premijera u kojoj ga se tereti da je preko lažnih putnih naloga nezakonito otuđio više od pola milijuna kuna samo je zadnja u nizu afera koje su pratile Milanovićevu vladu
Točno je da Kukuriku koalicija nije imala afere veličine Fimi medije ili INA-MOL-a - koje, usput, padaju na sudovima - no pažljivija analiza pokazuje da su Milanovićevi ministri, pomoćnici i savjetnici, župani i načelnici te saborski zastupnici bili akteri u više od pedeset sasvim solidnih skandala zbog kojih je većina, prema skandinavskim kriterijima, morala dati ostavku.
Prema “visoko dignutoj letvici” Zoran Milanović već je na polovici mandata morao promijeniti pola kabineta. Već je tad postalo jasno da su njegovi ministri odoljeli napasti samo ako u nju nisu ni upali.
Zapošljavanje partijskih drugova, kumova i rođaka - amaterski, da svi vide, i to od samog početka mandata - sukobi interesa, neopravdani krediti, nerazumljivi poslovi, čudnovati milijunski natječaji čijim uvjetima odgovara samo jedan ponuđač, opraštanje poreznih dugova, olimpijada proračunske rastrošnosti – sve to skupila je ova vlada već do polovice ovog kako se čini, manje-više uludo utrošenog mandata.
Najjači skandalmajstor
Slavko Linić bio je najjači skandalmajstor. Osmislio je i ozakonio sustav predstečajnih nagodbi, prema načelu "tko je jamio - jamio". Velikim dužnicima, koji su živjeli kao pijani milijarderi,otpisani su golemi iznosi duga, dok su mali gurnuti u propast.
Bivši ministar financija bio je u srcu jedne manje afere i za novu 2013. godinu, kad je - po neobjašnjivo niskoj cijeni aranžmana - posjetio Dubai, a onda se još otkrilo da je tamo bio s Jozom Kalemom, tajkunom koji je pod istragom zbog 103 milijuna kuna teške porezne malverzacije!
Linić se hvalio tvrdnjom da se ne odriče svojih prijatelja, no među njima nismo zapazili nijednog kovinotokara ili vozača viljuškara - sve su to milijunaši, maheri tranzicije, ljudi koji plivaju u novcu, od Damira Vrhovnika preko Gorana Štroka do Joze Kalema.
Sam sustav predstečajnih nagodbi, ozakonjenih unutar jednog koruptibilnog sustava, možda je i najozbiljnija afera Milanovićeve vlade jer je njime - slučajno? - spašen niz problematičnih uprava, a uništen ili obeshrabren niz malih poduzetnika koje su veliki igrači otpisali. Ministar financija, njegovi suradnici i pojedini ljudi iz Fine imali su tako velike diskrecijske ovlasti, da je pravo čudo kako su predstečajne nagodbe izdržale tako dugo.
Nema nikakve sumnje da je za tu aferu najodgovorniji čovjek premijer Milanović - da je na vrijeme proučio dobre i loše strane zakona, umjesto da za njih dozna iz novina nakon više stotina zaključenih slučajeva, nagodbe ne bi ni bile ozakonjene jer su bile katalizator daljnjeg urušavanja našeg gospodarstva, izvorište potencijalne korupcije i politička poruka da tajkuni nastave po starome - uvijek će se naći vlada koja će od naroda izmusti novac i poplaćati sve njihove pogreške.
Nada Čavlović Smiljanec, Milanovićeva povjerenica u Poreznoj upravi, bila je akter triju ozbiljnih afera. USKOK ju je sumnjičio da nije htjela ovršiti osječkog bogataša Željka Biloša, za višemilijunski iznos. Odmah prilikom imenovanja otkriveno je da je i sama bila dužnica poreza.
Nekoliko bivših ministara u CV može upisati aferu zajedničkog kodnog imena “zaborav”. Oni su, naime, u imovinske kartice zaboravili unijeti milijune kuna vrijednu imovinu.
Kad imaš puno toga, zaboraviš na sve detalje
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak tako u imovinskoj kartici nije prijavio 27 četvornih metara stana, pa mu je samim time umanjio vrijednost. Naime, zaboravio je neke ne baš tako nevažne i male nusprostorije.
On na jednostavno pitanje zašto je to zaboravio odgovario teorijama zavjere.
- Napadi na mene su češći otkad se borim da realiziramo energetsku strategiju, smanjimo uvoz plina, pojeftinimo energente, postanemo energetski regionalni lider i stabiliziramo situaciju u Ini - rekao je Vrdoljak.
Ministar nije u svojoj imovinskoj kartici prijavio da u penthouseu u Osijeku od 98,47 metara četvornih ima i dvije terase, spremište, garažno te parkirno mjesto. Time je nekretninu, za koju je naveo da ju je kupio ušteđevinom i kreditom od 80.400 eura, smanjio za 26,73 kvadrata i 21,91 kvadrat parkirnog prostora. Konkretnije i jasnije- umanjio je vrijednost stana za čak 200.000 kuna.
- Tri puta sam mijenjao svoju imovinsku karticu. Ako sam promašio pa nisam prijavio šupu, parkirno mjesto ili devet kvadrata terase, stvarno se ispričavam - komentirao je Vrdoljak.
Zaborav se uselio i u imovinsku karticu Vesne Pusić. Ona, navodno, nije prijavila baš sve tvrtke svoga supruga Jurgisa Oniunasa, inače suvlasnika zagrebačkog društva Ascendant, koje je 100-postotni vlasnik istoimenih tvrtki u Srbiji, BiH i Sloveniji. U kartici je navela samo 25 posto njegova udjela u zagrebačkoj tvrtki, ali nije spomenula podružnice u inozemstvu.
Kasnije je malo više pazila na redovnu prijavu, pa smo nedavno otkrili i kako je nakon prodaje nekretnine njezina štednja porasla na šest milijuna kuna.
Zaboravan je bio i Andro Vlahušić, gradonačelnik Dubrovnika, koji uopće nije predao imovinsku karticu. Vlahušić je osuđen jer je privatnoj tvrtki mimo zakona dao gradski novac, i to ne baš malih milijun kuna. Po Hrvatskoj se govori da je on jedini lokalni dužnosnik koji je, po kapacitetima, ravan Marini Lovrić Merzel.
Nije se samo po Zagrebu kralo
A upravo lijepa bivša županica i Linićeva kuma bila je akterica jednog od najvećih skandala od kada je Kukuriku na vlasti, zbog nenamjenskog trošenja novca iz proračuna.
Međutim, nakon istrage u javnost su procurili mnogi detalji raskošnog života koji je vodila, te imovina vrijedna milijune, a upisana na najbliže rođake.
Lovrić Merzel ima najmanje četiri afere: kupovala je glasove gradskih vijećnika, sumnjiči ju se da je preplatila zgradu Hitne pomoći, tu je i nabava skupog Audija koja je de facto otvorila slučaj Merzel, a tu su i Ceste Sisak sa šljunčarom koja je prodana znatno ispod cijene. Terete je za primane mita.
Željko Sabo, vukovarski gradonačelnik, kojem je Mandatno-imunitetno povjerenstvo jednoglasno i bez rasprave ukinulo zastupnički imunitet, ima barem dvije velike afere - navodnu krađu novca za dječje ljetovanje i pokušaj podmićivanja vijećnice HDZ-a. Za ovu drugu osuđen je na osam mjeseci zatvora.
Milanović ih je teškom mukom priznao.
- Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo su mi kolege, nisu mi prijatelji. Da su mi prijatelji bilo bi im samo teže. To ti može biti otegotna okolnost dok sam ja u politici. Marini se na teret stavlja, koliko sam shvatio, da je ukrala pet milijuna kuna. To je zastrašujuće. Ako je mali dio toga istina, bit će joj žao što je ušla u SDP. Ne daj Bog da je tako. Sabo će morati odgovoriti na pitanja u stranci, za to mi ne treba sud. Uzeo si 120 kuna po djetetu za organizaciju ljetovanja? Jesu li roditelji o tome obaviješteni? Ako nisu, miči mi to od SDP-a - rekao je Milanović.
SDP-ov gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš osuđen je, nepravomoćno, na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine zbog zloporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave.
Milanović zatvarao oči pred aferama stranačkih kolega
Branko Šegon, desna ruka Slavka Linića, bio je akter u barem dvije ozbiljne afere. Kao državni dužnosnik, on je za svoju privatnu tvrtku dobio kredit državne banke, HBOR-a. Drugo, on je taj kredit nenamjenski potrošio na zatvaranje starog kredita, iako to nije smio. Treće, Šegonova tvrtka posjeduje hotel koji godinu dana nije platio 90.000 kn pristojbe za goste.
Linićev pomoćnik bio je, inače, šef inspekciji koja kontrolira naplatu pristojbe, a javno su proklamirali načelo da se sve obveze moraju plaćati u roku od 30 do najviše 60 dana. Šegon je to inače radio u vrijeme kad je Linić naveliko zatvarao dućane, male radnje i slastičarnice u čijim bi blagajnama zatekao i kunu viška.
Posve je jasno zašto je Branko Šegon toliko iritirao premijera Milanovića, koji u javnosti katkad želi ostaviti dojam da je povijesni nasljednik Maximiliana Robespierea, koji je nosio nadimak Nepotkupljivi. No dok Robespierre nikome nije opraštao afere, izdaje i zastranjenja, Milanovićeve su oči, ako je riječ o njegovim saveznicima, širom zatvorene.
Nitko, recimo, već dulje ne razumije zašto Milanović u vladi drži Tihomira Jakovinu. O njegovim rezultatima nismo čuli ništa od početka mandata, to prije što je ministar poljoprivrede akter nekoliko ozbiljnih afera.
Čim je došao na vlast, Jakovina je za predsjednika uprave Hrvatskih šuma postavio svog prijatelja iz djetinjstva Ivana Pavelića, matematičara, koji se ovih dana proslavio idejom da naplaćuje šetnju kroz šume, branje visibaba i slične dosad besplatne aktivnosti.
U prosincu 2012. otkriveno je da Jakovina, iako je već dugo bio ministar, kao vlasnik i direktor tvrtke TJPROM (poljoprivredne apoteke) nekolicini vjerovnika dugovao više od 150.000 kuna, oštetivši među ostalim i proračun. Vlasnički udio svoje tvrtke prenio je trećoj osobi nakon što je već godinu dana obnašao dužnost, iako je prema zakonu to dužan napraviti u roku 30 dana od preuzimanja mandata.
Nakon otkrivanja afere Jakovina je prodao tu tvrtku, zapravo, poljoprivrednu apoteku, koja je poslovala s debelim minusom i bila dužna 150.000 kuna, od čega državi i Hrvatskim vodama 13.000 - za 400 000 kuna, iako nitko nije shvatio rezon kupca.
