Njegove fotografije snimljene u čeličani Azovstal obišle su svijet, dok ispija kavu teško ozlijeđene ruke. Kasnije, kad su se morali predati, Mihail Dianov proveo je mjesece u ruskom zarobljeništvu. Izašao je kao slomljen čovjek, na desnoj ruci nedostajala su četiri centimetra kostiju zbog nebrige u zatočeništvu. 

U svibnju 2022., nakon višetjedne opsade, ruske snage zauzele su čeličanu Azovstal u Mariupolju, koja je postala simbol ukrajinskog otpora. Stotine ukrajinskih vojnika, među kojima su bili i pripadnici pukovnije Azov, skrivali su se u podzemnim tunelima tvornice, odbijajući predaju unatoč stalnim bombardiranjima. U Azovstalu su se također nalazili ranjeni vojnici i civili, a uvjeti su bili katastrofalni – bez vode, hrane i lijekova. Nakon dugih pregovora, preživjeli branitelji predali su se kako bi spasili živote, dok je Mariupolj u cijelosti pao pod rusku kontrolu. Čeličana je gotovo u potpunosti uništena.

Više od dva mjeseca civili, branitelji, plaćenici i dobrovoljci nisu vidjeli sunca u Azovstalu. Potpuno razrušeni pogon u vlasništvu je šefa nogometnog kluba Šahtar Rinata Ahmetova, a podzemni tuneli Azovstala prije početka invazije mogli su pružiti utočište za nekoliko desetaka tisuća ljudi. Rusima se 2002. nakon višetjedne opsade predalo više od tisuću preživjelih, izmučenih i izranjavanih boraca Ukrajine. Među njima je bio i Dianov. 

Do ruske invazije radio je kao glazbenik, nadimak mu je bio 'Pijanist'. Oslobođen je u rujnu 2022. u velikoj razmjeni, kojom je iz ruskog zatočeništva pušteno više od 200 izmučenih branitelja Mariupolja i Azovstala. Novinar Ostap Yarysh objavio je prvu fotografiju ukrajinskog vojnika Mihajla tijekom ruske opsade čeličane. Dianov je na toj slici vidno izmučen, ali s nadom podiže dva prsta u znak pobjede, pisala su 24sata. 

Mihajlo na slici nakon zarobljeništva je vidno mršaviji i ruka koja mu je ozlijeđena tijekom borbe je bila u potpunosti deformirana. Ukrajinska novinarka portala Censor.NET Violetta Kirtoka na svom Facebooku je objavila da je Mihajlu potrebna pomoć za liječenje te da mu je kost ruke skraćena za 4 centimetra.

- Došao sam iz bolnice u Mariupolju, u kojoj sam imao fiksator na ruci, na “Azovstal . Nakon što mi se fiksator savio zbog bombardiranja, došao je trenutak kad je trebao biti skinut, ali kirurzi su mi ga izvadili kliještima – bez anestezije. U ruskom zatvoru Olenivka tretirali su nas kao životinje: stavljali su nam traku na oči, vezali noge - stvarali su ugnjetavajuću atmosferu. Za jelo smo imali 30 sekundi. Da, trebali smo u 30 sekundi pojesti sve, a kruh je bio ko kamen. Ako niste stigli, morali ste ustati i trčati. Tukli su nas kundacima, batinama i elektrošokerima… Smršavio sam 40 kg - pričao je nakon izlaska iz ruskog zarobljeništva. 

Sad je, tri godine kasnije, Mihail drugi čovjek. Bio je na liječenju u Americi, operacija je uspjela, a više od 600 tisuća eura prikupljenih donacijama za njegovo liječenje, koje mu više nisu bile potrebne, poklonio je fondu za djecu branitelja čeličane Azovstal. U međuvremenu je na društvenim mrežama objavio kako se oženio i započeo novi život nakon ratnih trauma. 

Prije rata Dianov je svirao bas‑gitaru. Kao srednji časnik ukrajinskih mornaričkih snaga i diplomirani glazbenik - završio je glazbenu školu za klavir - Dianov je od malih nogu sanjao karijeru glazbenika. Nažalost, završio je opkoljen u Mariupolju.