S Volgom koja 'pije' ko Smuk i 20 godina starom vešmašinom u gepeku vratio se, dakle, razočarani i poraženi KGB-ovac Vladimir Putin 1989. iz Dresdena u rodni grad. Najbolje da se ostavi karijere špijuna, mislio je. Jer ne samo da je propala država za koju je špijunirao, SSSR, nego je s njom kolabirala i država u kojoj je bio špijun - DDR. Ne baš obećavajuća situacija.
Volio je svoju Volgu, ruski nacionalni auto što ga je proizvodila Tvornica automobila Gorki (Gorkovsky avtomobilny zavod). Toliko se njome dičio da je godinama kasnije u njoj, doduše ponešto ušminkanijoj verziji, vozio američkog predsjednika Georgea Busha mlađeg.
Dolaze devedesete i treba nekako preživjeti. U jako lošoj financijskoj situaciji mora da je bio Putin čim je krenuo taksirati. Već u Dresdenu, sudeći prema svemu, odao se "kokošarenju" kad je već postalo jasno da propada SSSR. U svojoj knjizi "Čovjek bez lica: Neočekivani uspon Vladimira Putina" autorica Masha Gessen navodi kako je 2011. razgovarala s posve neočekivanim svjedokom. Sugovornik joj je bio bivši pripadnik terorističke organizacije Baader Meinhof, Putinov kontakt u Dresdenu.
Svjedok iz Dresdena: Putin se bavio klasičnim 'kokošarenjem'
- Začudila me ne samo Putinova gramzivost, već i drskost. Uvijek je želio imati stvari. Nekolicini je ljudi spomenuo stvari koje bi htio da mu nabavimo sa Zapada. Na popisu za kupovinu bili su kratkovalni radio Grundig i autoradio Blaupunkt. Za razliku od Stasijevih agenata, koji bi barem ponudili da plate darove, Putin nikada nije ni počeo pitati: 'Što sam ti dužan?'" - ispričao je bivši terorist.
No kako je propali špijun iz Dresdena sa starom vešmašinom u gepeku ustao natrag na noge? Dio odgovora leži u činjenici da je Lenjingradsko sveučilište, kao što smo već pisali, bilo leglo KGB-a. Tamo će ponovno naći utočište, može se pretpostaviti uz pomoć mreže nekadašnjih KGB-ovaca. A dio u svojoj knjizi "Kolega" objašnjava nekadašnji Putinov kolega iz Dresdena.
- Putin je imao nevjerojatan dar da šarmira ljude, posebno starije osobe - tvrdi Vladimir Usolcev.
Anatolij Aleksandrovič Sobčak odgovarao je opisu. Bio je 15 godina stariji od Putina, demokrat i ugledni profesor na studiju prava prestižnoga Lenjingradskog sveučilišta u vrijeme dok je ovaj tamo studirao Putin. Kasnije će postati rektor. Ali s dolaskom demokracije, s obzirom da mu ime nije ukaljano u komunizmu, Sobčak je odlučio baviti se politikom. Bio je vrlo ugledan, koautor je ruskog Ustava.
Najprije na fakultetu, a onda i u svom uredu kad postane prvi demokratski izabrani gradonačelnik Lenjingrada - on će mu vratiti staro ime Sankt Petersburg - kao svog protégéa uzima Vladimira Putina.
Usolcev tvrdi da je Putin i nakon propasti KGB-a najvjerojatnije nastavio biti agent FSB-a ili neke druge službe pa je i u uredu kod Sobčaka naprosto bio u špijunskoj misiji, no za to nema dokaza. Činjenica je da se rapidno uspinjao skupa sa Sobčakom, koji je početkom 90-ih uživao veliku podršku u Sankt Petersburgu. U kolovozu 1991. Sobčak je izabran za gradonačelnika. Putin je bio opet u igri.
- Putin je bio Sobčakova desna ruka. U velikoj je mjeri on donosio odluke. Ljudi bi mu prvi prilazili. Imao je puno informacija i znao je kako njima baratati - reći će za Guardian iznimno dobro upućeni Valerij Musin, dugogodišnji profesor na sveučilištu u Sankt Petersburgu.
Putina je Sobčak u šali predstavljao kao "novog Staljina, samo bez masovnih ubojstava".
Sankt Petersburg 90-ih: Krvave ulice i borba mafije za prevlast
Devedesete su na ulicama Sankt Petersburga i Rusije općenito bile krvave, trebalo ih je preživjeti. Već iz sovjetskog doba nazivali su grad na Nevi, na obali Baltičkoga mora, gangsterskom, mafijaškom prijestolnicom Rusije.
Pulsirao je svakodnevni život Sankt Petersburga između mafije i politike. Primjerice, nekadašnji kriminalac s lenjingradskih ulica Jevgenij Prigožin znatno je napredovao od vremena kad je ženama na ulici krao torbice i vrećice iz shoppinga. Izašavši iz zatvora, u kojem je bio ne jednom, Prigožin će otvoriti fast food i peći hot dog pa napredovati i otvoriti restoran Old Customs House u koji će ubrzo početi dolaziti i vodeći političari grada poput Sobčaka i Putina, kao i mafijaši koji moraju negdje jesti. A moraju potrošiti i sav taj silni novac. Pa im je spremao foie grass, kamenice... Sve što nikad nisu jeli dok su bili sirotinja i što može masno naplatiti.
S vremenom je otvorio brod-restaurant New Island i tamo je često zalazio Putin, a u kojem je trenutku Prigožin točno poludio pa krenuo osnivati plaćenićku vojsku Wagner, koja će za Putina ratovati po cijelom svijetu, pritom zarađujući i sebi i njemu milijarde, nije poznato. Avion će mu, naravno, pod čudnim okolnostima eksplodirati nedugo nakon što krene u sumanuti marš na Moskvu, usred rata u Ukrajini. Neka prijateljstva iz Sankt Petersburga nisu zauvijek.
Pisali smo već kako je 1994. u mafijaškome obračunu ubijen jedan od Putinovih učitelja iz škole juda, koji mu je pomogao upisati Pravni fakultet. Osnovan 1988. godine, u predvečerje pada komunizma, klan Tambov zaratio je godinu dana kasnije s klanom Mališev oko kontrole luke u tad još Lenjingradu, samim time i distribucije narkotika za cijelu Rusiju. Od 1993.-1995. ratovat će se unutar same kriminalne skupine Tambov za prevlast.
U idućim godinama mafija će toliko ojačati da će Tambov banda, prije negoli je koliko-toliko stave pod kontrolu - prema službenim ruskim izvorima - kontrolirati do stotinu industrijskih poduzeća u Sankt Petersburgu, uključujući PTK, vodećeg operatera za maloprodaju goriva u gradu, kao i četiri glavne morske luke sjeverozapadne Rusije - Sankt Petersburg , Kalinjingrad, Arkhangelsk i Murmansk.
U cijelom tom kaosu grabio je naprijed Vladimir Putin. Samo on zna na koji način. Između ostalog, bio je savjetnik u upravnom odboru tvrtke za nekretnine SPAG, čiju su podružnicu u Sankt Peterburgu njemački tužitelji istraživali zbog navodnog pranja 11 milijuna funti za ruski organizirani kriminal. SPAG je negirao optužbe, Putin tvrdio da nema veze s tom tvrtkom, iako dokumenti pokazuju da je zadržao poziciju savjetnika do ožujka 2000.
Kako su čitava država, pa i Sankt Petersburg u trenutku Sobčakova dolaska na vlast, s padom komunizma, bili u katastrofalnom financijskom stanju, a postojala je ogromna rezerve sirovina koje se nisu mogle prodati po dobroj cijeni - nastale su za vrijeme SSSR-a i pripadale su dakle gradu, državi - jedna od ideja da se Rusija izvuče iz te situacije bila je razmjena nafta za hranu. Vladala je nestašica. U dućanima nije bilo gotovo ničega.
Godine 1992. Putin je bio pod istragom zbog dogovora koji je nadzirao dok je bio dužnosnik u uredu gradonačelnika. Posao je uključivao izvoz sirovina u vrijednosti od oko 92 milijuna eura u zamjenu za hranu za građane Sankt Petersburga. Materijal je izvezen, ali hrana nikada nije stigla. Marine Salye bila je zadužena za istragu gradskog vijeća o tom poslu, a dokumente iz tog vremena je sačuvala, pisao je The Buearau for Investigative Journalism.
Nestalo 100 milijuna dolara, Putinov je potpis, ali nije kriv?!
Na papirima je, čini se, Putinov potpis.
- Sirovine su isporučene u inozemstvo, ali hrana nije stigla. Postoji 100% dokaz da je za ovo Putin kriv. Kao rezultat toga 1992. godine, kada uopće nije bilo hrane, grad je ostao bez ičega. Dokazi koje imam su čvrsti koliko god mogu biti - tvrdi Salye:
- Također smo otkrili da je Putin, njegov odbor, uspostavio kontakte za razmjenu kako bi nabavio hranu za grad. Izdavao je licence. A roba, drvo, metal, pamuk, lož ulje, nafta, odletjela je iz zemlje...
Istraga je pokazala da Putin nije osobno profitirao u ovom slučaju, što god to značilo, i nije procesuiran. Salye je ubrzo preminula. Prirodnom smrću.
S dolaskom kapitalizma Putin je praktički bio zadužen za izdavanje dozvola stranim tvrtkama koje su htjele otvoriti urede i trgovati u Sank Petersburgu. Sve je išlo preko njega. Postao je iznimno moćan.
Još jedna istraga zaprijetit će Putinu u najnezgodnije vrijeme, kad već bude pred vratima Kremlja. Godine 1999. istražitelj u ruskom Ministarstvu unutarnjih poslova dobit će u ruke slučaj broj 144 128. Osumnjičenik? Vladimir Putin. Pukovnik Andrej Zikov krenut će istraživati povezanost građevinske tvrtke Twentieth Trust s političarima jer je tvrtka, unatoč ogromnim dugovima, i dalje usisavala ogroman novac od državnih subvencija.
- Istražili smo i otkrili da je korporacija Twentieth Trust sagradila kuću za Vladimira Vladimiroviča Putina na obali jezera Komsomolskoje, kao i vilu u Španjolskoj - kaže Zikov.
No slučaj je - opet uz objašnjenje o nedostatku dokaza - "izbušio" glavni ruski tužitelj neposredno pred dolaska Putina na vlast.
Pad Sobčaka i uspon Putina
Dok u Sankt Petersburgu traje rat mafije za prevlast, Sobčak se distancira od politike predsjednika Borisa Jeljcina - bilo je tu i nešto tradicionalnog animoziteta Sankt Petersburga i Moskve - pa je vrlo brzo pao. Naime, optužili su ga da je profitirao izdavši dozvolu jednoj građevinskoj tvrtki, koja mu je onda pogodovala pri kupnji stana. Pa su mu onda natovarili još jedan slučaj. Zbog svega će 1996. izgubiti izbore, time i imunitet.
Uz to, prilikom policijskog ispitivanja pod nerazjašnjenim okolnostima mu je pozlilo, čini se da je u pitanju bio srčani udar i Sobčak odlučuje odseliti,. Putin mu organizira bijeg finskim zrakoplovom na Dan revolucije 1997. i mir pronalazi u Parizu.
Za to vrijeme, Putin njuhom staroga KGB-ovca na vrijeme njuši nevolju i pravovremeno se iskrcava iz Sobčakova broda. Katapultira se put Moskve pa ulazi pod skute Borisu Jeljcinu.
Nije zaboravio Anatolija Sobčaka, ali ta će priča završiti tragično. Kad bude u prvoj predsjedničkoj kampanji dvijetisućite, Putin će osobno zamoliti bivšeg mentora da 17. veljače u njegovo ime hitno pođe u kampanju u Kalinjingradsku oblast kao njegov "ovlašteni predstavnik". Tako se to zove u Rusiji. Supruga se protivila. Otkud tako iznenadni poziv? Zašto mora na brzinu otići? Bojala se hoće li uzeti lijekove na vrijeme jer Sobčak je morao paziti na srce.
No svejedno je otišao s dvojicom tjelohranitelja. Tri dana kasnije, Anatolij Sobčak pronađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u Kalinjingradu. Okolnosti su bile prilično sumnjive - bile su dvije autopsije. Jedna u Kalinjingradu, druga u Sankt Petersburgu. Masivni srčani udar, rekli su u Sankt Petersburgu, a tu autopsiju radio je osobno - ministar zdravstva Jurij Ševčenko. No autopsija u Kalinjingradu dala je dovoljno materijala da se posumnja u "ubojstvo s predumišljajem uz otegotne okolnosti" i otvori istraga.
KGB-ov potpis: Otrov na žarulji noćne lampe?!
Tri mjeseca kasnije istraga je zatvorena, bez pravog objašnjenja što se točno dogodilo. Na sprovodu svog mentora u Sankt Petersburgu 24. veljače Putin će prvi i jedini put u životu biti snimljen kako plače, odmah uz Sobčakovu udovicu.
U Parizu, istraživački novinar Arkadij Vaksberg pokrenut će vlastitu istragu o čudnim okolnostima Sobčakove smrti i doći do zapanjujućeg otkrića. Obojica Sobčakovih tjelohranitelja bili su hospitalizirani zbog blagih simptoma trovanja nakon njegove smrti. A to je bio "zaštitni" znak naručenih ubojstava trovanjem u Rusiji: mnoge su se tajnice ili tjelohranitelji na sličan način razboljeli kad su njihovi šefovi ubijeni...
Novinar Vaksberg je 2007. objavio knjigu o povijesti političkih trovanja u SSSR-u i Rusiji. U njoj je iznio teoriju da je Sobčaka ubio otrov stavljen na električnu žarulju noćne lampe, tako da se tvar zagrijala i isparila kad se lampa upalila. To je bila tehnika KGB-ovaca razvijena još u Sovjetskom savezu.
Kako piše Masha Green u svojoj knjizi "Čovjek bez lica: Neočekivani uspon Vladimira Putina", nekoliko mjeseci nakon objave knjige novinarov automobil raznesen je u garaži u Moskvi.
Arkadij Vaksberg nije bio unutra.
