Na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, odbijen je prijedlog o uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti u zagrebačke osnovne škole. Početkom ožujka, prijedlog o uvođenju GOO-a podnio je Klub gradskih zastupnika SDP-a, HSS-a i NH-PS-a, ali je na glasovanju u ponedjeljak prijedlog odbijen.

Među protivnicima bili su zastupnici stranaka Bandić Milan 365, HDZ i Neovisni za Hrvatsku, a zanimljivo je da je za prijedlog suzdržana bila Radnička fronta. U njihovo ime glasala je Katarina Peović Vuković, trenutna zastupnica Radničke fronte u Skupštini, obzirom da su nakon izbora najavili da će se rotirati.

U komentarima na Facebooku, ispod jednog statusa gdje je ljudima bilo nejasno zašto je Radnička fronta bila suzdržana, Peović Vuković se javila i među ostalim napisala da se u ovom prijedlogu "nekritički slavi poduzetništvo".

Radnička fronta je o svojoj odluci objavila priopćenje u kojem navodi "problem afirmacije poduzetništva" u sklopu građanskog odgoja. Ovaj poprilično skandalozni pamflet prenosimo u cijelosti:

Građanski odgoj je korisna edukacija u mjeri u kojoj se putem ovog izbornog izvanškolskog predmeta educira djecu o pitanjima ljudskih prava, demokracije, rodne ravnopravnosti, funkcioniranja lokalne samouprave, vladinog i nevladinog sektora, volontiranja, aktivizma. Građanski odgoj upozorava na štetnosti diskriminacije, manipulacije medija, nezdrave prehrane; razliku između potreba i želja, na problem rodnih stereotipa i diskriminacije na temelju spola, itd.

Radnička fronta će ipak glasati suzdržano za ovaj prijedlog i to prije svega jer je riječ o obrazovnom programu koji je u potpunosti ograničen horizontom tržište ekonomije, poduzetništva i individualizma. U udžbeniku se pojavljuje samo jedna figura u svijetu rada i proizvodnje – to je poduzetnik, dok se riječi rad, radnik i radništvo gotovo i ne pojavljuju.

Poduzetništvo se definira puno šire od ekonomskih odnosa. “Poduzetnik je osoba koja posjeduje vlastito poduzeće” ali i “način razmišljanja, djelovanja i rješavanja problema”. Za poduzetništvo se kaže da je to odgovorno ponašanje, koje donosi motiviranost, usmjerenost, inovativnost, kreativnost, otvorenost prema novome.“Biti poduzetan”, piše u udžbeniku, “znači imati razvijene vještine koje omogućuju uspješno vođenje vlastita života”. Uspjeh, ostvarivanje ciljeva i preuzimanje odgovornosti – postavljaju se kao dobre poduzetničke osobine i stavljaju na sam vrh pozitivnih društvenih karakteristika.

No mit o herojskom individualnom poduzetniku u ekonomiji davno je otišao u povijest. Najnerazvijenije zemlje su pune poduzetnika. Prema istraživanju OECD-a u zemljama u razvoju 30-50% nepoljoprivredne radne snage je samo-zaposleno. U nekim od najsiromašnijih zemalja postotak ljudi koji rade kao samostalni poduzetnici čak je iznad toga – 66,9% u Gani, 75,4% u Bangladešu, a čak 88,7% u Beninu. Na ulicama siromašnih zemalja, naići ćete na žene, muškarce i djecu svih dobi koji prodaju sve čega se možete sjetiti – to je individualno poduzetništvo.

Suprotno tomu, na bogatom Zapadu poduzetništvo je kolektivni posao. Poduzetništvo se oslanja na bogatu infrastrukturu. Ni Edison ni Gates nisu postali što su postali individualno već uz pomoć institucija – ako ni čega drugog onda znanstvene infrastrukture koja im je omogućila da upotrijebe i eksperimentiraju svojim znanjem.

U razvijenim zemljama pak samo je 12,8% nepoljoprivredne radne snage samo-zaposleno. U nekim zemljama taj omjer čak je niži od jednog na deset ljudi: 6,7% u Norveškoj, 7,5% u SAD-u, 8,6% u Francuskoj. Šansa da će prosječna osoba u nerazvijenoj zemlji biti poduzetnik je više nego dva puta viša nego u razvijenim zemljama (30% naspram 12,8%). Razlika je pak 10 puta ako usporedimo Bangladeš i SAD (7,5 naspram 75,4). U najekstremnijem slučaju šansa da će netko iz Benina biti poduzetnik je 13 puta veća nego u Norveškoj (88,7 naspram 6,7).

Problem afirmacije poduzetništva je i širi – riječ je o individualizaciji krivnje i tumačenje neuspjeha kao posljedice nedostatka individualne inicijative, umjesto, što je najčešće slučaj - socijalnih faktora i okružja. Činjenica da netko može uspjeti u specifičnom poslu ne znači da svi mogu uspjeti u njemu. Ipak tržišna igra povezana je s fenomenom neplaniranih posljedica. Tržište je zbir djelovanja svih aktera koje redovito donosi fenomene koje većina nije mogla predvidjeti niti uklopiti u vlastite poslovne planove.

Kroz građanski odgoj, a u segmentu rada i proizvodnje – trebali bismo promicati osvještavanje o radničkim pravima, osnovama ekonomije, razumijevanju proizvodnih odnosa, promicati rad neovisan od fluktuacije i nepredvidivosti tržišta, kao i zastupati radničku solidarnost.