U nevjerojatnom, šokantnom raspletu čak i za standarde Vučićeve Srbije tamošnje vlasti odlučile su jučer da liječnica Arien Stojanović Ivković, Hrvatica koja se udala u Beogradu, godinama tamo živi i ima dijete, predstavlja sigurnosni rizik koji je neprihvatljiv za Srbiju. Dobila je sedam dana da napusti život, posao, prijatelje, obitelj... Sve. Slučaj strašno podsjeća na onaj hrvatske obitelji Barbalić, izbačene 1997. godine iz svog stana u Zemunu dok su bili na moru, u maloj vikendici od 27 kvadrata. Današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osobno se ispred stana Barbalićevih slikao s transparentima: "Nećemo ustaše u Zemunu!"."Barović (odvjetnik) i Barbalić su ustaše". Taj odvjetnik kasnije je pretučen. Šešelj je pak mahao hrvatskom putovnicom tada šestogodišnjeg Darija Barbalića i s televizijskih ekrana poručivao da “mali ustaša neće ići u srpsku školu”. 

Tri generacije porodica Barbalić živjele su u dvosobnom stanu u Ulici Radiča Petrovića u Zemunu, dok u njega, iskoristivši njihovo odsustvo, nije provalila razbojnička banda pripadnika Srpske radikalne stranke, s nalogom Vojislava Šešelja da zaposjedne tuđi dom i opljačka sve iz njega, navela je u 2022. u  priopćenju za javnost srpska Inicijativa mladih, podsjećajući na slučaj hrvatske obitelji izbačene iz svog doma 1997. Tad su zaluđeni radikali, kasniji predsjednici Srbije - Tomislav Nikolić zvani Toma Grobar i Aleksandar Vučić - bili su među onima koji su stražarili pred stanom. Svakako i četnički vojvoda Vojislav Šešelj , kasnije pred Haškim tribunalom osuđen na deset godina robije zbog protjerivanja Hrvata iz Vojvodine. Šešelj, tada gradonačelnik Zemuna, stan je jednostavno oteo Barbalićima samo zato što su Hrvati i dodijelio ga sljedbenici radikalne stranke. Kad su njegovi ljudi pretukli odvjetnika obitelji, Šešelj se sprdao: "Pa odvjetnik Barović se poskliznuo o koru banane!"

- Pozvale su me komšije i rođak, kazali da neko provaljuje u naš stan. Bratić je rekao da su verovatno obični kriminalci i da će se to brzo srediti. I ja sam mislio slično. Bili smo u pravu, jesu kriminalci, ali ne obični. Ovi su imali zaštitu države, jer u tri navrata policija nije asistirala sudskim izvršiteljima koji su imali sudsku odluku da se sve vrati u prvobitno stanje. Za to vreme smo temeljito opljačkani, to je bilo razbojništvo u prisustvu vlasti. Sve nam je odneto, nameštaj, slike, čak i porodične uspomene, fotografije. Odneli su i meso iz zamrzivača - rekao je za Lupigu prije nekoliko godina Ivan Barbalić.

Kućicu Barbalićevih na Krku od 27 kvadrata vlasti u Srbiji tretirali su kao "riješeno stambeno pitanje". U tekstu "Anatomija ljudskog srama" beogradski list Vreme ovako je pisao 1. travnja 2015. godine o slučaju Barbalić: 

"Žalbeni sud u Beogradu pravomoćno je okončao slučaj zemunske obitelji Barbalić kojoj je radikalna vlast opljačkala stan 1997. godine - u vrijeme kada je u Zemunu vladao vojvoda Vojislav Šešelj. Taj je sud, nakon više od desetljeća i pol, pravomoćno utvrdio da su Barbalići bili u krivu, da je radikalna uzurpacija bila legitimnija od njihovog stanarskog prava koje su imali od 1941. te da je radikalka Ljiljana Mijoković, sada Mihajlović, legitimno kupila stan obitelji Barbalić." Gospođa Mijoković je inače tad bila službenica zemunskog "Poslovnog prostora", a kasnije u dva mandata radikalna poslanica u Skupštini Srbije.

Slučaj je bio nevjerojatno mučan. 

"Dragutin i Danica Barbalić, podsjetimo, 1991. godine otišli su na odmor u Hrvatsku na Krk, gdje su imali stančić od 20-ak kvadrata. Tu ih je zatekao i rat: bez putovnica i u strahu od zbivanja u bivšoj Jugoslaviji ostaju tamo. Dragutin je umro 1994. Sve to vrijeme njihov sin Ivan živio je u stanu u Zemunu sa suprugom i sinom. U međuvremenu je Ivan Barbalić pokušao - uz majčin pristanak - dobiti novi ugovor o najmu, ali je odbijen. Majka Danica je 1995. godine dobila stanarsko pravo (ugovor), koje joj je pripalo nakon smrti supruga, ugovorom je obuhvaćen i sin Ivan, nakon čega je odluka poništena", pisalo je Vreme. 

"Sud kao jasne i dokazane uzima tvrdnje tadašnjih općinara koji su imali kontrolu nad stanovima u Zemunu koji se ne koriste, već su napušteni - ovaj Barbalićev je, kažu, "bio zapušten i pun prašine" kad su ušli u njega (?!). Nisu uzeli u obzir da su Barbalići u sudskom postupku, od smetanja posjeda pa nadalje, neposredno nakon provale Šešeljevih radikala u stan, dokazali da se u stanu normalno živi, ​​da su zajedničko kućanstvo, da koriste struju i plaćaju račune, da sin Ivana Barbalića redovito pohađa školu. Riječ je o dječačiću kojeg je Šešelj, mašući hrvatskom putovnicom, nazvao ustašom, a ustašama koje su priznavali radikali – kao što znamo – nije bilo mjesta u tadašnjoj Šešeljevoj radikalnoj Srbiji.", pisalo je Vreme. 

"Od vlasti Srbije tražimo da priznaju počinjeno bezakonje i hitno obeštete porodicu Barbalić, ne čekajući odluku Europskog suda. Time bi država pokazala namjeru da poštuje vladavinu prava, europske i uopće elementarne civilizacijske norme i stvara atmosferu sigurnosti građana i njihove imovine", poručila je Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji.

Bojan Tončić 2019. je za Lupigu pisao: "Ivan Barbalić je izvesno vreme živeo kod prijatelja, potom kao podstanar, a onda je to postalo preskupo. Ostao je bez posla (zbog racionalizacije, ne iz političkih razloga), morao je da se odseli u Bašku na Krku. Tokom turističke sezone radio je u hotelskom kiosku, a potom se zaposlio u Lutriji Hrvatske. Njegove komšije pamte uglednu porodicu Barbalić, Ivanovog oca Dragutina, profesora i direktora zemunske Ekonomske škole, majku Danicu, finansijsku direktorku zemunskih dečjih vrtića (umrla je u progonstvu). Ivana su svi zvali Barba, radio je u Beobanci. (...) Danas je penzioner, a “mali ustaša” Dario Barbalić radi privatni biznis, sa ortacima ima pet barki kojima tokom sezone prevozi turiste."